Kad je nasilje redovno, u školu se ide vanredno

Srednjoškolci u Baru biraju vanredno pohađanje nastave zbog vršnjačkog nasilja od kojeg nijesu zaštićeni. Ona djeca koja čine nasilje, u nekim slučajevima, takođe idu vanredno u školu, što je rezultat nemogućnosti da se njihovo ponašanje promijeni. To nije često, ali dešava se.

To je “Vijestima” kazao psiholog i psihoterapeut koji je radio u barskim srednjim školama Petar Marković. On je naveo da se to najčešće čini pod nekim drugim izgovorom, ali ima i onih koji su potpuno iskreni da je to zbog nasilja.

Novinarka “Vijesti” je razgovarala sa roditeljima troje djece koja zbog nasilja vanredno pohađaju srednju školu a oni su, u dva slučaja, to učinili pod izgovorom uspjeha u sportu, a u trećem slučaju su bili jasni po pitanju razloga.

“Meni je u školi bilo užasno i zato sam odlučila da idem vanredno. Majka me je podržala i ostvarila to, ali upravi škole nije rekla šta je razlog već im je rekla da nam tako više odgovara jer moj otac živi u drugoj zemlji”, kazala je maturantkinja jedne barske škole koja je dvije godine bila žrtva vršnjačkog nasilja.

Na pitanje zbog čega nijesu školi kazali pravi razlog, odgovorila je da su njeni roditelji više puta skretali pažnju upravi, ali rješenja nije bilo, te su htjeli samo da se ona “izvuče iz te situacije” ali misli da uprava škole zna suštinu.

“Škola je, nažalost, sve manje sigurno mjesto za našu djecu”, ocijenio je Marković.

On je kazao da se vanredno školovanje najčešće vezuje za djecu koja se bave sportom ili ne mogu da pohađaju redovno školu zbog drugih, prioritetnih obaveza.

“Moje iskustvo je pokazalo da, pored žrtava, upravo ona djeca koja vrše nasilje odluče, ili roditelji i uprava odluče umjesto njih, da vanredno pohađaju nastavu”, kazao je Marković.

Takav način pohađanja škole, prema njegovom mišljenju, nije dobar način borbe protiv nasilja, a ne može biti ni prevencija. Zbog toga, smatra on, važno je više uključiti psihologe u rad sa djecom.

“Poznato je koliko je mladima važno društvo i mišljenje njihovih vršnjaka i znamo da je značajan razvojni period u tinejdžerskom periodu traženje referentne grupe. Vanrednim pohađanjem nastave djeca teže pronalaze svoju grupu”, kazao je Marković.

Kada se djeca i roditelji odluče za ovaj korak, po njegovim riječima, to je dokaz potpune nesposobnosti uprava škola da se bave zaštitom djece i jasno govori da sistem ne funkcioniše.

Marković stavlja akcenat na psihološko-pedagoške službe u školama za koje kaže da nisu kaznena ekspedicija i administrativni radnici kako je to u praksi, već bi trebalo da ovakve probleme spriječe na vrijeme.

Direktor Srednje stručne škole (SSŠ) u Baru Vučko Asović, kazao je da je ova školska godina “mirnija” za razliku od prošle kada su učenici te škole učestvovali u incidentima koji su prepoznati kao teški oblici nasilja.

“Prošle školske godine je realizovano i mikroistraživanje na temu nasilja u školi, dobijeni podaci su obrađeni, analizirani na sjednicama stručnih organa škole, a sa istima je bilo upoznato i Ministarstvo prosvjete. U tri navrata Škola je tražila pomoć područne jedinice MUP Bar”, rekao je Asović.

Od septembra ove škole godine u SSŠ je evidentirano šest slučajeva nasilnog ponašanja.

Po njihovim saznanjima, vanrednom polaganju razrednog ispita uglavnom pristupaju učenici sportisti, učenici koji su zaposleni, kao i učenici koji nemaju razvijene radne navike za izvršavanje odgovarajućih redovnih školskih obaveza, te stoga biraju po njima lakši put školovanja.

“SSŠ u slučajevima pojave nasilja i zlostavljanja primjenjuje Uputstvo o postupanju škole u slučajevima nasilja, ima formiran Tim za borbu protiv nasilja nad učenicima, utvrđen plan aktivnosti čiji je krajnji cilj ohrabrivanje učenika da prijave nasilje, kako bi se pružila adekvatna pomoć da se suoče sa nasiljem i da isto prestane”, naglasio je Asović.

Asović je kazao da se nasilje može dešavati i izvan škole, a da se i dalje smatra školskim, jer se dešava u školskom dvorištu, na putu od kuće do škole i nazad, ali i onlajn preko društvenih mreža na kojima su ista djeca međusobno povezana.

