Film "Živi i zdravi" zvanično krenuo u bioskopsku distribuciju

Komedija u kojoj leži drama, pa i tragika, lična, porodična, generacijska, na najbolji način oslikava bokeški, crnogorski, balkanski, a onda i univerzalni mentalitet patrijarhata, svih repova koje vuče, ali i pitanje opstanka pojedin(a)ca u njemu, rijetko samosvjesnog i slobodnog čovjeka.

Intenzivna i dinamična priča filma “Živi i zdravi” reditelja i scenariste Ivana Marinovića, najavljena je kao živopisna i eksplozivna komedija, i upravo je to, ali istovremeno i kritika raznih tradicionalnih dogmi, običaja i uvjerenja. Direktno i bez ustezanja “Živi i zdravi” oslikavaju nas same, spremne ili ne da sagledamo svijet dalje i šire od sopstvene zajednice ili sela. Autentična crta humora autora Ivana Marinovića komunicira lagano izazivajući smijeh koji je nemoguće, ali i nepotrebno suzdržati, a istovremeno je prisutno i poistovjećivanje, ogledanje, zapitanost.

Nakon pretpremijere u Herceg Novom, autorovom rodnom gradu i mjestu dešavanja filmske radnje, svečana premijera održana je i u Podgorici u rasprodatim salama bioskopa “Cineplexx”. I više nego što se očekivalo, projekcije je pratilo iskreno smijanje, bezazleno i olakšavajuće, ali i muk koji izazivaju krajnje nepredviđene situacije.

Radnja filma vrti se oko ceremonije svadbe i brojnih, nerijetko mučnih, običaja koje taj događaj decenijama unazad predviđa, a narod poštuje, praktikuje i podrazumijeva. Da sve bude pikantnije - mlada dva dana uoči svadbe saopštava da je promijenila odluku odbijajući da “stane na ludi kamen”. Ludilo kreće samo po sebi, dvije porodice u čudu, pitanje je “obraza”, sramote, časti, kako otkazati svadbu? Ili pak ne? Klupko događaja se odmotava, a situacije se sasvim prirodno nižu, posve realne, bliske, naše, urnebesne!

Djeluje da je u takvom zanosu lako skliznuti u parodiju, ali Marinović nije ni blizu toga, vješto izbjegava sve zamke koje komedija nosi ostavljajući je čistom dok otvara razne slojeve društva zalazeći duboko u karaktere likova i događaja koji maestralno uspijevaju, uz minimum (velikih) riječi, da prenesu unutrašnje sukobe, iskustva i dileme. Uspješno i lako pokreće komunikaciju sa publikom, izvlači smijeh, emocije i preispitivanja - lična, lokalna i globalna, a istovremeno donosi veliko i važno umjetničko djelo - svoje, crnogorsko i svih koji su dali svoj doprinos ili koji će mu posvetiti vrijeme.

Reklo bi se da je u pitanju tipična primorska, bokeška, možda čak i hercegnovska priča, ali “Živi i zdravi” je mnogo više od toga. Ipak, reditelj je uspio da prikaže i jedinstven duh Mediterana, nasljeđa koje nosimo nekad poput tereta, nekad amaneta ili dara, ali i nerv slobode, spoznaje i života. U svemu tome, vrhunskim kadrovima ovjekovječena je ljepota prostora koji plijeni i dodatno zagrijava atmosferu.

Reditelj samouvjereno publiku drži u iščekivanju. Sve što ide (i ne ide) uz svadbu može se desiti, a kraj se ni ne naslućuje niti ište razmišljanje dok film traje da bi se, kad se desi, otvorile brojne teme i pitanja usljed snažnih impresija.

Svemu tome doprinosi jedinstven, kompaktan i sinhronizovan ansambl cijelog autorskog tima, ali i glumaca koji gledaoca čvrsto vezuju k sebi. Svaki pojedinačni profil i karakter prikazan je prepoznatljivo, originalno i prisno, bez obzira na vrijeme i prostor koje ima u filmu. Tihana Lazović u glavnoj, ulozi mlade mahom neverbalnim glumačkim sredstvima uvlači se pod kožu i prikazuje nezavisnu ženu punu želje za životom, ali ne onim koji joj drugi nameću. Glumac Goran Slavić ostvario se, makar do sada, u “ulozi života” prikazujući mladoženju nesigurnog u svoje izbore koji se olako prepušta vođstvu drugih i teško suprotstavlja, da bi likovi brižnih kumova (Goran Bogdan i Dragana Dabović) sve učinili realnijim i podnošljivijim.

