Dobrosusjedske ucjene i evropski pritisci

Bura koja se podigla nakon (sasvim opravdane i osnovane) izjave ministra odbrane Crne Gore Dragana Krapovića da je školski brod "Jadran" kao dio pokretne imovine nekadašnje SFRJ, danas legalno i legitimno u vlasništvu Crne Gore, danima puni jedra medija u regionu, željnih senzacije u duhu starog i nepisanog uredničkog pravila da je "samo loša vijest dobra vijest". Mediji, analitičari i političari sa obiju strana pohitali su da optuže crnogorskog ministra odbrane da je svojim izričitim stavom poremetio, navodno, idilične međudržavne odnose Crne Gore i Republike Hrvatske. Ti odnosi su, jel'te, cvjetali 30 godina u vrijeme vlasti DPS-a i njegovih satelita (vjerovatno uključujući i onaj period 1991-92, kada su Crnogorci oslobađali Konavle i Dubrovnik od "ustaša", Kurda, pršuta, bijele tehnike i gaćica Tereze Kesovije), a počeli su se naprasno hladiti od 30. avgusta 2020. kada je, po tvrdnjama nekih hrvatskih analitičara, "izgubila proevropska i demokratska Crna Gora", a na vlast u Podgorici zasjeli "srpski svet i četnici".

Tankoćutom hrvatskom ministru odbrane Ivanu Anušiću tako su Krapovićeve riječi o "Jadranu" potkovane onim što se 1990-91. dešavalo sa tim brodom u kontekstu odredbi člana 3 Aneksa A Sporazuma i pitanjima sukcesije SFRJ iz 2001, zaparale uši. Toliko je Anušić bio osupnut Krapovićevom tvrdnjom da je "Jadran" danas legalno crnogorski, da je ustvrdio da stavovi njegovog crnogorskog kolege "ne ostavljaju prostor za razgovor i potpuno odudaraju od stavova Republike Hrvatske i istorijskih činjenica". Dakle, hrvatski je ministar, a ne crnogorski, naprasno otkazao unaprijed planirani zvanični njihov susret jer mu se nije dopalo to što je njegov kolega noć ranije izjavio u jednom TV intervjuu. I ko onda tu narušava odnose i dobru međudržavnu komunikaciju?

Ostavimo na trenutak po strani što ovakvo ponašanje govori o snazi argumenata i "istorijskih činjenica" kojima Anušić i Vlada Hrvatske žele da "u njegovu matičnu luku Split vrate oteti hrvatski brod "Jadran", te nespremnosti Anušića da ih iznese u direktom razgovoru sa Krapovićem i ukrsti ih sa argumentima crnogorskog ministra odbrane. Ostavimo po strani i to što je do sada nezabilježen diplomatski gaf to da ministar jedne države dođe u službenu posjetu drugoj, pa se onda naprasno odbije sresti sa svojim domaćinom.

Kada skinemo sa ovakvog Anušićevog postupka populističke i dimenzije namijenjene unutrašnjoj upotrebi u Hrvatskoj, gdje je predizborna kampanja u toku, dolazimo do suštine njegove namjere da se dospe ulje na vatru već pripremljene priče o navodnom narušavanju dobrosusjedskih i idiličnih odnosa Crne Gore i Hrvatske, koje, jel'te, devastira namjera crnogorskog ministra odbrane da brani crnogorske interese u slučaju "Jadrana".

U Zagrebu naime, konsternacija stavovima post-DPS vlasti u Crnoj Gori oko "Jadrana" traje već mjesecima još od kad im je bivši premijer Dritan Abazović poručio da "brod 'Jadran' nije otet, on pripada nama i tu je stavljena tačka", na što su se kasnije logično, nastavili i Krapovićevi stavovi. Kakva suprotnost u odnosu na višegodišnje mlake priče DPS-ovih državnih funkcionera i njihovih satelita da je "Jadran" "otvoreno pitanje između Crne Gore i Hrvatske pa razgovorima treba tražiti rješenje za zajedničko korišćenje školskog broda!" Depeesovci, od kojih mnogi sa puterom ratnih huškača i sprovodilaca napada na Dubrovnik u jesen 1991, naravno da u interesu svoje sa Hrvatskom u međuvremenu ispod žita istrgovane neprocesuiranosti pred tamošnjim sudovima, nikada preko usana nisu smjeli prevaliti da "Jadran" danas legalno vije zastavu Crne Gore i da će to tako i ostati, ali da ga, naravno, mogu zajedno sa našom vojskom i studentima civilnih pomorskih fakulteta i škola, koristi i njihove kolege iz Hrvatske, pa zašto ne i iz svih ostalih partnerskih NATO država.

Da će Hrvatska u dogledno vrijeme sigurno preuzeti "Jadran" u Zagrebu se već duže vrijeme smatralo za gotovo pa svršenu stvar jer su uz ucijenjene sagovornike iz DPS vlasti, računali i na bolno prisutnu "ograničenost administrativnih kapaciteta" Crne Gore kada je u pitanju pomorsko pravo, Ratna mornarica i ratni brodovi. U tamošnjim političkim i medijskim krugovima već su bili pripremljeni "za povrat otetog 'Jadrana'". Stoga, kada je ljetos prvi put u crnogorskoj javnosti objavljena jasna argumentacija kako i zašto je "Jadran" danas nesporno u legitimnom i legalnom vlasništvu Crne Gore i koliko su hrvatske tvrdnje o navodnim "matičnim lukama" tog RATNOG broda po Hrvatskoj besmislene i potpuno neupotrebljive kao bilo kakav dokaz za "hrvatski identitet broda", došlo je prvo do potpune nevjerice i šoka.

