Koji partijski lideri imaju najduži staž na toj poziciji: Mandić trenutno najdugovječniji

Šef Skupštine i Nove srpske demokratije (NSD) Andrija Mandić preko 21 godinu je partijski lider, što ga čini najdugovječnijim aktivnim predsjednikom neke stranke u Crnoj Gori.

On je bio čelnik Srpske narodne stranke (SNS) šest godina, od 2003. do 2009, dok NSD vodi posljednjih 15 godina. Danas je dobio novi četvorogodišnji mandat na čelu te partije, pošto je bio jedini kandidat za njenog prvog čovjeka.

Samo dva bivša lidera predvodila su stranke duže od Mandića - Mehmet Bardhi koji je na čelu Demokratskog saveza u Crnoj Gori bio preko 28 godina, i Milo Đukanović koji je bio predsjednik Demokratske partije socijalista (DPS) nepunih 25.

Ako Mandić danas na Skupštini NSD-a bude ponovo izabran za šefa i ako na čelu stranke ostane do kraja novog mandata, dani će odlučivati ko će biti na drugom mjestu liste najdugovječnijih lidera - on ili Đukanović.

NSD je nastao ujedinjenjem SNS-a i Narodne socijalističke stranke. Mandić je u vrijeme SRJ bio zamjenik saveznog ministra privrede Milana Beka. U Mandićevoj zvaničnoj biografiji nema podataka o tome kad je počeo političku karijeru. Za njegov prvi politički angažman važi onaj u Narodnoj stranci (NS), a njegovi bivši saradnici tvrde da je u politiku ušao kroz Savez reformskih snaga Jugoslavije Anta Markovića početkom devedesetih.

S grupom predvođenom Božidarom Bojovićem, Mandić napušta NS 1997, nakon što je dio rukovodstva te stranke prišao Đukanoviću, i osniva SNS. U novoformiranoj stranci dolazi do raskola 2003. nakon sukoba Mandićeve i Bojovićeve frakcije. Mandić tada dolazi na čelo SNS-a, dok Bojović formira Demokratsku srpsku stranku.

Medojević šefuje od 2006, Knežević i Bečić idu ka dvocifrenom stažu

Kad je riječ o ostalim aktivnim liderima, najduži staž nakon Mandića ima njegov kolega iz nekadašnjeg Demokratskog fronta Nebojša Medojević, koji predvodi Pokret za promjene (PzP) od osnivanja 2006. Ta stranka izgubila je parlamentarni status na prošlogodišnjim državnim izborima.

Duže od 10 godina na stranačkim pozicijama su Fatmir Đeka, koji je na čelu Demokratske partije od njenog formiranja 2011, i Mehmed Zenka koji je lider Demokratske unije Albanaca od 2012.

Milan Knežević, Aleksa Bečić i Miodrag Lekić su predsjednici Demokratske narodne partije, Demokrata i Demosa devet godina. Dritan Abazović i Vladimir Joković predvode Građanski pokret URA i Socijalističku narodnu partiju (SNP) sedam godina, Nik Đeljošaj Albansku alternativu pet i po, Srđan Pavićević Savez građana CIVIS pet, a Ervin Ibrahimović i Genci Nimanbegu Bošnjačku stranku (BS) i Forcu po tri godine.

Gotovo tri godine na poziciji je i čelnik Ujedinjene Goran Danilović, Damir Šehović je lider Socijaldemokrata (SD) dvije godine, dok Milojko Spajić predvodi Pokret Evropa sad godinu i po dana.

Krivokapić vodio partiju 18 godina, Cungu 16, Huhović 15...

Što se tiče nekadašnjih lidera, osim Bardhija i Đukanovića dugo vremena na čelu stranke proveo je i bivši šef Skupštine Ranko Krivokapić, koji je predvodio Socijaldemokratku partiju (SDP) 18 godina - od 2001. do 2019. I ta stranka je, kao PZP, prošle godine izgubila parlamentarni status.

Bivši gradonačelnik Ulcinja Nazif Cungu bio je predsjednik Force 16 godina, dok je nekadašnji potpredsjednik Vlade Rafet Husović proveo na čelu BS-a 15 godina.

Marija Vučinović, ministarka bez portfelja u Vladi Duška Markovića, bila je predsjednica Hrvatske građanske inicijative 14 godina, a isto toliko je Liberalnu partiju predvodio Andrija Popović.

