Čist dah sa Milene za novi život kalimera

Da bi ulcinjske kalimere postale brend grada i države, neophodno je vratiti život u Port Milenu, Bojanu i Solanu, smatra vodeći ulcinjski ekolog Dželal Hodžić.

Rješenjem Ministarstva kulture iz aprila ove godine, „dobru ribarenja kalimerama“ dodijeljen je status nematerijalnog kulturnog dobra. Kalimera je riječ albanskog porijekla i nastala je od izraza „Kalo dhe merr“, što u prevodu znači „dođi i uzmi“. Najviše ih ima u Port Mileni i na njenom ušću, odnosno rtu Đerane i na Bojani.

Kao nosioce kulturnih vrijednosti kulturnog dobra, Ministarstvo je imenovalo Iva Kneževića, Gorana Novakovića, Ramazana Kovačija, Milorada Raičevića, Dželala Mustafića, Marka i Gorana Mašanovića, Radovana Bogojevića i Hodžića.

Ministarstvo je konstatovalo da veliku prijetnju kulturno istorijskim vrijednostima dobra ribarenje kalimerama, predstavlja zagađenje Port Milene i rijeke Bojane. Hodžić ističe da Port Milena bila identitetski, pejzažni i turističko razvojni brend Ulcinja, Crne Gore i regiona.

“Taj jedinstveni kanal, nekada najveće prirodno mrestilište ribe na Mediteranu, nebrigom državnih organa i zločinom antropogenog faktora, postao je najveća septička jama regiona”, kazao je Hodžić “Vijestima”.

On je pozdravio odluku Ministarstva da dobru ribarenja kalimerama dodijeli status nematerijalnog kulturnog dobra.

“To je samo prvi korak u nizu da bi kalimere stvarno bile ono što jesu. Njih ima i u Šri Lanki ali ne treba tamo da idemo da bi vidjeli kako one funkcionišu. Dobro to znaju Ulcinjani, ali im treba čist kanal i rijeka”, ocijenio je Hodžić.

On je nazvao budalaštinama „neke ideje o izgradnji marine u Port Mileni“.

“To je glupost i koncentrat ljudskog neznanja. Vrijednost ovog jednistvenog lokaliteta prepoznali su pojedini naučnici i profesori koji su složni u tome da kanal može postati stanište juvenilnih, odnosno staklastih jegulja. To može godišnje Opštini da donese prihod ravan jednom budžetu”, kazao je Hodžić.

Dodao je da su Port Milena i Solana povezane i da predstavljaju važnu kariku u očuvanju biodiveriteta tog dijela grada.

“Solana je 1934. godine izgrađena zahvaljujući Port Mileni. Sve do 1952, voda na bazene Solane dolazila je iz tada kristalno čistog kanala. Prerađena so se maunama, koje su imale mali gaz, transportovala preko Port Milene do rta Đerane gdje su čekali brodovi iz Dalmacije. Tada je to bio monopolski proizvod”, podsjetio je Hodžić.

On je zato istakao značaj oporavka Solane.

“Naša solana preživjela je sve- ratove, zemljotrese, privredno-ekonomske i klimatske nepogode ali eto nije mogla stečaj. To je jedna od deset najvećih solana na Mediteranu, a da apsurd bude veći, danas i jedina koja ne radi na Mediteranu”, kazao je Hodžić.

Naveo je da za početak rada fabrike, odnosno proizvodnje soli od 10 do 15 hiljada tona, potrebno obezbijediti oko milion i po eura.

“Za sada nije izvjesno kada će i da li će ta sredstva biti obezbijeđena. Ali zato je preko noći izdvojeno 1,7 miliona eura za rekonstrukciju školskog broda Galeb. Nemamo mi ništa protiv toga, samo sve više shvatamo kako se brine o Ulcinju”, kazao je Hodžić.

( Samir Adrović )