Ovacije kakve se ne pamte, potvrda i posveta
Predstava Gradskog pozorišta Podgorica izvedena u Ljubljani na festivalu Ruta čije je naredno izdanje u aprilu u Podgorici
Višeminutnim ovacijama slovenačka publika je pozdravila ekipu predstave Gradskog pozorišta "Mislim da treba da razgovaramo" koja je izvedena pred brojnom publikom Mestnog gledališča u Ljubljani, u okviru festivala Regionalne unije teatara RUTA Grupa Triglav.
Ulaznice za predstavu su rasprodate u rekordnom roku, a u izvođenju su uživali mnogobrojni predstavnici kulturnog i javnog života Ljubljane koji su ekipu nagradili nezapamćenim aplauzima i ovacijama kojima su čak osam puta vraćali ansambl na poklon, a zatim izrazili i veliko interesovanje za okrugli sto koji je organizovan nakon izvedbe u punoj sali.
Reditelj predstave je Danilo Marunović, autorka teksta Dragana Tripković, a pored njih, na okruglom stolu je govorio i direktor Gradskog pozorišta Stevan Koprivica, kao i članovi glumačkog ansambla.
"Ljubljansko izdanje Rute pokazuje da ovaj festival gradacijski raste i da nije važno samo učestvovati, nego i sa čime se učestvuje. Respektabilne predstave na respektabilnom festivalu! Predstava Gradskog pozorišta je naišla na fascinatan prijem publike, čak osam poklona pred frenetičnim aplauzom i sjajne reakcije stručne javnosti. Potvrđuje se činjenica da valja izaći iz Podgorice pa onda komparativno utvrditi pravo stanje stvari", rekao je Koprivica.
Marunović je istakao da je odrastao u pozorištu, gledao veliki broj predstava, ali ovakvo iskustvo nije doživio.
"Moguće je da je to ta katarza, u izvornom, antičkom teatarskom smislu, o kojoj smo čitali tokom škola, ali je rijetko ili nikad u stvarnosti nismo zaista i vidjeli. Iako "Mislim da treba da razgovaramo" već slovi za svojevrstan pozorišni hit, izgleda da je bila neophodna izrazito obrazovana pozorišna publika kao što je slovenačka, pa da se desi ono što može samo pozorište čovjeku da uradi, da ga odvede na putovanje do samog centra svog bića i nazad. Taj se rolerkoster dogodio u Mestnom gledališču, pa je publika reagovala instinktivno - čak osam ili devet puta su glumci vraćeni na scenu u toku poklona. Aplauz je trajao vječno, u tom ritualnom zanosu publike i glumaca, slaveći istinu, ljepotu, ljubav ili sve troje. Takva reakcija publike se ne može dogoditi ni na političkom skupu, ni u vjerskom obredu. Teatar je najmoćnije duhovno političko sredstvo", kazao je Marunović.
Tripković je podsjetila na specifičnost teatarskog poziva...
"Pozorište je polje sudara različitih emocija, potreba, razotkrivanja i sakrivanja. A kad čujete od kolega iz neke druge sredine da ste napravili fantastičan posao - to je onda siguran znak da jeste. Očarana sam prijemom predstave "Mislim da treba da razgovaramo" kod slovenačke publike i njihovim ushićenim, dugotrajnim aplauzima i povicima. Ovo je tek peto izvođenje naše predstave, a vrijeme neupitno radi za nju", rekla je Tripković.
Ruta u aprilu u Podgorici
Domaćini iz Ljubljane, Mestno gledališče, podigli su domaćinstvo na nezamisliv nivo, kako organizaciono, tako i srdačnošću, rekao je Koprivica i najavio naredno izdanje festivala u Podgorici.
"Samim tim su visoko podigli ljestvicu koju Podgorica u aprilu mora dosegnuti. Moram da naglasim dirljiv odnos predstavnika crnogorske enklave u Ljubljani različitih profila, ali i ignoranciju zvaničnih predstavnika Crne Gore u Sloveniji koji su, doduše, kupili karte, ali nisu imali nikakve kontakte sa crnogorskim pozorištem. No, to nije predmet našeg interesovanja. Prepuna sala na nogama, dobre vibracije na okruglom stolu, još jedna je potvrda visokih koordinata Gradskog pozorišta", rekao je Stevan Koprivica.
Sledeći festival RUTA zakazan je u Podgorici sredinom aprila mjeseca.
Za Ivanu Mrvaljević
Da je kompletnom ansamblu ovo igranje bilo emotivno i bolno, kazala je glumica Vanja Jovićević podsjećajući na to da je nedavno preminula njihova koleginica i prijateljica Ivana Mrvaljević koja je bila dio predstave.
"Ovo jeste predstava koja je još od premijere doživjela nevjerovatan uspjeh kod publike, pa je tako bilo i u Ljubljani. Zaista su nas srdačno i vatreno pozdravili nevjerovatnim aplauzom koji sam kao glumica prvi put doživjela. Da nema publike, ne bi bilo ni nas, a ovakva publika je najveća nagrada i priznanje koje glumac može dobiti. Igrali smo za Ivanu i igraćemo dok god predstava živi" istakla je Vanja Jovićević.
( Jelena Kontić )