Najčešći oblici nasilja, smatra on, su verbalno, ismijavanje, vrijeđanje i psovke, socijalno nasilje u formi vršenje pritiska da se neko iz grupe isključi, izoluje, da se sa njim ili njom ne druži, a dodao je da su to najčešće su to vajber grupe odjeljenja i širenje glasina. Zatim, fizičko nasilje za koje on kaže da su više vršnjački sukobi, a ne nasilje koje se ponavlja i u kome je prisutan neravnomjeran odnos snaga i digitalno nasilje.

Kako je kazao Asović, odmah po saznanju da se dešava nasilje, sastaje se tim u čijem je sastavu direktor škole, pedagog i odjeljenjski starješina. Pedagog obavlja savjetodavni razgovor u cilju pružanja psihosocijalne podrške učeniku, prikupljanje svih informacija o intenzitetu i vremenskom trajanju nasilja.

Prikupljaju se izjave od svih učesnika i razgovora sa roditeljima učenika, odnosno. Ukoliko je neophodno, dodao je Asović, pristupa se i izricanju odgovarajućih vaspitno-dispciplinskih mjera.

Takva je praksa i u Srednjoj ekonomsko-ugostiteljskoj školi (SEUŠ) u Baru u kojoj se početkom septembra formira školski tim za zaštitu učenika od nasilja i smanjenja vandalizma koji čine direktor, stručni saradnik odnosno pedagog i pet nastavnika.

Na pitanje “Vijesti” koliko je bilo slučajeva nasilja, iz SEUŠe su odgovorili da je to krupan društveni i pedagoški problem sa kojim se ta škola povremeno susreće i da nije svaki slučaj nasilja istog intenziteta, trećine i trajanja te da se ne mogu svi slučajevi statistički sagledavati.

“Evidencija o svakom slučaju postoji, reaguje se odmah ukoliko se sazna za problem vršnjačkog nasilja u školi, a zatim se sprovodi procedura koja je u našoj nadležnosti”, kazali su u odgovorima koje potpisuje Tim za prevenciju vršnjačkog nasilja.

Razlozi neredovnog pohađanja škole njihovih učenika, kako su naveli, su uglavnom zaposlenje, preseljenje, zdravstveni problemi, školovanje u inostranstvu, nezainteresovanost za redovno pohađanje nastave i učenje, dok vršnjačko nasilje nikada nije bio razlog prelaska na vanredno školovanje, po onome što oni znaju iz komunikacije sa roditeljima i starateljima.

Iz barske gimnazije “Niko Rolović” nijesu odgovorili na pitanja “Vijesti” o problemima, slučajevima i prevenciji nasilja.

Na prevenciji nasilja u SSŠ radi se prvenstveno kroz odjeljenja u kojima starješine razgovaraju sa učenicima na ovu temu. Asović je kazao da na tome radi i Učenički parlament kroz aktivnosti posvećene vršnjačkom nasilju, a predstavnici MUP-a, Centar za socijani rad i Sekretarijat za sport i mlade su u prvom kvartalu realizovali radionicu posvećenu nasilju. Sa 25 učenika se četvrtkom realizuju radionice na temu vršnjačkog nasilja, gdje imaju priliku da kroz interaktivni rad, individualnu i grupnu diskusiju, iskustvene događaje, simulaciju i analizu situacija osnaže sebe, ali i svoje vršnjake da prepoznaju nasilje i prijave ga. Slično je i u SEUŠ.

Nasilje je rezultat disfunkcionalne porodice

Na nivou škola se uprava škole, nastavnici, učitelji i vaspitači trude da rade na prevenciji nasilja. Međutim, sve ukazuje na to da pomaci nisu napravljeni. Razlog je taj što se radi na simptomu problema, a ne na njegovom uzroku, smatra Nikolija Mitrović, pedagoškinja iz Bara koja ima privatnu prasku za rad sa djecom.

Po njenim riječima, vršnjačko nasilje je samo simptom, a uzrok tog simptoma su disfunkcionalne porodice. Kako je kazala, dijete koje zlostavlja svoje vršnjake je po pravilu pasivna ili aktivna žrtva nasilja u svojoj porodici. Njen zaključak je da se mora krenuti od korijena problema i ukoliko zaista žele da zaštite žrtve nasilja, trebaju raditi sa porodicama, odnosno roditeljima.

Ona smatra da ako se dijete suoči sa nasiljem u osnovnoj školi, ili ga čini, a sa djetetom se ne radi na dobar način, ili se ne radi uopšte, posljedice će se pokazati u daljem odrastanju.

“U srednjoj školi, sve emocije koje dijete nije na zdrav način proživjelo, izbijaju u najrazličitijim oblicima i pokazuju se kroz brojne simptome rizičnih ponašanja. Tada se, još jednom, svi trude da suzbiju neki od ovih simptoma ponovo zaboravljajući ili izbjegavajući da rade na uzroku, a uzrok su rupe u znanju, propusti doživljavanju i greške u ponašanju kod roditelja”, kazala je.

( Marija Pešić )