Biće bolje, jer gore ne može

Prethodne decenije rukometašice Budućnosti su harale Evropom, osvojile toliko čekanu Ligu šampiona 2012. poslije nezaboravnog finala sa Đerom, tri godine kasnije se prošetale do titule, uz Vardar bile jedine koje su se pojavile na prva četiri fajnl-fora u Budimpešti...

Sada, međutim, najveći crnogorski klub rivalima služi za popravljanje gol-razlike.

Bilo je mnogo signala da će sezona u kojoj je najavljen makar korak naprijed u odnosu na prošlogodišnje učešće u osmini finala biti mučna, a sve je potvrđeno već u 2. kolu, kada je na gostovanju Odenzeu izjednačen najgori poraz u istoriji kluba - 39:24.

Ta granica je nakon toga rušena četiri puta, od čega je u čak tri navrata zaustavljena na minus 18, a jednom na -16. Uzgred, i ĆSM Bukurešt je oborio rekord Valensije dug preko četvrt vijeka, koja je do tada dala najviše golova protiv „plavih” - 40 (Rumunke postigle 44).

Razloga za ovakav potop Budućnosti je mnogo, sada su se samo svi „poklopili” i dostignuta je kulminacija.

Već u sezoni 2017/2018, posljednjoj u kojoj je na mjestu predsjednika bio Predrag Bošković (morao da se povuče zbog Zakona o sportu), podgorički velikan je imao manji budžet u odnosu na prethodne sezone, kako bi se šansa dala tada mladim crnogorskim igračicama.

Prekinut je niz učešća na završnim turnirima, ali je tim tadašnjeg trenera Dragana Adžića dva puta zaredom stizao do četvrtfinala. Na ljeto 2019. su se vratile Jovanke Radičević i Majda Mehmedović, ali je takmičarska godina u kojoj se opet doguralo među osam prekinuta zbog pandemije koronavirusa.

Za sezonu 2020/2021. su dovedene i djevojke koje su proglašavane za najbolje na svijetu - Andrea Lekić i Alison Pino, kao i Valerija Maslova, Barbara Arenhart i Armel Atingre, ali je klub zapao u ogromne finansijske probleme zbog promjene vlasti na državnom nivou i počeo da tone i rezultatski.

Dugovi su opterećivali upravu, zbog čega je četvrtfinale u sezoni 2020/2021, koje je izborila Bojana Popović nakon što je naslijedila Adžića, zasada i posljednje.

Bez novca, sa tužbama za dugove iz korona sezone i one nakon nje, Budućnost je bila prinuđena da traži jeftinija pojačanja, da pruža šansu mladim igračicama koje u nekom ranije periodu vjerovatno nikada ne bi ni uzela u razmatranje, a kamoli dovela.

Nedostatak novca je, kao i npr. 2006. godine, imao i pozitivne strane, jer su šansu dobile mlade crnogorske rukometašice koje su dale veliki doprinos osvajanju evropske bronze u novembru 2022.

Budućnost je za ovu sezonu prvo dovela dvije Turkinje - Neslihan Čališkan i Bejzu Karačam, koja nije ni dočekala debi, jer je na pripremama procijenjeno da nema kvalitet za Ligu šampiona.

Nakon što su one došle, kompanija „Bemax” je odlučila da uloži više novca u Budućnost, zbog čega je na mjesto sportske direktorice (ili menadžerke kluba, kako je to kasnije objavljeno) postavljena Katarina Bulatović.

Stigla je prekasno, jer se svi transferi u rukometu dogovoraju u decembru ili najkasnije početkom januara, a ona se uključila u posao od februara.

U koordinaciji sa Popovićevom i malo manje Petrovićevom, morala je da bira iz malog fonda slobodnih igračica, ali je napravila nekoliko grešaka.

Kao kapitalna pojačanja je dovela olimpijsku, svjetsku i evropsku šampionku Kalidijatu Nijakate, kao i Noemi Hafru.

Na papiru to i nije djelovalo toliko loše, ali su i Francuskinja i Mađarica stigle nakon teških povreda i na pripremama se ispostavilo da su svjetlosnim godinama daleko od prave forme i onoga što je Budućnosti obećavano od ljudi koji ih okružuju.

Ni tu nije bio kraj mukama, jer je Petrovićeva podnijela ostavku nakon poraza od Bitighajma na startu sezone, a potom je i Mileni Raičević oduzeta kapitenska traka i poslata u filijalu Rudar jer je tužila klub za zarade kada je bila u drugom stanju.

Taj slučaj će epilog dobiti na Arbitražnom sudu EHF-a, ali je već puno koštao Budućnost - i u rejtingu, ali i u rezultatima, jer je jedna od šest zvanično proglašenih legendi kluba bila jedini srednji bek u ekipi.

Sezona je završena sa puno blamaža, ali će sljedeća sigurno biti bolja. Zašto? Zato što od ovoga gore ne može.

I imena Jelene Despotović, Đurđine Jauković i Nine Bulatović, koje se vraćaju u Budućnost, kao i mlade Ruskinje Valerije Kirdjaševe, obećavaju da će biti bolje.

Ako ništa drugo, makar šestoplasirani tim u grupi neće „bježati” Podgoričankama čak devet bodova, bez obzira na to što malo koja vrhunska igračica želi da dođe u ekipu koja je na 14 mečeva Lige šampiona imala gol-razliku minus 122...

( Nikola Nikolić )