Protivotrov za polarizaciju

Ove godine će u nekoliko najvećih demokratskih zemalja svijeta biti održani izbori, a mnoge od njih su duboko politički podijeljene. Kao što je upozorila studija o "političkoj fragmentaciji" u Sjedinjenim Državama iz 2020: "toksični koktel otuđenja, antipatije i moralizacije" nagriza kolektivnu i građansku aktivnost i dovodi do gubitka funkcionalnosti države. Barometar povjerenja Edelman iz 2023. dokumentuje prisustvo sličnih trendova u visoko polarizovanim zemljama kao što su Argentina, Kolumbija, Južnoafrička Republika, Španija, Švedska i Sjedinjene Države.

Američki istraživači su utvrdili da su ljudi ranije simpatisali one sa onima koji su se držali njihovih partijskih stavova i osjećali neutralnost prema pripadnicima suprotnog tabora, a danas se oni plaše svojih oponenata i mrze ih. Osim toga, danas se Amerikanci aktivnije protive zabavljanju i braku sa onima koji imaju različite političke stavove, pa čak i samo život pored njih. Povećana je vjerovatnoća da će iz političkih razloga diskriminisati osobu na radnom mjestu. Slično je u Turskoj - skoro osam od deset ljudi ne želi da mu se kćerka uda za čovjeka koji glasa za stranku koju mrze. Zapanjujuće, ali američka studija pokazuje da je politička orijentacija postala toliko važna da su ljudi spremni da u skladu sa svojim političkim stavovima promijene vjeru i klasnu pripadnost, a takođe i seksualnu orijentaciju.

Rezultati Edelman istraživanja izazivaju posebnu zabrinutost. Samo 20% od 32.000 ispitanika u 28 zemalja reklo je da bi bilo spremno da radi ili živi u istoj oblasti sa čovjekom koji se u potpunosti ne slaže sa njima ili njihovim mišljenjem, a samo 30% je reklo da bi takvoj osobi pomoglo ako bi joj pomoć bila potrebna.

Nekontrolisano političko neprijateljstvo, koje se svodi na demonizaciju pristalica suprotstavljenih partija, nespojivo je sa demokratijom. Demokratija zahtijeva barem minimum zajedničkog, interes za saradnju i lične kontakte. U suprotnom, ljudi nikada neće moći da nađu zajednički jezik sa onima koji glasaju drugačije.

Da bi se preokrenuo ovaj trend, za početak ljudima treba dati priliku da glasaju na izborima na smisleniji način. Na primjer, preferencijalni sistem glasanja omogućava da se uzmu u obzir sekundarne preferencije birača i podstiče političare da se obraćaju širem krugu biračkog tijela. Nasuprot tome, američki primarni sistem dovodi do suprotnog rezultata: često privlači manje od 20% registrovanih birača, a nagrađuje najekstremnije pozicije.

Od vitalnog je značaja proširiti ekonomske mogućnosti za one koji gube oslonac. To se može uraditi, na primjer, kroz socijalnu zaštitu, poreske olakšice i mjere zdravstvene zaštite. Previše je zemalja u kojima je broj ljudi koji misle da će njihovim porodicama biti bolje za pet godina pao na rekordno nizak nivo. Ekonomski pad može pogoršati stvari, jer ljudi gube volju da rizikuju, fokusiraju se na grupe "svojih" i manje su voljni da rade sa "tuđima". Ipak, ekonomski rast sam po sebi ne dovodi do neophodnog smanjenja polarizacije. U Indiji je, na primjer, ekspanzija srednje klase dovela je do povećane podrške hinduističkoj nacionalističkoj retorici koja isključuje druge. Poenta je da se poveća broj ljudi koji vjeruju da je ekonomski sistem pravedan i da nije posebno okrenut protiv njih.

Jednako je važno podržati zajedničke javne prostore, čije se finansiranje obično opada u periodima štednje. Javni stanovi, škole, sportski klubovi, univerziteti, parkovi, biblioteke, gradski trgovi, prevoz - sve to građanima daje priliku da komuniciraju, ruše barijere, ispravljaju lažne utiske (npr., demokrate u SAD misle da 38% republikanaca prima više od 250.000 dolara godišnje, iako je to u stvarnosti slučaj sa samo 2% republikanaca). Evropska komisija je utvrdila i da se političko učešće poboljšava i kroz zajedničke javne kulturne programe i aktivnosti koji nisu skupi.

Za socijalizaciju i izgradnju društva posebno su važne škole. Ali od vremena pandemije, broj propuštenih časova širom svijeta značajno se povećao, i to ne samo u izbjegličkim kampovima i u najsiromašnijim zemljama, već i u SAD i Velikoj Britaniji. U Britaniji trenutno postoji pilot program "centra za pohađanje nastave", u kome škole sa visokom stopom prisustva na nastavi dijele sa drugim školama svoje ideje o tome kako mogu da smanje izostanke.

Prevazilaženje efekata informativne izolacije takođe pomaže u smanjenju polarizacije. U nedavnom radu u časopisu Science, 17 naučnika sa 12 univerziteta analiziralo je podatke svih korisnika Fejsbuka u SAD i otkrilo visok nivo ideološke segregacije. Ljudi obično reaguju samo na objave sa političkim vijestima koje potvrđuju njihova uvjerenja, pri čemu konzervativci to čine češće od liberala. Istraživanje je otkrilo i da podešavanje algoritama kako bi se korisnicima pružili raznovrsniji izvori političkih vijesti nije magični lijek i da može zapravo pogoršati podjele. Više obećavaju rješenja koja primoravaju ljude da uspore i razmisle o onome što zapravo čitaju. U stvari, mnogima bi bilo mnogo korisnije da provode manje vremena na društvenim mrežama. Amerikanci koji deaktiviraju svoj Fejsbuk nalog postaju manje politički polarizovani, pokazalo je američko istraživanje o političkoj fragmentaciji društva.

Konačno, isto istraživanje govori i da je veliki značaj političkog vođstva. Političari koji svoje protivnike (i pristalice tih protivnika) nazivaju neprijateljima naroda - povećavaju polarizaciju. A to, sa svoje strane, podriva temelj demokratskog legitimiteta - pristanak onih kojima se vlada. Nasuprot tome, neslaganje među ljudima se smanjuje kada gledaju političare koji se toplo odnose prema članovima protivničke stranke, a nivo nasilja se može smanjiti kada politički lideri daju ideološki nepristrasne izjave.

Razvijanje zajedničkog osjećaja humanosti (uključujući čovječno ophođenje prema onim protivnicima koje biste željeli da pobijedite) najvažniji je protivotrov za političku polarizaciju koja negativno utiče na mnoge demokratije. Rat u Ukrajini daje inspirativan primjer. Govoreći nedavno na Univerzitetu Oksford, Oleksandra Matvijčuk, iz ukrajinskog Centra za građanske slobode koji je dobio Nobelovu nagradu za mir 2022, citirala je ukrajinskog generala sa prve linije fronta. Na pitanje: "Da li mrzite ruske vojnike koji su ispred vas?", general je odgovorio: "Ne. Borim se jer volim one koji su iza mene".

Autorka je dekanica Blavatnik School of Government na Univerzitetu Oksford

Copyright: Project Syndicate, 2024. (prevod: N. R.)

( Ngaire Woods )