Rok muzika već odavno nije domaćin u kući

Crnogorska muzička scena bogatija je za još jedan bend. U pitanju su Azilanti, podgoričko-nikšićki bend koji čine Đorđije Drinčić (bas gitara i vokal), Rajan Perović (gitara i vokal), Žarko Klikovac (gitara i vokal) i Marko Grgurević (bubnjevi). Ova družina prije nekoliko dana predstavila je i svoj prvi singl, “Fosilni ostaci”, za koji je tekst pisao Grgurević, muziku i aranžman pjesme koja je snimana u studiju “Stivi” potpisuju Azilanti, a svoj doprinos dao je i Mato Kankaraš koji je otpjevao istu i svirao gitaru.

“Azilanti su po određenju lica koja napuštaju svoju svoju zemlju da bi našla utočište i zaštitu u drugoj, pri čemu gotovo svi sanjanju o domovini. Po toj analogiji, mi samo povremeno napuštamo zonu svakodnevnog komfora života, sa svojim uobičajenim dobrim i lošim stranama, tek toliko da dokučimo sigurnu luku gdje nam je glavno utočište muzika. Muzika, ljubav prema muzici i stvaranju su ono šta nas je opredijelilo da se okupimo. Ideja je u nama vremenima, problem je bio u jednom bendu okupiti slične rezone. Svirača je mnogo, ali rezona malo. Svi se mi znamo, sa ulice, svirki, u pričama smo, ali što kažu, bio je dovoljan pogled ili oglas bubnjara bez angažovanja da mu trebaju saputnici”, otkriva u razgovoru za “Vijesti” bubnjar “azilanata” Marko Grgurević.

Bend je odabrao da rok žanr bude njihov izraz, međutim za svoju muziku opisuju kao “alternativu”. Na pitanje smatraju li da je u moru trendovske muzike koja donosi kič i šund rok opet prešao u alternativu, Grgurević odgovara:

“Sve što nije glavni pravac, dominantno zastupljen u muzici u jednom vremenu, tzv. mejnstrim je alternativa. Smatramo da rok već odavno nije domaćin u kući, a kako stvari stoje nije ni toliko poželjan gost. Ali to nije nužno loše, manje prostora znači i veće šanse da se neko poveže sa vama. Kao u butiku, 100 parova obuće u izlogu ne garantuje da ćete bolje proći od onog gdje je u ponudi 10 parova. Kič, šund, kao najčešća terminologija kada su u pitanju ‘umjetnički’ izrazi ne pratimo. Nijesmo mi borci iz očaja, mi vjerujemo u svoju borbu kao jedinu pravu i nalazimo se u svom svijetu, a tu uvijek ima mjesta za nas, publiku i naravno druge stvaraoce i umjetnike sličnog sistema vrednovanja. Možda smo ‘azilanti’ najprije zbog toga”.

Gitarista Rajan Perović otkriva zašto su za bend izabrali baš ime Azilanti, te osjećaju li se tako s obzirom na muzički izraz koji su izabrali:

“Naziv je inicijalno nastao iz interne šale. Zovemo se Azilanti, ali generalno to nijesmo, osim pokušaja da ne čujemo ništa oko sebe. Pokušavamo jasno znati šta sebi stavljamo na tanjir i šta nudimo publici, a to nema mnogo veze sa regionalnom sviješću. Kao Azilanti se osjećamo s obzirom na to da po aranžmanima i mentalitetu ne pripadamo nijednoj konkretno definisanoj grupaciji ili striktnom žanru. Azilanti smo u snovima, sanjamo o vremenu gdje se ljudi ljubazno rukuju”, poručuje Perović.

Tek su objavili singl “Fosilni ostaci”, a basista koji je u ovoj pjesmi pjevao prateće vokale Đorđije Drinčić ne krije da su prijatno iznenađeni reakcijama.

“Reakcije su bliže u ovom trenutku od naših očekivanja i malo je reći da su pozitivne - podrška, komentari i riječi pohvale od naših porodica, prijatelja, drugara, kolega, publike pristižu i koristimo priliku da zahvalimo svima koji su sa nama na ovom putu”, ističe Drinčić, ali ne krije da su im očekivanja da muzika koju stvaraju zaživi i da ih drži želja za istom.

“Dok je nama dobro i dok volimo to što radimo, to će voljeti i ljudi kojima je stalo. Raduje nas svaki podijeljeni momenat sa publikom, jer nas sve na kraju spaja muzika”, dodaje Drinčić.

Rok muzika nastala je kao bunt, a već sa prvom pjesmom i tekstom koji je višeslojan i obrađuje nekoliko tema, Azilanti su pokazali da su spremni da dignu glas protiv društvenih pojava. No, mnogi bendovi se kroz svoju muziku bune i jasno govore o svemu što ne valja, ali se svijest ljudi nije mijenjala. O tome da li je stvarati društveno-angažovanu muziku nekad poput “Sizifovog posla”, Drinčić kaže:

“Sizif je bio lukav i zato je kažnjen. Rok je kako ste rekli bunt i to mu je kazna. Tako da ni uzaludan posao nije uzalud. Sizif je to potajno i znao, ali je vjerovao da može. Rok to i može i mora. Da ne vjerujemo u to, odložili bismo instrumente. Mnogo veći od nas su to radili mnogo prije nas. Nijesu li Roling Stounsi kotrljajući kameni? Dok je kod nas te svijesti, dok želimo da se izrazimo na taj način, ne vidimo razlog da to gledamo kao Sizifov posao”, poručuje pjevač.

Iako je tek prvi singl objavljen, Azilanati imaju planove za dalje.

“’Fosilni ostaci’ su naš prvenac, nešto čega nas je sve strah bez izuzetka, a neumoljiva je izvjesnost. No, možda neko i nađe nekada naš album u nekom kamenu, pa shvati da je u civilizaciji bilo i nekih koji ovo nijesu htjeli. Aktivno radimo na prvom albumu, a drugi planovi odnose se na svirke, povezivanje i druženje sa ljudima i mnogo dobre muzike. Put ka utočištu, nikako ne utočište samo po sebi”, zaključuje Drinčić.

( Marija Vasić )