Kome vjerovati u eri dezinformacija?

Ako ste 1750. godine u Parizu željeli da znate šta se dešava u svijetu, išli biste do l’arbre de Cracovie ili Krakovskog drveta. Ovo stablo kestena je tako nazvano ne zbog povezanosti sa poljskim gradom, već zato što je u to vrijeme sleng izraz za lažne vijesti bio “krakes”, a prostor ispod njegovih grana bio je pun takvih vijesti.

A ipak, drvo nije privlačilo samo tračare koje su tvrdile da znaju šta se dešava u hodnicima moći jer su prisluškivali razgovore ili zavirili u privatna pisma. Takođe je privlačilo pažnju vlade, koja je željela da zna kako Parižani razmišljaju, kao i stranih sila, koje su slale agente da prikupe informacije - ili da ih podmetnu.

Robert Darnton, istoričar sa Harvarda, osvrnuo se na tok ovih informacija u govoru koji je održao pred Američkim istorijskim udruženjem na prelazu milenijuma. S obzirom na to da su novine bile pod kontrolom starog režima, ogovaranja koja su se širila pod krošnjama ovog drveta poprimala su razne oblike u vidu “javne buke” i pjesama koje su se pjevale u barovima, o njima se kolektivno raspravljalo u salonima i štampana su u satiričnim i klevetničkim pamfletima. Konačno, Darnton tvrdi, ove anegdote i priče doprinijele su rušenju same francuske monarhije.

Krajnji rezultat toga je naravno bio suštinski doprinos Francuske revolucije demokratiji.

Ali sada smo ovde, mi koji živimo u liberalno-demokratskim državama koje se za svoj dalji opstanak oslanjaju na obrazovanu, angažovanu populaciju, suočavajući se sa “krakovskim drvetom” 21. vijeka. Sa tom razlikom što je ovo drvo sveprisutno, znatno brže i moćnije. Dok birači širom svijeta prolaze kroz najveću izbornu godinu u istoriji, sve više se pitam: može li demokratija preživjeti društvene medije?

David Kolon, francuski istoričar koji se specijalizovao za propagandu i masovnu manipulaciju, tvrdi da mada propaganda sama po sebi nije ništa novo, novi su širenje internetom i globalni razmjeri koje joj omogućavaju društveni mediji, zajedno sa padom povjerenja u filtere (odnosno institucionalne medije).

Postoji trojstvo faktora koji djeluju i koji će se vjerovatno pogoršati, a svi se međusobno podstiču.

Ukoliko oslabite istinu i stvorite lažne alternative, na duge staze vi slabite sposobnost građana da prave razliku između onoga što je stvarno i onoga što nije, a demokratija postaje nemoguća, kazao je francuski istoričar David Kolon

Prvi, i vjerovatno ni najmanje iznenađujući za većinu, su lažne vijesti. Nedavni uspon vještačke inteligencije (AI) učinio je opipljivom budućnost lažnih snimaka političara koji govore nešto što zapravo nijesu rekli (ili naravno pape odjevenog u nešto što nikada nije obukao) i deepfake pornografije čija su meta slavne ličnosti poput Tejlor Svift. Međutim biće još gore. Francuski gejmerski studio Drama nedavno je objavio snimak iz svoje video-igrice “Unrecord”, a koji izgleda kao stvarni snimak sa body-kamere. Procijenite sami.

Doći do smislenog zajedničkog stava o konfliktima koji se trenutno dešavaju samo po sebi je dovoljno je teško.

Šta će se dogoditi u eri, koja je odmah iza ugla, kada tokom globalnih kriza ljudi budu bombardovani snimcima napada koje je generisala AI, napada koji se nijesu dogodili i kada se nađu pod pritiskom da reaguju u realnom vremenu? Teorije zavjere će još više bujati, poput onih koje su se pojavile nakon sumnjive smrti Alekseja Navaljnog, tvrdeći da je ubijen od strane zapadnih obavještajnih agencija ili čak da je bio agent Kremlja. Pojedini ljudi će povjerovati u sve, uključujući i laž, a drugi neće vjerovati ni u što, uključujući istinu.

Drugo, uspon takozvanih “njuzfluensera” dodatno lomi našu zajedničku informacionu realnost - a da toga ponekad nijesmo svjesni. Na primjer, koliko od gotovo 500.000 pratilaca naloga Breakthrough News na TikToku zna da je to jedan od nekoliko naloga na društvenim medijima povezanih s američkim milijarderom Nevilom Rojem Singamom, čije je navodno promovisanje interesa Kremlja i Pekinga bilo je temeljno opisano u detaljnim analizama objavljenim u “Njujork tajmsu” i “Dejli bistu”

To nije samo problem sa TikTokom: Jutjub kanal Rasela Brenda ima preko 6,8 miliona pretplatnika sa njegovim prepoznatljivim konceptom “samo pitam, čovječe” u kojem spaja informacije sa sumnjivim tvrdnjama zbog kojih gledaoci istovremeno stiču utisak da je do istine nemoguće doći, ali i da postoji istina koju “oni” kriju od vas. (Da, skoro sedam miliona ljudi neobjašnjivo smatra Rasela Brenda dobrim izvorom geopolitičkih analiza).

