Običnom čovjeku nije ostalo ništa drugo osim da „laje”

Ljudi su se uželjeli kvalitetne alternativne muzike, tvrđih i luđih muzičkih nastupa na kojima je moguće odušiti od svakodnevnih stresova zbog kojih pucamo i mi i komšije, kaže u razgovoru za “Vijesti” nikšićki muzičar i producent Marko Janjušević Janjo prenoseći utiske na reakcije publike na njegov novi singl “Komšo je puka’”.

Singl i spot je predstavio na samom kraju prošle godine i time najavio debitantski solo album, nakon dugogodišnjeg muzičkog iskustva sa svojevremeno popularnim bendom Manitou i rada sa After Shain-om.

Janušević za Vijesti kaže da je ovoga puta pristup posve drugačiji, a otkriva i da je predstavljena numera muzički “najmekša”, pa već od narednog singla slijedi zaokret ka malo tvrđem zvuku.

Sam je radio muziku i tekstove, dok gitare potpisuje Milivoje Kljajić Kljajo, a singl je sniman u Chickencoop Studiju u Nikšiću, pod palicom Miodraga Radovića Tobe. Spot je sniman na različitim lokacijama Amsterdama i Utrehta u septembru 2023. godine. Janjušević je radio i miks zvuka, dok mastering potpisuje La Plant Studio iz Beograda.

“Pjesma je karikatura mog komšiluka - akciona komedija koja na satiričan način priča o našoj svakodnevnici. Svako u okruženju ima bar jednog problematičnog komša, za koga je čuo da je ‘puka’’, a možda si taj komšo baš ti”, izjavio je autor.

Spot za novi singl dostupan je na YouTube kanalu i drugim streaming platformama, a uskoro se mogu očekivati i drugi, kao uvertira za album, najavljuje on i dodaje da se nakon albuma vraća live nastupima.

“Janjušević je sa Manitou-om prošao kroz niz transformacija, od hardkor zvuka, preko eksperimenata sa elektronikom, do repa sa elementima dab i rege zvuka. Ni novi album nije žanrovski konzistentan, već nastaje spajanjem stila muzike rađene sa bendom i stila elektronske muzike koju Janjo radi pod imenom Pas Manit, donoseći nam originalan hiphop/grime zvuk”, saopšteno je prilikom premijere singla...

Janjo za Vijesti govori više o singlu “Komšo je puka’” kojim je za kratko vrijeme stekao i novu publiku, priča o temama kojima se bavi, ali i o nikšićkoj muzičkoj sceni, te umjetničkom angažmanu, s obzirom na to da je akademski slikar.

Nakon što je objavljen i promovisan singl “Komšo je puka”, kakve su reakcije, a onda i tvoji utisci?

Reakcije ljudi su veoma pozitivne i definitivno su me motivisale da nastavim ovim tempom. Čak su me i starije komšinice i bake iz kvarta zaustavljale da mi kažu da su i spot i pjesma odlični, tako da se krug obožavatelja polako širi. Promocija u lokalu “Bard” je prošla odlično, i najveći utisak mi je da su se ljudi uželjeli kvalitetne alternativne muzike i tvrđih i luđih muzičkih nastupa, đe možemo malo da “odušimo” od svakodnevnih stresova zbog kojih pucamo i mi i komšije.

Singl dolazi kao najava albuma koji pripremaš i koji će biti objavljen tokom ove godine. Šta se može očekivati od albuma, da li isti žanr i muzika?

Ovo je prvi singl koji sam odabrao između desetak stvari koje su na albumu, i ujedno je i muzički “najmekša”, a već od sljedećeg singla ide zaokret ka malo tvrđem zvuku. Žanrovski spada u grime muziku, a ima i upliva dubstepa, reggaea, ali i etno muzike, što je prirodno za ovaj žanr, u šta je upućena njegova publika. Za razliku od muzike koju sam radio sa bendom Manitou, zvuk će biti više blizak elektronskoj muzici tako da akcenat nije na gitarama već više na basu i niskim frekvencijama. Na muzici je, pored mene, radio moj veliki prijatelj i brat iz benda Manitou, Milivoje Kljajić Kljajo, koji je snimio sjajne gitarske dionice, ali i učestvovao u produkciji na većini traka. Snimano je u studiju ‘Chickencoop’ iz Nikšića, pod palicom brata Miodraga Radovića Tobe, koji, kao MC, gostuje na više pjesama sa albuma. Planiram da izdam nekolika singla prije samog albuma, pa će to sve da se desi u toku ove godine.