Bivši predsjednik SNP-a Srđan Milić je na vodećoj stranačkoj poziciji bio nepunih 11 godina.

To što isti ljudi vode partije godina, pa i decenijama, svjedoči prvenstveno o tome da do kadrovskih promjena u stranaka dolazi teško. Na kongresima i skupštinama rijetko se pojavljuje više od jednog kandidata za lidera, a kad se to desi - predstavlja najavu unutarstranačkih kriza i raskola. Primjera je više. Bečićeve Demokrate nastale su nakon sukoba unutar SNP-a. Bečić je bio kandidat za predsjednika te stranke, a nakon što je 2014. na kongresu umjesto njega izabran Milić, s pristalicama je napustio SNP.

SD je nastao odvajanjem frakcije SDP-a okupljene oko Ivana Brajovića, kog je na kongresu 2015. porazio Krivokapić.

Sadašnji šef SNP-a Vladimir Joković na tu poziciju je došao 2017. pobijedivši frakciju Snežane Jonice, koja se kasnije odvojila i osnovala Socijaliste Crne Gore.

Ko se domogne fotelje, ne silazi s nje

Građanski aktivista Stefan Đukić ocjenjuje za “Vijesti” da su partije u Crnoj Gori - velika preduzeća. To obrazlaže riječima da je, po Ustavu i zakonima, sva moć u njihovim rukama sem, kako kaže, nekoliko mahom kozmetičkih instrumenata koji daju određene mogućnosti građanima.

“Imajući to u vidu, tu koncentraciju moći, tu priliku da kadrujete na svim mogućim mjestima, ako ste predsjednik u vašim rukama je veća moć nego da ste direktor multinacionalne kompanije. Zato, ko se ‘domogne’ predsjedničke funkcije ne želi da siđe, jer daje posljednju riječ o izbornoj listi, opštinskim odborima, ali ima i presudni uticaj na sastave odbora direktora i sl”, navodi Đukić.

On kaže da je većina partijskih izbora u Crnoj Gori bila vezana za samo jednog kandidata, a da su se protivkandidati pojavljivali kao osobe koje bi da preuzmu “aparat kadrovanja i upravljanja”.

“Te borbe su bile klanovske, koja grupa ljudi u partiji će dalje uticati na zaposlenja. Razlike nisu bile ideološke, niti su partijske borbe vođene s razlogom promjene politike, promjene principa, preoblikovanja stranke. Samo je pitanje bilo čiji će ljudi biti na vrhu”, objašnjava sagovornik.

Đukić ističe da ta praksa prije svega govori o “nezdravom i pretjerano moćnom partijskom sistemu”.

“Ljudi ne idu tamo da bi se borili za principe, za vođenje politike, za ideološke stvari. Preovlađujući razlozi su zaposlenje i zaduživanje ljudi zapošljavanjem nekih drugih. Ne pamtim kad smo čuli da neko želi da ostvari određen politički interes i da će to kandidovati na partiji, te onda tako voditi politiku - samo imamo nespecifične floskule o ‘borbi protiv kriminala’ i sl. Tako se u našoj političkoj areni ne vodi borba principa, borba politika, vodi se borba među kadrom”, poručuje on.

Joković i Đeljošaj ograničili mandate

Partije Vladimira Jokovića i Nika Đeljošaja donijele su, kroz izmjene statuta, odluke da niko ne može obavljati funkciju šefa stranke više od dva mandata. SNP je to uradio 2021, a Albanska alternativa prošle godine. Stoga će obojici lidera aktuelni mandat biti posljednji.

Joković je jesenas rekao “Vijestima” da će se radovati kad dođe do promjene na čelu stranke.

“Mi smo jedina partija koja je promijenila četiri predsjednika, a u Crnoj Gori ima partija koje imaju prvog i posljednjeg predsjednika. Mi već imamo četiri, i vrlo brzo ćemo imati petog”, saopštio je.

Đeljošaj je, nakon partijske odluke, kazao da su taj potez povukli “promovišući uzorne demokratske vrijednosti”, i dodao da je ograničavanje mandata rijetkost, posebno na Balkanu.

“Pošto mi je ovo drugi mandat, u narednoj skupštini poslije četiri godine, Albanska alternativa će dobiti novog predsjednika”, rekao je tom prilikom.

( Aljoša Turović )