Međutim, uslijedila je i brza promjena strategije. Sad se ide na priču o tome da Crna Gora, argumentovano braneći svoj interes u ovom pitanju, tobože narušava dobre odnose sa Hrvatskom koje bi po toj logici, jel'te, sačuvalo samo to da Dragan Krapović sa "Jadranom" doplovi u Split i tamo ga uz ponizno izvinjenje što ga je kao tada petnaestogodišnji dječak, on u ime Crne Gore 1990. ukrao iz Hrvatske, vrati toj državi. To je, uz kombinovani politički pritisak da će Zagreb zaustaviti EU integracije Crne Gore dok im ova ne preda "Jadran", već dobilo i zvanične institucionalne dimenzije. Ko ne vjeruje, neka pogleda video snimak sjednice okruglog stola Odbora za vanjsku politiku hrvatskog Sabora posvećenog "Jadranu", održanog početkom novembra prošle godine.

"Došlo je vrijeme da Hrvatska 'skine rukavice'... Prošlo je vrijeme daljeg popuštanja u ime dobrosusjedstva i bezrezervnog podržavanja Crne Gore na njezinom putu ka EU. Gotovo - dosta! Ja sam siguran da većina narodnih zastupnika to više neće dopustiti. Sa crnogorske strane je na sceni ignoriranje, jedan bizantinizam i licemjerje koje mi više nemamo potrebe trpiti. Gotovo je! Hoćete u EU? Nema problema - ovo su vam uvjeti! Ne samo zbog vraćanja broda, nego i rješavanja svih ostalih otvorenih pitanja: zaštite manjina, odštete žrtvama i zatočenima u Morinju i drugim logorima, ratne odštete Dubrovniku i Konavlima i naravno, sukcesiji vojne imovine koja kada je bila oteta, vrijedjela je oko 2 milijarde dolara", poručio je tamo, lupajući šakom o sto, saborski zastupnik HDZ-a i bivši gradonačelnik Splita Andro Krstulović Opara. Ali to je sasvim u duhu dobrosusjedskih odnosa koje ugrožavaju četnici na vlasti u Podgorici?

U istom duhu bila je sigurno i sva dosadašnja zaglušujuća buka hrvatskih zvaničnika i tamošnjih medija od 2008. do danas, da je Crna Gora "ukrala" školski brod "Jadran", slanje više oštrih diplomatskih nota Crnoj Gori vezano za taj brod, upozoravanja trećih zemalja da nikako ne prime "Jadran" u svoje luke tokom njegovih međunarodnih krstarenja pod zastavom Crne Gore "jer je taj brod ukradena hrvatska imovina"? Koliko se Zagreb u tome osilio najbolji je primjer to što je Hrvatska uputila protestnu diplomatsku notu čak i SAD-u zbog toga što je američki vojni ataše, potpukovnik Alan Griskevič, prisustvovao ljetos proslavi 90. godišnjice školskog broda "Jadran" u Tivtu.

U duhu unapređenja dobrosusjedskih odnosa nesumnjivo je bilo i nezakonito postavljanje spomen-ploče u Morinju od strane tri bivša crnogorska i dva hrvatska ministra od kojih je jedan još 2016. trenirao za takav događaj, kada je u Hrvatskoj on svečano otkrivao spomenik Miru Barešiću, osuđivanom ustaškom teroristi i ubici jugoslovenskog ambasadora Vladimira Rolovića 1971. u Stokholmu? Vjerovatno je u duhu dobrosusjedstva i aktuelna poruka šefa hrvatske diplomatije da će ukoliko Crna Gora ispoštuje svoj zakon i ukloni nezakonitu spomen tablu, to biti "udar na dostojanstvo Republike Hrvatske"?

Hrvatska ucjena Podgorice oko "Jadrana" sada dobija i novu fazu - preko desničarskih medija u Zagrebu i ovdašnjih njihovih repetitora u liku čelnika HGI i umirovljenog admirala bez flote iz Tivta, šalje se poruka da ako neće da Hrvatskoj "vrati" stari jedrenjak, Crna Gora će morati da Zagrebu nadoknadi 2 milijarde dolara za 85 posto flote JRM koja je 1991-92. iz Hrvatske otplovila u tadašnju SR Jugoslaviju. Samo, i u toj konstrukciji Zagreba ima jedna ključna falinka zbog koje takvo što nikada i ni na jednom sudu neće i ne mogu dobiti od Crne Gore - nedostatak pasivne legitimacije. Ali, pssst!!! Ćutite da to ne čuje i onda javno ne kaže neki od crnogorskih ministara jer će tek to biti kraj dobrosusjedskih odnosa Podgorice i Zagreba.

( Siniša Luković )