Njemački paradoks: Masovni otkazi, a velika potražnja za radnicima
Svijet privrede i tehnologije radikalno se mijenja, energenti su skuplji. To dovodi do smanjenja broja radnih mjesta u mnogim njemačkim firmama, dok istovremeno očajnički traže stručnjake drukčijeg profila
Softverska kompanija SAP namjerava da ukine 8.000 radnih mjesta širom svijeta, Kontinental 7.150, Boš 1.200. I ZF Fridrihshafen i Folksvagen objavili su da im više neće biti potrebno toliko zaposlenih.
Tu je i građevinska industrija gdje su otkazi već počeli. I u bankama se gase poslovnice i otpuštaju službenici. Novi šef Bajera, Bil Anderson, najavio je novu strukturu farmaceutskog giganta i stavio do znanja da će biti manje zaposlenih.
Spisak velikih, ali i srednjih i porodičnih preduzeća koja planiraju da smanje broj radnih mjesta je veoma, veoma dugačak.
Obrazloženje je uvijek slično: „Opšti okviri poslovanja su se promijenili.“ Firme i čitave industrijske grane moraju da se promijene ako žele da ostanu konkurentne.
S jedne strane su tu troškovi energije koja je u Njemačkoj sve skuplja, a tu je još i politika koja traži klimatski neutralnu proizvodnju.
Pa je onda tu i digitalizacija koja mijenja čitav proizvodni proces, prema čemu onda mora da se promijeni i organizaciona struktura. Sve to čini da su neki proizvodni procesi izgubili svoju ekonomsku računicu, tako da koncerni izdvajaju čitave segmente, prodaju ih ili ih samostalno šalju na berzu.
Ujedno ima sve više saradnje u svoj toj ogromnoj tranziciji, jer su pokušaji da se nešto samostalno uradi previše skupi čak i za najveće.
Promjene su postale "normalne“
Sve to traži i drugačiju stručnost, sposobnosti i tehnološku spremu zaposlenih. „Naš svijet rada postaje sve brži i kompleksniji“, kaže Juta Rump iz Instituta za zapošljavanje i svijet rada u Ludvigshafenu. „Promjena je normalno stanje, a na to moramo da pronađemo odgovor.“
Problem je međutim to što ne postoji samo jedan odgovor za savladavanje čitavog niza izazova.
Enco Veber iz Instituta za tržište rada i istraživanje zanimanja pri njemačkom Zavodu za zapošljavanje u Nirnbergu relativizuje taj trend:
„Proteklih godina jeste doduše bilo nešto više otkaza, ali dugoročno je kvota još uvek niska kakva nije bila već odavno. Ono o čemu se sada izvještava su u prvom redu promjene u velikim, globalnim koncernima.“ Jer, promjene kod „malih“ počele su odavno, a o njima se i ne piše toliko.
Sada se istovremeno prepliće čitav niz promjena, od težnje za klimatskom neutralnošću, preko sve skuplje energije u Njemačkoj, ali i istovremeno očigledne deglobalizacije i promjena u globalnom kretanju roba i usluga.
A pošto se čitavim tehnološkim rješenjima – kao što su npr. motori s unutrašnjim sagorijevanjem – više ne proriče nikakva budućnost, tako i stručnjaci za te oblasti postaju višak.
Istovremeno se gotovo panično traže stručnjaci koji će pronaći odgovor za tehnološka rješenja budućnosti, od vještačke inteligencije, do tehnologije vodonika.
Nema stručnjaka "za bacanje“
U Njemačkoj je ogroman problem i to što će u dogledno vrijeme u penziju da ode generacija rođena početkom šezdesetih. „Zbog demografskog razvoja ćemo do 2035. ostati bez sedam miliona zaposlenih, ako ne nađemo neko rješenje“, konstatuje Veber.
A da li će Njemačka i bez njih da ostane industrijska velesila – to je svakako veliko pitanje budućnosti.
Dodatni je problem to što pri ovoj brzini promjena u svijetu rada sistem školovanja i obrazovanja ne stiže da se promijeni. Neka zanimanja i stručnost koja je do prije samo desetak godina bila tražena, danas je sve manje potrebna, i ti mladi stručnjaci sada moraju da traže posao.
Njemački koncerni postaju sve više svjesni da se moraju da se potrude da bi pronašli stručnjake kakvi su im potrebni. Čitav niz velikih – Kovestro, Henkel, Boš, RWE, pa čak i Dojče bank – osnovali su tzv. „savez šansi“ gdje se saradnicima koji u nekom sektoru više nisu potrebni nudi dodatno školovanje za rad u nekoj drugoj oblasti. To je nešto od čega korist mogu da imaju i manje firme.
„Nalazimo se u vremenima izuzetno velikih šansi“, smatra Veber. Sve će manje smisla imati da se istrajava na „staroj“ industriji i tehnologijama, tim prije što je sve više poslovnih prilika u „novim“ i „zelenim“ oblastima.
„Tu se traže ljudi koji tehnički nešto mogu“, kaže Veber. On zato i ne govori o „propasti“, nego o „preporodu“ njemačke privrede.
( Deutsche Welle )