Kavarić: Punomoćje ne živi nakon smrti

Advokat Dalibor Kavarić tvrdi da je nezakonit stav Notarske komore - da i nakon smrti davaoca punomoćja, nema smetnji da notar zaključi ugovor o prodaji nepokretnosti, ocjenjujući da je to mišljenje nezakonito, neustavno i protivno Evropskoj konvenciji.

Prema tom mišljenju, notari mogu zaključiti ugovor o prodaji imovine sa punomoćnikom, uprkos tome što je vlastodavac umro i bez obzira na stav nasljednika.

Komora je krajem januara utvrdila da, bez obzira da li se radi o “transmortalnom ili postmortalnom punomoćju, pravilno je da punomoćje nastavlja da proizvodi pravna dejstva nakon smrti vlastodavca”.

Predsjednik NK Darko Ćurić nije odgovorio Vijestima u kojim slučajevima punomoćje važi nakon što premine onaj koji ga ja potpisao.

Komisija za stručnu edukaciju notara u mišljenju donijetom 30. januara, objašnjava da se u slučaju za koji je notar tražio pojašnjenje, radi o punomoćju koje važi i u slučaju smrti...

“Međutim, od pravila da punomoćje prestaje smrću lica koje ga je dalo, Zakon o obligacionim odnosima propisuje dva izuzetka. Jedan od izuzetaka je da punomoćje neće prestati smrću vlastodavca ako vazi i za slučaj smrti davaoca, bilo po njegovoj volji ili po prirodi posla (Čl. 90 st. 2 ZOO). Dato punomoćje može proizvoditi dejstva i za života vlastodavca i nakon njegove smrti, a može da proizvodi dejstva jedino poslije smrti vlastodavca. Ali bez obzira da li se radi o transmortalnom ili postmortalnom punomoćju, što se iz obrazloženja pitanja ne može sa sigurnošću utvrditi, pravilno je da punomoćje nastavlja da proizvodi pravna dejstva nakon smrti vlastodavca”, piše u mišljenju.

Kavarić je za Vijesti kazao da to mišljenje snažno udara u temelje ustavnosti i pravne sigurnosti i da bi zbog svoje nezakonitosti i neustavnosti moglo izazvati neotklonjive štetne posljedice po prava i interese građana i izazvati konfuziju, konflikte i parnične postupke ako bi notari počeli da ga primjenjuju u praksi.

“Sporno mišljenje, ako bi ostalo u pravnom prometu i ako bi notari postupali po njemu, tumačilo bi se na način da neko može u ime pokojnika, bez saglasnosti nasljednika pokojnika, da rasprodaje njegovu imovinu, samo zato što je pokojnik u svom punomoćju koje je sačinio za života naveo da to punomoćje važi i poslije njegove smrti. Notari gube iz vida elementranu i notornu činjenicu, a to je da - pokojnik poslije svoje smrti nije vlastan da raspolaže sa svojom imovinom, niti iko ima pravo da u njegovo ime raspolaže sa imovinom njegovih nasljednika”, kazao je Kavarić.

On ističe da je NK, odnosno njihova Komisija za stručnu edukaciju, za tako važno pitanje bila dužna da se obrati za mišljenje Ministarsrvu pravde kao organu koji vrši nadzor nad radom notarske komore, zatim građanskom odjeljenju Vrhovnoga suda, Ustavnom sudu i Advokatskoj komori:

“Kako bi ovako važno pravno i praktično pitanje bilo usaglašeno među svim sutoritetima, sudovima i drugim državnim organima koji evidentiraju, ali i primjenjuju pravo i pravne propise u praksi i u pravnom prometu”.

Kavarić pojašnjava da je tačno da Zakono o obligacionim odnosima propisuje slučajeve prestanka punomoćja - prestankom pravnog lica ili smrću punomoćnika, dodajući da je stavom 3. člana 90 na koji se poziva Komora propisano da prestaje u tim slučajevima, “osim ako se započeti posao ne može prekinuti bez štete po pravne sljedbenike ili ako punomoćje važi i za slučaj smrti davaoca, bilo po njegovoj volji, bilo s obzirom na prirodu posla”.

