Ana i Aleksandra - prve lovočuvarke u Crnoj Gori

Kolašinke Ana Danilović i Aleksandra-Saška Bulatović odnedavno su lovočuvarke, vjerovatno prve žene sa stručnom kvalifikacijom za to zvanje u Crnoj Gori.

Sertifikat o stečenoj nacionanoj stručnoj kvalifikaciji čuvar/ka lovišta-rezervata dobile su 22. januara. Za “Vijesti” kažu da su u Lovačkom savezu, koji je organizovao polugodišnji program obuke, čule i da su prve žene u Crnoj Gori sa tim sertifikatom.

Obje su zaposlene u Nacionalnom parku (NP) Biogradska gora, a samoincijativno su počele i svojim novcem platile polugodišnji program obuke kako bi stigle do kvalifkacije.

Ana i Aleksandra godinama su na radnim mjestima za koje im sertifikat čuvarke lovišta-rezervata nije formalno potreban. Međutim, tvrde da znanje koje sada imaju i te kako ima veze sa njihovim poslovima i boljim razumijevanjem načina funkcionisanja zaštite, čuvanja i brige o području kakvo je Biogradska gora.

Ana je administrativana radnica u NP Biogradska gora, a Aleksandra stručna saradnica za edukaciju i promociju.

Kolašinke su, nezavisno od posla koji obavaljaju, kako su kažu, vezane za prirodu. Obje, iako imaju visoko formalno obrazovanje, tvrde da je učenje cjeloživotni proces i da se edukacija ne završavaja dobijanjem diplome i “sigurnog radnog mjesta”.

“S obzirom na to da sam skoro pola godine, odnosno tokom cijele sezone na Biogradskom jezeru, u Centru za posjetioce, smatrala sam da je logično i korisno da proširim svoja znanja. Na taj način bolje ću razumijeti i ono što rade moje kolege iz Službe zaštite, koji zaista imaju naporan posao i predano čuvaju prostor Parka. Smatram da čovjek ne treba samo da se drži onoga što mi je u opisu radnog mjesta. Možda novom kvalifikacijom budem od pomoći i doprinesem kvalitetu funkcionisanja cijelog sistema brige i odgovornosti, kakvi su neophodni u NP”, kaže Aleksandra.

Objašnjava da za sada ne namjerava da mijenja radno mjesto.

Ana, takođe, kancelarijski posao neće zamijeniti terenom i uniformom čuvarke. Priča kako je cijeli program obuke bio zanimljiv i da se radovala odlascima na časove u Podgoricu. Od predavača i ostalih polaznika programa, kažu sagovornice “Vijesti”, nijesu osjetili predrasude, a u Ispitnom centru, gdje su i polagale ispite, bili su oduševljeni što vide dvije žene.

“Imale smo zaista dobre predavače, spremne da objasne u početku meni nepoznatu materiju. Drago mi je što smo pokazale dobre rezultate na ispitima. Željela bih da ohrabrim i druge žene da prođu kroz programe obuka za zanimanja, koja su, možda, do sada preoznavana kao isključivo muški teren. Mi smo uspjele i izuzetno sam zadovljna što smo, kako su nam rekli iz Lovačkog saveza, prve žene u Crnoj Gori sa tim sertifikatom. Radovalo bi me da se to uskoro promijeni”, kaže Ana.

Aleksandra, koja bi uskoro trebalo da postane i sutkinja karatea, sjeća se da je tokom rada u Centru za posjetioce na Biogradskom jezeru više puta bila u priliči da učini nešto što joj nije “u opisu posla”. Veliki broj turista, zgode i nezgode koje doživaljavaju u prašumi, nekad su od mlade Kolašinke zahtijevali i da ukaže prvu pomoć, ali i da kolegama pomogne u potrazi za povrijeđenim posjetiocem. Iako je poslodavci, kaže, ne obavezuju na to, osjećala je potrebu da bude od koristi. Smatra da su timski rad i dobra koordinacija neophodni u kriznim sitacijama, ali i u svakodnevnim aktivnostima zaposlenih.

Nove čuvarke lovišta-rezervata tvrde da bi ih radovalo da nadređeni i kolege njihove sertifikate dožive kao doprinos kvalitetu timskog rada i zainteresovanost za djelatnosti preduzeća u kojem su zaposlene. Takođe, i kao nastojanje da se budu svestranije edukovane.

Tokom obuke, objašnjavaju, imale su predavanja iz tri oblasti - uzgoj i zaštita, organizacija lova i oružje i održavanje lovne infrastrukture. Sve im je to, tvrde, pomoglo da razumiju lovstvo kao djelatnost, ali i uvjerilo da “svaki lovac treba da bude istovremeno i čuvar lovišta”.

Ženama preporučuju da nađu vremena da se posvete oblastima koje ih zanimaju, da se osposobe za više zanimanja i da ne pokleknu pred ironičnim komentarima ili čuđenjem.

A da se vrijeme za učenje može naći, pokazale su Ana i Aaleksandra, koje su dane godišnjeg odmora i vikende koristile kako bi stigle do još jedne diplome.

( Dragana Šćepanović )