Sjećanja logorašice Đine Markuš
Premijera dugometražnog dokumentarnog filma “Šagargur” Nataše Nelević, biće upriličena večeras u Crnogorskom narodnom pozorištu, a ulaz je slobodan
Rađen prema memoarima Crnogorke koja je tokom Rezolucije Informbiroa (IB) u Jugoslaviji poslata na Goli otok, Đorđine Đine Markuš, dugometražni dokumentarni film “Šagargur”, autorke Nataše Nelević, biće premijerno prikazan večeras na Velikoj sceni Crnogorskog narodnog pozorišta u 20 časova, a ulaz je slobodan.
“Film ‘Šagargur’ dokumentuje stradanja žena u vrijeme najbolnije totalitarne epizode jugoslovenskog socijalizma - IB Rezolucije (1948). Sa Golog otoka, mitskog logora-ostrva na kojem su se tada našli nelojalni Jugosloveni, film skreće pogled ka manjem, ženskom logoru na susjednom ostrvu Sveti Grgur ili Šagargur, kako glasi lokalni naziv ovog ostrva”, navodi se u opisu i dodaje:
“Sjećanja logorašice Đine Markuš, sačuvana u njenim memoarima, u filmu se susreću sa svjedočenjima njene nećake Marine Đurašković i pogledima koje nekoliko mladih crnogorskih autorki i umjetnica odašilju ka Svetom Grguru. Njihova osjećanja, refleksije i imaginacija udruženo traže odgovor na pitanje - kako je više od 600 Jugoslovenki ućutkano u logorima i zašto tu tišinu čujemo i danas?”.
Za Nelević je ovo debitantsko ostvarenje, a na jučerašnjoj konferenciji za medije podsjetila je da je od događaja o kojima film govori prošlo 70 godina, pa su tako stasale nove generacije koje ne znaju mnogo o tome. Ona je otkrila da njena ideja i namjera nijesu bili da se bave istorijskim kontekstom i traže odgovore na pitanja koja je tada bio u pravu...
“U fokusu mi je bilo da otkrijem nešto što je zapravo neka osnovna logorska trauma, način na koji su Đina Markuš i druge žene i muškarci bili dehumanizovani u tim logorima, a što je dovodilo do situacije da mnogi sebe više ne smatraju da mogu sebe nazvati ljudima. To je bila naša glavna naša namjera, a kao takav taj film može da funkcioniše i danas”, rekla je Nelević juče.
Ona je konstatovala da se danas Goli otok, uglavnom posmatra kao neki jedinstven događaj vezan za komunistički totalitarizam i Jugoslaviju...
“Odnosno, za jedan vrlo konkretan istorijski trenutak i kontekst, tako da prosto vjerujem da je u tom smislu to jedinstven događaj koji se više ne može ponoviti i koji je neuporediv sa bilo čime. Međutim, neka naša ideja, to jeste moja autorska ideja je zapravo da je Goli otok - i to, ali prvenstveno logor, odnosno logor među drugim logorima 20. vijeka. Logori mogu biti dosta različiti u pogledu broja žrtava, ciljeva koje postižu. Goli otok nije imao za cilj da ljude liši života, već drugi i to nije samo neka istorijska epizoda, već je, po mom mišljenju, događaj koji može da se ponovi kao jedan ekstreman i najgori mogući oblik političkog nasilja”, kazala je Nelević.
Prema dostupnim, ali prema mišljenju Nelević i nepotpunim podacima, evidentirano je 900 žena na Golom otoku.
“Žene koje su bile u logorima su bile mlade, obrazovane žene, komunistkinje, vrlo često učesnice NOB-a, one koje su bile uključene u čitav revolucionarni proces, u borbu za klasnu pravdu, pravednije društvo”, dodala je ona, a o svemu što su doživjele, neke i preživjele govori putem zabilježenog iskustva Đine Markuš čiji su memoari tačni, moralno precizni, politički jasni, ali istovremeno i nježni i humani, sa pogledom na/u budućnost, ostavljajući neku vrstu političke nade.
Autorka muzike za film je crnogorska kompozitorka Slobodanka Bobana Dabović Đurić koja je na jučerašnjoj konferenciji za medije kazala da se ovom prilikom prvi put srela sa memoarima Markuš.
“Moje mišljenje je da je Đina, pišući te memoare htjela da oslobodi svoju dušu. Ono što je jako dobro u ovom filmu jeste da je sjajno prikazao Đinu kao ženu, stamenu i hrabru Crnogorku, ali sa druge strane i senzitivnu emotivnu ženu koja je imala nevini pogled na svijet..”, rekla je ona i dalje otkrila karakter kompozicija...
“U filmu imamo nekoliko muzičkih tema, koje su zasebne, ali ujedno, postoje i komponente koje su zajedničke. Pored toga, imamo i temu, koja je pisana za klavir, a koju ja volim da nazovem ‘Đinina tema’ i ta tema provejava kroz čitav film i oslikava Đinu kakva je bila duboko u sebi... Postoje jako lijepi pejzaži, čak i kao sam govor koji je na ivici našeg imaginarijuma zbog čega sam pokušala ambijentalnom, odnosno elektronskom u kombinaciji sa klavirom, da to nekako dočaram, pa imamo snažnu interakciju vizuelnog i zvučnog”, rekla je Dabović Đurić.
Izvršni producent Branimir Žugić kazao je da je, bez obzira na težinu teme, kompletan proces bio izazovan i uzbudljiv, a vjetar u leđa od samog početka bila im je podrška Filmskog centra Crne Gore, nakon čega je uslijedila i od Filmskog centra Srbije.
“Mislim da je važno govoriti o ovome. Nama kao produkciji i autorskom timu snimanje u tri zemlje je bilo izazovno, ponajviše na ostrvu Šagargur ili Sveti Grgur i na Golom otoku i na raznim drugim lokacijama, dolaziti do najboljih rješenja. Mislim da smo napravili, producentski rečeno, dobar posao”, rekao je Žugić i otkrio gledaocima šta mogu očekivati:
“Film koji će nas taći, dotaći, zamisliti, zapitati i izazvati emociju, možda dati priliku za novi razgovor, možda čak i doprinos da se neke stvari vezane za ovu temu riješe u bliskoj budućnosti, jer još nije raščišćeno kako koje zemlje (treba da) se odnose prema ovoj temi”, dodao je on.
Žugić je najavio da će nakon premijere u CNP-u, film krajem marta biti prikazan na Martovskom festivalu dokumentarnog filma u Beogradu, nakon čega slijede i projekcije na festivalima u Istanbulu, Barseloni i dalje po Evropi, dok čekaju odgovore regionalnih festivala.
Memoare Đine Markuš interpretira glumica Jelena Laban, a film dokumentuje i pripremu izložbe Teodore Nikčević, posvećene crnogorskim logorašicama, dok istorijski i politički kontekst tumači Slađana Kavarić Mandić. Sa potomkinjama crnogorskih informbirovki razgovaraju Milica Nikolić i Renata Jambrešić Kirin.
Nakon projekcije biće upriličen razgovor sa autorkom i protagonistkinjama. Film je realizovala kompanija “Live production”, koproducent je “Rezon Inkubator”. Producenti su Miro Radošević i Branimir Žugić koji je izvršni producent, snimatelji su Branko Sujić, Nemanja Dabanović, Dušan Vuleković, montažu i postprodukciju potpisuje Dušan Vuleković, a dizajn zvuka uradio je Aleksandar Brajović.
( Jelena Kontić )