“Međutim, Komisija za stručnu edukaciju je citirani član tumačila krajnje formalno i gramatički bez ispitivanja logične suštine i sistematske prirode ove norme, dovođenjem njene sadržine u vezu sa drugim normama koje normiraju punomoćje ali i prava na nasljeđivanje. Komisije za stručnu edukaciju nije uzela u obzir da Zakon o nasljeđivanju kao Lex specijalis za ovu oblast u članu 130 propisuje prelazak zaostavštine na nasljednike i imperativno normira da: ‘Zaostavština ostavioca prelazi po sili zakona na njegove nasljednike u trenutku njegove smrti”. Dakle, smrću punomoćnika ili lica koje je dalo punomoćje ex lege-po sili zakona prestaju sva njegova prava i obaveze na njegovoj bivšoj imovini ili tačnije sva nejgova prava i obaveze prelaze na njegove nasljednike. Ovaj princip se u nasljednom i svojinskom pravu definiše kao neoboriva premisa: ‘Svaki nasljednik je univerzalni sukcesor ostavine u momentu delacije (smrti ostavioca)’. Ovo je temeljni princip, ne samo nasljednoga nego i svojinskoga prava”, kazao je Kavarić.

On je ocijenio da je nejasno na koji način NK smatra mogućim da punomoćnik umrlog može u ime pokojnika rasprodavati njegovu imovinu, koja je postala svojina nasljednika pokojnika.

“Biranim riječima ovakva pravna situacija se ne bi mogla nazvati drugačije do skandalom i zloupotrebom ovlašćenja punomoćnika koje mu je pokojnik dao za života”, kazao je on.

Objasnivši da postoji samo jedan izuzetak kada punomoćje ne prestaje smrću - ako se započeti posao ne može prekinuti bez štete po pravne sljedbenike, ili ako punomoćje važi i za slučaj smrti davaoca, bilo po njegovoj volji, bilo s obzirom na prirodu posla, ali da je i u tom slučaju potrebna saglasnost svih nasljednika...

Kavarić ističe da vlastodavac ne može urediti da punomoćje važi i poslije njegove smrti, jer od momenta smrti više nije vlasnik imovine niti može raspolagati sa njom, već su to isključivo živi nasljednici:

“Ugovor o punomoćju je pravni posao među živima (‘iner vivos’) i samo u jednom slučaju može djelovati kao postmortalno punomoćje (‘mortis causa’) a to je u slučaju ako se započeti posao poslije smrti davaoca punomoćja ne može prekinuti bez štete po pravne sljedbenike - nasljednike, i naravno uz izričitu, pismenu saglasnost svih pravnih sljedbenika - nasljednika kao vlasnika imovine ostavioca u momentu njegove smrti”.

Dodao je da bi primjena mišljenja Komore prouzrokovala zaključivanje nezakonitih - pravno ništavih ugovora, protivnih članu 145 i 148 Ustava.

“Raspolaganje imovinom koja je svojina nasljednika bilo bi povrijeđeno ustano načelo o zaštiti prava svojine iz člana 58 Ustava... Iz istih razloga bi bila povrijeđena i konvencijska zaštita prva svojine iz člana 1 Protokola br. 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda... Kako ne bi nastupile neotklonjive štetne posljedice u pravnom prometu, neophodno je da Notari zastanu sa primjenom navedenog mišljenja, jer je potrebno da se o njemu izjasne Ministarsrvo pravde, građansko odjeljenje Vrhovnoga suda, Ustavni sud i Advokatska komora kako ne bi došlo do konfuzije u pravnom prometu i nepotrebnog produkovanja sudskih sporova”, poručio je Kavarić.

Sporno mišljenje nikako se ne može tumačiti na način da neko smije da u ime pokojnika, bez saglasnosti nasljednika, da rasprodaje njegovu imovinu, samo zato što je pokojnik u punomoćju koje je sačinio za života naveo da važi i poslije njegove smrti”, kazao je Kavarić

( Jelena Jovanović )