Kazao si ranije da je ova pjesma karikatura tvog komšiluka. Kakav je komšiluk u kojem generalno živimo danas i šta te je podstaklo da baš to muzički obradiš?

Karikatura je svakog komšiluka. Cijeli svijet polako klizi u ludilo i posljedice se sve više vide svakog dana. Običnom čovjeku nije ostalo ništa drugo osim da “laje”, tako da je ovo neki vid lajanja na svijet kroz muziku. Svakodnevno srećemo mnogo ljudi kojima je put “...ka dolje spirala” i, nažalost, svi će lako ukapirati odakle inspiracija za pjesmu.

Rekao si da je možda svako od nas baš taj neki “komšo koji je puka’” ili za kojeg se to priča... Kako to oslikava naš mentalitet i živote?

Misli se na ljude koji su izgubili svoj moralni kompas. Na ljude kojima konačno dođu glave djela koja su radili godinama, koje znamo i volimo, ali ne možemo da promijenimo ništa, već samo gledamo poznat tragični scenario koji se odvija pred našim očima. A nekad smo baš mi ti koji imaju problem. Svi smo na neki način otrovani (i figurativno i bukvalno), a živimo u jako napetom i neizvjesnom vremenu, i najteže od svega je zadržati iskren osmijeh i dobro raspoloženje, a da to nije izazvano nekim suplementom.

Pjesmu si nazvao akcionom komedijom koja na satiričan način priča o našoj svakodnevici. Satira kroz muziku nije rijedak, ali ni čest slučaj. Kako je kao takva prihvaćena među publikom i koliko je slobode pružila tebi kao autoru?

Teško mogu da pišem ljubavne teme i sličnu tematiku, uvijek me je više inspirisalo društvo i njegovi fenomeni. Dobra satira mora da pogodi tamo đe boli. Mislim da u društvu u kom postoji slobodna satira i slobodna riječ ima nade da se ide naprijed. Živimo u dobu popularne cancel kulture i mislim da zbog toga svjedočimo jednom od najvećih poraza kulture kojom trenutno najviše diktiraju moderne političke ideologije. Imali smo priliku proteklih godina da gledamo i slične primjere kod nas, da se neki umjetnik zbog satire hapsi ili zabranjuje zato što ima određene političke stavove, ili da se čak privode ljudi u policiju zbog statusa na Fejsbuku. Mislim da te stvari uvijek budu kontraproduktivne za one koji zabranjuju.

Kada je ovaj singl u pitanju, jesi li imao neku određenu ciljnu grupu ili generalno cilj kada je njen plasman u pitanju?

Iskreno nisam, ne pristupam muzici iz tog ugla. Radim ono što mene radi i što se meni sviđa i odatle pokušavam da izgradim most sa publikom. Ne bih radio ono što publika traži, toga ima već i previše, više bih volio da budem neko ko može ponuditi iskrenu i originalnu muziku neopterećenu muzičkim trendovima, a dovoljno kvalitetnu da zaživi kroz godine.

Spot za pjesmu je sniman na različitim lokacijama Amsterdama i Utrehta, tokom septembra 2023. Da li su te lokacije, njihova dinamika i energija, ali i ljudi, možda i uticali na zvuk i pristup albumu koji pripremaš?

Želio sam da iskoristim boravak tamo da snimim malo kadrova za neki potencijalni spot, nisam još znao za koju stvar. Međutim u Amsterdamu u srcu Vavilona, okružen milionima “komša”, sve me je podsjećalo na baš ovu pjesmu i zato sam i uradio cijeli video baš tamo.

S obzirom na to da si ranije nastupao kao član alternativnog muzičkog sastava Manitou, da li je i koliko zahtjevno i izazovno samostalno predstavljanje?

