Medojević: Najbolja socijalna politika je jaka ekonomija i zapošljavanje ljudi

Deveti avgust se u čitavom svijetu obilježava kao Međunarodni dan siromašnih. To je prilika da de sumiraju rezultati o uspješnosti sprovedenih mjera u smanjenju siromaštva koje su zemlje članice UN postavile kao jedan od prioritetnih ciljeva do 2030, smatra predsjednica Fondacije Banke hrane Crne Gore Marina Medojević.

"Danas u svijetu imamo oko 870 miliona siromašnih, što je značajno smanjenje u odnosu na raniji period. To je posljedica ozbiljnih napora koje čine odgovorne vlade država potpisnica strategije za borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti čiji će rezultati biti sumirani 2030. Svi koji u svijetu žive sa manje od dva dolara dnevno po odrasloj osobi, smatraju se apsolutno siromašnim. Ono što zabrinjava je da 1% najbogatijih ljudi na svijetu posjeduje gotovo polovinu svjetskog bogatstva, dok najsiromašniji posjeduju manje od 1%."

Medojević podsjeća da je Izvještaj o svjetskom bogatstu 2014. istraživačkog instituta banke Credit Suisse, pokazao kako 1% najbogatijih u rukama drži više od 48% svjetskog bogatstva.

"Analitičari ističu kako bi porast nejednakosti između bogatih i siromašnih mogao postati i okidač za novu ekonomsku krizu. Evidentan je jaz između bogatih i siromašnih. Bogatstvo uskog kruga bogatih povećava se čak i u krizi, a na drugoj strani raste broj siromašnih i povećava se njihovo siromaštvo. Posljednji podaci pokazuju kako je u Crnoj Gori ima oko 54.000 nezaposlenih od kojih su trećina visokoškolci. Evidentirano je da je zaposlenih oko 170.000 (što je diskutabilan podatak, jer se stalnim zapošljavanjem i otpuštanjem simulira veća zaposlenost), oko 50% zaposlenih ima platu od oko 250 eura i manje. Životni standard i izloženost rizicima od ulaska u siromaštvo uvijek su uslovljeni nizom faktora. U našem slučaju, najvažniji faktori su dugotrajna nezaposlenost, rast cijena i nesigurnost radnih mjesta i prihoda. Pored toga, naš sistem socijalne zaštite je diskutabilan i neefikasan", piše u saopštenju Medojević.

Ona se pita da li će povećanje socijale od 20% moći da kompenzuje sve probleme sa kojima se socijalno ugroženi u CG suočavaju.

"Iznosi socijalnih primanja ne mogu osigurati ni minimum životnih potreba. Naš sistem socijalne zaštite počiva na pretpostavci da ne smiješ imati ništa da bi dobio - skoro ništa. Socijala bi trebalo da bude krunski dokaz humanosti društva, svjesnog da mora da sačuva one koji su bez sopstvene odgovornosti ostali bez posla ili ga ne mogu pronaći. Posebno je značajna briga o starima i bolesnima. Kod nas, socijalna pomoć može da posluži kao džeparac, a ne kao prihod koji je iole dovoljan da se neko hrani, oblači i plaća račune. Zbog veoma malih ili nikakvih primanja, korisnicima socijalne pomoći je sve potrebno. Obuća, možda više nego odjeća, pokućstvo, uređaji u kući, drva za ogrev, dijelovi namještaja, pribor za školu, knjige..."

Medojević dodaje da je najbolja socijalna politika jaka ekonomija, zapošljavanje ljudi i to je ono što trajno rješava problem.

"Nadoknada troškova stanovanja najugroženijima je jedan od načina da im se pomogne. Otpis dugova kod banaka je nešto što je prepoznato kao način da se pomogne najugroženijima da se osnaže i prevaziđu teškoće. Kvote besplatnih kilovata elektične energije su neophodna opcija pomoći. Pomoć u nabaci knjiga i školskog pribora za sve školarce (nezavisno jesu li osnovna škola i srednja škole ili fakultet) iz socijalno ugroženih porodica je neminovnost. Besplatna prevoz i užina za djecu iz ugroženih porodica je minimim koje kao društvo moramo učiniti za njih. Ministarstvo rada i socijalnog staranja je od početka godine ukinulo materijalno obezbjeđenje za 640 socijalno ugroženih porodica sa 2.000 članova, a bez dječijeg dodatka, koji iznosi dvadesetak eura, ostalo je 849 djece. Da li du kriterijumi po kojima su ove vrste pomoći ukinuti opravdani?"

Ona navodi i da je vidljiv trend porasta rizika od siromaštva, pa društvo i država, kako kaže, treba itekako da budu svjesni tog problema čije rješavanje mora postati prioritet.

"Iniciranje ukidanje PDV-a na doniranu hranu, regulisanje zabrane bacanja viškova hrane samo su dio načina da se siromaštvo umanji. Narodne kuhinje i socijalne prodavnice su načini da donirana hrana brzo stigne do najugroženijih. Država mora pokazati brigu za najugroženije građane i zato mora usvojiti novu Strategiju za borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti kako bismo nizom aktivnosti osigurali minimalni životni standard najugroženijima i spriječili njihovo dalje siromašenje. Siromaštvo krši temeljna ljudska prava i protiv njega se treba boriti pojačanim naporima. Najavljeno povećanje PDV-a, a naročito energenata, odraziće se na cijene i ukupan životni standard građana Crne Gore čiji kućni budžeti su već značajno osiromašeni."

Praksa uzimanja od siromašnih i potpuno uništavanje srednje klase je opasno po državu Crnu Goru, smatra Medojević. Na drugoj strani, kako tvrdi, gotovo ništa se ne radi da se oporezuje luksuz i profit.

"Nepravda je ono što sve više građana CG prepoznaje kao realnost. Naplata nagomilanog poreskog duga, naročito kod kompanija bliskih vlastima kojima je dozvoljeno da nekažnjeno izbjegavaju poreske obaveze zadržavajući povlašćeni status u poslovima sa državom, samo je jedan primjer. Najavljeno povećanje PDV-a pokazuje da Vlada nema motivacija da zakon jednako primjenjuje na sve. Građani nastavljaju da finansiraju loše ekonomske odluke Vlade koje se i dalje donose bez ikakve političke i materijalne odgovornosti. Više dajemo na kamate i kredite nego za odbranu i socijalu. Šta time poručuje Vlada CG svojim građanima? Ona se hvali postignutim rezultatima. Bilo bi dobro da to građani osjećaju, a ne samo oni koji iz budžeta dobijaju visoke plate, razne dopunske načine finansiranja u raznim odborima, komisijama, savjetima. Ako je Vlada zadovoljna rastom BDP-a, zašto se opet zadužujemo, zašto uvode nove poreze, smanjuju otpremnine osobama sa invaliditetom koje su proglašene tehnološkim viškom, zašto smanjuju iznos neoporezovanih kupovina preko interneta... Glavni grad donosi skandaloznu odluku da stanove, čiju izgradnju su finansirali građani, podijeli političkim funkcionerima vladajućih partija. Koga to država CG favorizuje? Kako nema novca za majke sa 3 i više djece iz budžeta, a ima za sve koji primaju nacionalnu penziju? Oni su više zadužili državu od majki - je li to poruka Vlade CG? Svjetski dan siromašnih je datum koji nas opominje i obavezuje da sa pravom postavlmo pitanja donosiocima odluka i tražimo zvanične odgovore na njih", zaključuje Medojević.

( Vijesti online )