Za državne aktere kao što su Rusija, Kina i Iran svrha širenja dezinformacija nije toliko da ubijede zapadnu javnost da povjeruje u nešto određeno, koliko da podrije njihovo povjerenje u sve

Ovi trendovi su sami po sebi destruktivni, mađutim kako Peter Pomerancov navodi u njegovoj knjizi iz 2019. “Ovo nije propaganda”, treća strijela koja cilja u srce demokratije je činjenica da ih autoritarni režimi aktivno koriste i podstiču u sveprisutnom informacionom ratu. To često uključuje manipulaciju duž tanke linije stvari koje zvuče donekle moguće, ali ipak nijesu, poput nedavne dezinformacije koju je plasirao Kremlj da su francuski “plaćenici” ubijeni u Ukrajini.

Prošle nedjelje, francuska digitalna kontraobavještajna agencija, Viginum, otkrila je veliku rusku propagandnu mrežu po imenu “Portal Kombat”, čija je meta bila Zapadna Evropa.

Za državne aktere kao što su Rusija, Kina i Iran svrha ovih operacija nije toliko da ubijede zapadnu javnost da povjeruje u nešto određeno, koliko da podrije njihovo povjerenje u sve.

“Ukoliko oslabite istinu i stvorite lažne alternative, na duge staze vi slabite sposobnost građana da prave razliku između onoga što je stvarno i onoga što nije, a demokratija postaje nemoguća”, kazao je Kolon. A krajnji ishod je naravno to da u tom prostoru opšteg gubitka povjerenja, nevjerice i neznanja kome da vjerujete, sve više ljudi se okreće snažnoj ruci atoritarizma.

Evo nas, suočeni sa svijetom ogromne kompleksnosti, kognitivno obučeni za trenutnu dostupnost na zahtjev, očekuje se da imamo i dijelimo mišljenja o svemu i razbijeni smo na informativne silose, jer filter - u vrijeme kada je najpotrebniji - više ne može efikasno da funkcioniše. Klasični mediji su daleko od savršenstva, ali kada pogriješe oni objave i ispravku. Da li iko očekuje isto od Rasela Brenda? Nismo čak došli ni do sredine ove mračne šume, šta da radimo?

Autoritarne države imaju rješenje: strogu kontrolu nad izolovanim internet prostorima. Međutim za liberalne demokratije, kineski model bi predstavljao “uništavanje sela da bi se selo spasilo”. A pored toga, zapadna javnost je svjesna cenzure, a svaki pristup koji se oslanja na kontrolu vjerovatno će biti kontraproduktivan.

A šta je sa potpunim napuštanjem društvenih medija? Prije nekoliko mjeseci sam iznerviran napustio X (nekada poznat kao Tviter), ali kada sam to kazao Davidu Kolonu on je zastao, pogledao me pravo u oči i rekao: “Nije trebalo to da učiniš”. Sa aspekta kvaliteta mog života ne mogu reći da žalim zbog te odluke, ali moguće da je bila sebična. Kolonov stav je bio da sam odlaskom, odustao od svoje šire društvene odgovornosti da ne dozvolim da dezinformacije pobijede.

Zapravo, pojedini ljudi, poput Elike le Bon, iranske pravnice rođene u Britaniji koja se školovala u SAD, donijeli su potpuno suprotnu odluku. Oni su svoje prisustvo na društvenim medijima posvetili suprotstavljanju državnim kampanjama širenja dezinformacija. U slučaju Le Bon, ona se bori protiv onoga što opisuje kao neumorni pljusak dezinformacija i propagande o Bliskom istoku koji na razne načine potiče od Irana.

Kada sam je pitao da iz svojih ličnih iskustava borbe protiv određenih dezinformacija pronađe šire načine za imunizaciju ljudi, ona je ukazala na razlog zašto institucionalni mediji zaostaju.

“Za mnoge, njihova “bezličnost” je razlog zašto imaju manje povjerenje u njih. “Vidite”, kazala je ona u našem onlajn razgovoru, “činjenica da sada vidim vaše lice i znam ko ste doprinosi kredibilitetu onoga što govorite”.

Kolon se takođe fokusirao na jačanje povjerenja u medije kao rješenje, posebno spominjući Inicijativu za povjerenje u novinarstvo, koja bi, poput oznake za organske proizvode, identifikovala medijske organizacije koje se pridržavaju određenog seta novinarskih praksi. To bi moglo biti korisno za one koji žele da vjeruju, ali nijesu sigurni kome da vjeruju - ali šta je sa onima čiji je opšti skepticizam već previše duboko ukorijenjen?

Moram da priznam da transparetnost i oznake djeluju nedovoljno imajući u vidu sa čim se suočavamo, i šta predstoji. Da parafraziram italijanskog mislioca Antonija Gramšija, postoje mnogi razlozi da se prepustimo pesimizmu intelekta. Da se to ne bi dogodilo, potrebni su nam ogromni napori da njegujemo optimizam volje.

Tekst je preuzet iz “Gardijana”

Prevod: N.B.

( Aleksandar Herst )