Od "Slobodarke" do "Kumova"

Prije 140 godina, 16. februara, u Nikšiću je izvedena prva pozorišna predstava – „Slobodarka“, tragedija u pet činova Manojla Đorđevića Prizrenca. Jubilej pozorišne magije u gradu pod Trebjesom biće, između ostalog, obilježen premijerom komedije svakodnevne tragedije Dušana Kovačevića „Kumovi“ u režiji Božidara Đurovića

„Dramski opus Dušana Kovačevića je neobično zanimljiv, između ostalog i zbog te žanrovske, rekao bih, neopredjeljenosti. Njegovi komadi žive veoma dugo, upravo zbog toga što izviru iz života i govore o životu i imaju vrlo dobru komunikaciju sa publikom. Očekujem da će i naša predstava 'Kumovi', koja je veoma slojevita, pozorišno izazovna, duhovita, zahvaljujući prije svega glumačkoj ekipi, brzo uspostaviti tu usku stazu između publike i glumaca, jer bez publike mi nikada nismo sto odsto sigurni u ono što radimo na sceni. Sudeći po dosadašnjim probama, duboko sam uvjeren da ćemo ovom predstavom dostojno obilježiti zaista veliki jubilej ne Nikšićkog pozorišta, nego uopšte crnogorskog teatra“, kazao je na konferenciji za novinare režiser Đurović.

Komad je, prema njegovim riječima, utemeljen u društvenoj zbilji i zbog toga je veoma značajan, ali i tragičan, a način kako je obrađen je komičan. Ta tragikomičnost, koja je u stvari rukopis Dušana Kovačevića, je ujedno i Đurovićev cjeloživotni pozorišni izazov – uraditi sve da se publika jednim okom smije, a drugim plače.

"Nadam se da smo se na suze navikli, na smijeh s vremena na vrijeme, kada je riječ o duševnoj ili duhovnoj radosti. Duboko sam uvjeren da će publika u ovoj predstavi uživati i da će tek kada napusti ovo divno pozorište, imati o čemu da razmišlja, nezavisno da li će im se predstava i do koje mjere svidjeti“, kazao je režiser i istakao da bi profesionalizmu zaposlenih u Nikšićkom pozorištu, mogli da pozavide pozorišta u regionu.

Prema riječima umjetničkog direktora Nikšićkog pozorišta, Janka Jelića, premijere su uvijek značajne i nose dozu pozitivne treme, ali „Kumovi“ imaju značaj više zbog jubileja koji obilježavaju.

„Potrudili smo se da imamo tekst, vjerovatno najvećeg živog dramskog pisca u srpskoj književnosti, Dušana Kovačevića, i sa te strane smo posebno srećni, a i pred posebnim izazovom“, kazao je Jelić.

U predstavi igraju Hadži Nenad Maričić, Žana Gardašević Bulatović, Ivona Čović Jaćimović, Nikola Vasiljević i Pavle Bogojević. Scenografiju potpisuje Vesna Popović, kostime Marina Medenica i Margareta Marinković, a scenski pokret Jelena Simić. Za izbor muzike zaslužan je Bojan Bojanić, dok je numere otpjevao Veljko Vučurović.

Maričić je istakao da kada sagledamo istoriju u regionu i na Balkanu, na to šta smo sve doživjeli, onda je uspjeh, gotovo dostojan nekog antičkog heroja, 140 godina opstanka pozorišnog života. Tekst Kovačevića, kako je kazao, od njih je zahtijevao punu posvećenost i predanost.

„Iz petnih žila moramo da dočaramo ono što, jedan tekst koji je pun vrlo neobičnih replika, koje gotovo surovo govore o našoj stvarnosti u koju smo upali u poslednjih par decenija, gubitak posla, gubitak prijatelja, otuđenje od ljudi, otuđenje od bližnjih, nasilje, a sve to na neki neobičan način koji nije surov, nego jako zabavan, prikazuje. To je bio zadatak za sve nas da nekako uklopimo sve to, da neke kontradiktornosti, koje je već i sam pisac pocrtao, govoreći o komediji svakodnevne tragedije, koja gotovo da ima i nešto Čehovljevski u toj kontradiktornosti, pokažemo“, kazao je Maričić.

Prema riječima Ivone Čović Jaćimović, bez faktora iznenađenja nema ni drame, glumačkog izazova, a nema ni priče.

„Faktor iznenađenja, sukob u samoj drami, je osnova za koji se uvijek uhvati prije svega reditelj, glumac, i to je za nas inicijalna kapisla na kojoj se gradi priča“, kazala je Čović Jaćimović.

Žana Gardašević Bulatović je istakla da je riječ o neobičnom, zanimljivom i intrigantnom tekstu, a da je lik Ane koji tumači jedan od možda najtežih likova koje je do sad igrala.

„To je lik koji trpi radnju, a kad se radnja trpi onda iza toga stoji jedan jak misaoni proces koji treba da se pretoči u postupke i u radnje na sceni, tako da u tom smislu je za mene posebno zahtjevna uloga, ali mislim da sam uz kolegu Nenada Marićića i sve ostale kolege i sa Bobom Đurovićem rediteljem, uspjela da doprinesem da ova predstava bude dobra i najbolja“, poručila je Gardašević Bulatović.

Najmlađi član glumačke ekipe je Pavle Bogojević koji je istakao zadovoljstvo što po drugi put igra u komadu iza čije produkcije stoji Nikšićko pozorište, kao i što je riječ o tekstu Dušana Kovačevića, jednog od najvećih dramskih pisaca regiona.

„U ovom komadu tumačim lik Vučka koji je prilično čudan i ovo će mi vjerovatno biti najjarkija karakterizacija do sad. Lik je prilično opisan kroz pokret, kroz spoljnu karakterizaciju, ali se ipak otišao iznunutra ka spolja“, kazao je Bogojević.

Kompletna ekipa predstave zahvalila se Nikšićkom pozorištu na gostoprimstvu i profesionalizmu, ističući da je to za njih najveći dobitak i radost više.

Janko Jelić je podsjetio da obilježavanje jubileja počinje 14. februara izložbom pisanih materijala i fotografija iz istorije pozorišnog života u Nikšiću pod nazivom „Putem Slobodarke“, a nakon toga je svečana akademija sa bogatim scenskim sadržajima.

( Svetlana Mandić )