Irena Lagator Pejović i Ivan Šuković u Sarajevu

Crnogorski akademski umjetnici Irena Lagator Pejović i Ivan Šuković učestvuju na internacionalnoj izložbi "Ex Situ: Umjetničke pozicije o ugroženom biodiverzitetu i koegzistenciji vrsta" u Sarajevu, u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine.

Lagator Pejović predstavlja se djelom "Linije, Vrijednosti, Suživoti" koje je nastalo upravo ove godine. U pitanju je interaktivna instalacija koja je aranžman mnoštva ručno namotanih pozlaćenih pamučnih vlakana.

"Ova svjetlucava klupka pričvršćena su čvorovima na mreže jednim svojim krajem, dok je drugi slobodan za izvlačenje ka dubinama izlagačkog prostora interakcijom publike. Ta haptička povezanost s umjetničkim djelom i materijalom, omogućuje njegovu stalnu modifikaciju. Linije su u pokretu, površine se proširuju, svjetlosti se pretvaraju u značajan fizički ali i kritički ekološko-ekonomski angažman, jer ih je na kraju izložbe potrebno vratiti u prvobitno stanje, svaku liniju u klupko", kazala je umjetnica.

Ona dodaje da instalacija "radi kritički s konceptima stvarnog i reprezentacijskog" i objašnjava na koji način.

"Putem materijalne upotrebe zlata: kao prirodnog elementa, kao pozadine slike koju je revolucionisao Đoto dodijelivši joj diskurs i kao vrijednosti, odnosno, zlatnog standarda koji od 70-ih prestaje biti podloga novcu - vremena dematerijalizacije umjetničkog djela i decenije u kojoj Pazolinijev politički esej govori o nestanku svitaca, ukazujući na neraskidivu vezu između ekološke i krize neoliberalizma. Inicirajući strategije bio-kulture, zajedništva i solidarnosti, instalacija funkcioniše kao postulat za zaustavljanje spirale izumiranja, eksploatacije i isključenja. U kontekstu institucija kulture, ona pruža radne sate za ugrožene kako bi predložila novi model ekološke osviješćenosti, zajednice i simbioze. Ono što je ovdje izloženo je naša zajednička radna snaga. To postaje proživljeno iskustvo i dokument svjedočenja da naš opstanak na planeti zavise od naše kolektivne i dijeljene odgovornosti za globalni biodiverzitet. Ovaj pozlaćeni horizont artificijelnih svitaca ne naglašava ljudske osobitosti niti autonomiju umjetničkog djela, već skromnost, nadu i hitnu političku relevantnost umjetnosti za ekološke alternative", priča ona.

Instalacija "Ekvilibrijum" Ivana Šukovića iz 2022. godine reflektuje tenzije stvorene istorijskim naslagama između kategorija ljudskog i artificijelnog, organskog i neorganskog, kaže umjetnik.

"Koncept ovog rada slijedi moj doživljaj nekadašnjih prostora i njihovog stanja danas koje je dramatično izmijenjeno i koje odlikuju nepredvidivost i panika pred gubitkom kontrole, ako ne i nade u potpunosti. Čvrst korijen između dvije fragilne površine pričvršćen stegama referiše na sputavanje vitalnosti. Uprkos pritisku i svim životnim ograničenjima, preprekama, strahovima i konvencijama, opstaje i predstavlja znak živog i životnog", objašnjava Šuković.

Snaga organske energije koju rad proizvodi, markira čvrsto mjesto početka, postojanja i svojevrsnog ubrizgavanja života u sveopštu sliku nesigurnosti, dodaje Šuković.

Pored njih, zastupljeni su i: Darko Aleksovski, Lamija Čehajić, Danube Transformation, Agency for Agency, Anita Fuchs, Teuta Gatolin, Ernst Koslitsch, Polonca Lovšin, Ralo Mayer, Edith Payer, Nada Prlja, Lala Raščić, Oliver Ressler, Adrienn Ujhazi/Nemanja Milenković, Anna Vasof, Driant Zeneli, Dardan Zhegrova.

Individualna i kolektivna memorija i iskustva

Irena Lagator Pejović je umjetnica i teoretičarka umetnosti. Njena postmedijska umjetnička praksa usmjerena je na istraživanje i proces. Zanimaju je, kaže, neprimijetne i paradoksalne situacije, jezičke i sistemske konstrukcije našeg globalizovanog doba koje se naizgled čine nebitnima.

"Analizirajući ih, kao i odnose između slika i jezika, individualnih i kolektivnih iskustava, stvara rizomatske reference za kritičko razumijevanje savremenosti, pokazujući da umjetnost može biti relevantna društvena aktivnost za oblikovanje budućnosti", navodi se u njenoj biografiji.

Ivan Šuković kroz svoju umjetničku praksu analizira procese društvene rekonstrukcije postmemorije, dajući često naglasak autobiografskom.

"Takvu arhivsku građu koristi kao potencijalni izvor za moguće identifikovanje višeslojnosti vremenskih i prostornih odnosa, odnosno otkrivanje njihovih mnogobrojnih mogućih i nekonzistentnih značenja", piše u njegovoj biografiji.

( Jelena Kontić )