Drugačije je mnogo. Od procesa nastanka muzike, do produkcije i nastupa. Volim da radim u timu pa su i na solo albumu kreativno i kao live podrška učestvovali Toba i Kljajo, ali je to drugi pristup u poređenju sa onim u sastavom Manitou. Nedostaje mi rad sa bendom i izlazak na binu kao dio veće ekipe, ali i solo nastupi za sad zvuče baš dobro, tako da jedva čekam nove nastupe. Trenutno live radimo Toba i ja, a sam nastup je dosta sirov i energičan i uživo više liči na rejv sa pank atmosferom nego na rep žurku.

Ima li i koliko dodirnih tačaka novi album sa muzikom koju si plasirao kroz Manitou? I, pored onoga što si već nagovijestio, šta se može očekivati od novog albuma?

Na neki način je to nastavak iste priče, samo uz nešto drugačiji i zreliji pristup. S obzirom na to da je u pitanju solo rad i tekstovi su malo više lični nego ranije. U fokusu tekstova je komičan i iskren pogled na sebe i na društvo, na ulicu i selo, na moderno i tradicionalno, i to uz nadu da će da se prenese dobra i zdrava poruka za društvo. Ako je neko slušao Manitou i moj rad sa After Shain-om, otprilike zna šta može da očekuje, a na meni je i da malo iznenadim.

Nikšiću je potreban elektro šok, a na nama je da stvari mijenjamo nabolje

Nikšićka muzička scena u određenom periodu je bila vodeća u Crnoj Gori po pitanju rada, stvaranja, nastupa, pa i festivala... Kakva je situacija danas, prema tvom mišljenju i šta se može očekivati u budućnosti?

Trenutno nije sjajna u smislu autorskog rada i brojnosti mladih koji se bave alternativnom muzikom u odnosu na ranije. Ali, desila se smjena generacija, pa i smjena publike, a mislim da se i globalno sve promijenilo na planu muzike. Takođe, u proteklih 20 godina, iz Nikšića se odselio ogroman broj ljudi jureći bolji život, što se osjetilo jako kroz kulturnu scenu grada. Publike je sve manje i samim tim opada i interesovanje za stvaranje ali i za organizovanje događaja. Nikšiću je potreban elektro šok da se trgne, i na nama koji smo ostali tu je odgovornost da promijenimo stvari na bolje. Nadam se da će se situacija popraviti u budućnosti, jer i dalje postoji veliki potencijal za to.

Istinski volim ovo čime se bavim i od čega živim

S obzirom na to da si akademski slikar, koliko se u tvom radu prepliću muzika i vizuelno i da li je potrebno balansirati aktivnosti i posvećenost?

Prepliću se dosta u mom slučaju. Nakon godina rada imam iskustvo da se izrazim kroz oba medija, što daje veliki prostor u kom mogu da se izrazim kao umjetnik. Svaki album zahtijeva i rad oko vizuelnog identiteta, kreiranja videa i ostalog kreativnog sadržaja, što je odlična prilika za stvaranje kompletnog umjetničkog koncepta oko nekog albuma. Naravno da je teško to sve uskladiti i zahtijeva disciplinu i odgovornost, u kojoj često imam ispade, ali se trudim da nađem vremena za sve, zato što istinski volim ovo čime se bavim i od čega živim.

Kakav je položaj (samostalnih) umjetnika i može li se živjeti od umjetnosti u Crnoj Gori? Kako u tom kontekstu vidiš angažman i doprinos institucija, strukovnih organizacija...?

Nisam neko ko se previše primicao institucijama kulture. Imao sam nekolike samostalne izložbe i više kolektivnih, član sam Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore, ali mimo toga nisam učestvovao u puno institucionalnih projekata. Više sam težio da nađem način da zaradim i živim od nečega što je nezavisno od sistema i tako sam počeo da se bavim tetoviranjem, pa danas vodim prvi legalni studio u Nikšiću, “Manit Tattoo”, koji je ujedno i mala galerija u kojoj izlažem radove, kao i neka vrsta koncept radnje. Dobar je osjećaj ne zavisiti previše od institucija kulture, što ne znači da saradnja sa njima i njihovo aktivno učešće i doprinos nisu izuzetno potrebni i važni.

( Jelena Kontić )