Bilo bi nepravedno da se ne spomenu Momo Pićurić, Mirjana Joković, Miloš Pejović, Nikola Ristanovski, Snježana Sinovčić Šiškov, Dejan Đonović, Sejdo Alijaj, Omar Bajramspahić zahvaljujući kojima su suptilno, ali dovoljno dubiozno prikazani odnosi unutar porodice, jaz između generacija, nedostatak ambicije ili razumijevanja, istina i bol, a sveukupno - živopisni svatovi i svadba u punom kapacitetu.

Uz muziku koja savršeno ide sa svakim kadrom kojeg prati, tu je i natpjevavanje, buka i eksplozija, a spoj zvučnih i vizuelnih djelova odlično objedinjuje tehnika snimanja gdje imamo neočekivane pristupe koji doprinose dinamici i opštem ludilu, fešti i raspamećivanju, jednako kao i konfuziji, strahu, ljubavi i flertu.

Sve to publika u Podgorici je prepoznala i nagradila, ne samo reakcijam tokom gledanja, već i gromoglasnim aplauzom i ovacijama na samom kraju, baš kao što je bilo i noć prije u Herceg Novom. Film je na redovnom repertoaru u bioskopima u Crnoj Gori, a od iduće sedmice i širom Srbije gdje su karte uveliko rasprodate za više termina. Nakon toga će uslijediti i distribucija u Bosni i Hercegovini, Sjevernoj Makedoniji, a na ljeto se očekuje i prikazivanje filma u Hrvatskoj, Sloveniji, Češkoj, najavila je producentkinja film Marija Stojanović tokom konferencije za medije koja je upriličena uoči premijere.

Konstrukcije koje pogađaju srž

Prije zvanične premijere upriličena je konferencija za medije na kojoj je bio prisutan dio filmske ekipe. Reditelj je tom prilikom istakao da su reakcije publike već prevazišle njegova očekivanja i ne krije zadovoljstvo, a saglasan je i Goran Slavić.

“Ljudi su imali potrebu da pričaju o filmu. Zato što ih je ta priča duboko dirnula iako su se smijali na određene djelove koji, zapravo, gađaju u suštinu i srž”, dodao je Slavić.

Dragana Dabović je dodala da joj je prijao rad u sredini iz koje potiče i na jeziku i dijalektu kojim prirodno i govori.

“Bliže mi je, ali podjednako odgovorno i veliko. Cijelu priču prati jedna završnica koja nije prijatna po sve učesnike, ali s druge strane je kuma nekako ta osoba koja se trudi da bude korektna prema svima”, istakla je Dabović.

Tihana Lazović je ponovo istakla da je rijetkost da glumac/ica dobije scenario koji je toliko dobro napisan kao što je to bio slučaj sa ovim.

“Gdje su likovi koje mrziš, voliš, idu ti na živce, simpatični su, višeslojni su, pogotovo moram istaći da je divno napisan lik Dragane, pritom divno napisan ženski lik iz muškog pera što nije tako često, jer smo kao žene uglavnom u funkciji muškarca”, naglasila je Lazović.

Marinović je kazao da osjeća svojom obavezom referisanje na prostor koji ga je na neki način oblikovao i odredio, što čini odlično.

“Bavim se svojim prostorom, osjećam da imam određenu dužnost da dotaknem ono što je autentično u njemu, tako da mi je zadatak, prvo kao scenaristi, a onda i kao reditelju, da uključim ono što je bogatstvo ovog prostora, a koji sad ima tu i neke svoje određene konstrukcije i destrukcije”, rekao je on.

Pjesma inspirisana filmom

Klapa Who See nedavno je objavila i pjesmu “Živi i zdravi” koja je, istakao je Dejan Dedović Deda (Dedduh) na konferenciji za medije, inspirisana filmom.

“Mi nismo radili pjesmu za film, već smo napravili pjesmu koja je inspirisana filmom i to smo nekako uvezali, a Ivan je režirao video. Suština je da nam je drago što nas je Ivan negdje potaknuo s tom idejom da se napravi nešto vezano za njegov film, a s obzirom na to da sam ljubitelj kinematografije, domaće pogotovo, čast mi je da imam priliku da se družim s glumcima i ljudima koji prave filmove, da vidim kako to sve funkcioniše i slično”, kazao je on.

( Jelena Kontić )