Dragica voli nagradne igre, ali i one nju: Srećna dobitnica više od 2.000 puta

Srećna sam, ne bih mijenjala ovaj život ni za jedan drugi, ne bih voljela ni da imam više, jer to donosi i više glavobolja. Zdravlje je najbitnije i porodica, a drugo - eto, da se ima normalno, kaže Dragica Boljević, čija je životna priča upravo o sreći, životnoj, ali prvenstveno onoj vezanoj za nagradne igre.

Da postoji Ginisov rekord, ova Podgoričanka bila bi ozbiljan kandidat - kuća joj je puna osvojenih stvari, a na račun svog dugogodišnjeg hobija obišla je brojne svjetske turističke destinacije:

“Bila sam u Egiptu, na Kopaoniku i u Izraelu, Grčku sam dobila tri-četiri puta, Italiju tri puta, Španiju pet-šest puta, Madrid sam posjetila dvaput, a sad sam opet dobila i Barselonu. Dobitke više ne brojim, ali mislim da je njihov broj odavno prešao dvije hiljade, a putovanja je bilo sigurno više od 30”.

Njena uglavnom noćna, “kada svi spavaju i mirno je”, zanimacija isključuje kocku i lutrije:

“Brojevi mi ne idu. Uglavnom se svodi na igre iz prodavnica, časopisa, preko interneta... Učestvujem u raznim igrama, ne baš svim, jer ih nekada ima više, već onim koje me privuku, za koje osjećam da ću da dobijem. Najviše me privlače putovanja”.

Kad krene na put, ima dilemu - u koji od desetak osvojenih kofera spakovati stvari, između ostalog i na isti način obezbijeđene majice, šešire, kačkete, fotoaparate...

U “niši” koju je odabrala nema što nije dobila - novčane vaučere, tablete, telefone, “mnogo” bijele tehnike i bezbroj sitnih stvarčica:

“S obzirom na to da mi je kuća dosta velika, već mi postaje tijesno”, šali se ona, a zatim se prisjeća jednog velikog spremanja.

“Kada je suprug dobio otpremninu, pošto je njegova firma propala, razmišljali smo da promijenimo krov, ali je potkrovlje bilo skoro puno hemije koju sam osvojila. Tada su se desile poplave u Srbiji, a ja sam osvojila i vaučer od sto eura, za koji sam kupila vodu i donirala je zajedno sa tom hemijom. Bila sam prezadovoljna što mogu da pomognem, makar toliko, jer ni mi nemamo previše”, priča majka petoro djece bez stalnih prihoda, po zanimanju čistačica.

“Ako dođete kod mene, velike su šanse da ćete me naći s krpom preko ramena, jer obožavam da je oko mene čisto. Mislim da je važno da čovjek voli ono što radi, a ja volim svoju krpicu, metlu i džoger”, poručuje ona dodajući da radi “privatno, kad ima posla”, baš kao i njen suprug, stolar.

“Dvije ćerke su završile školovanje, dva sina su u srednjoj, a najmlađi u osnovnoj školi. Dobri su i veoma sam zadovoljna njima”.

Žali, dodaje, što ih nema duplo više, ali suprug nije bio za to zbog komplikacija koje je imala prilikom porođaja.

“Djeca su bogatstvo, njihovi osmjesi daju mi snagu. Gdje je mnogo djece, ona su i bolja, druže se, nauče da sve dijele. Samo treba pričati sa njima, posvetiti im pažnju i kontrolisati ih, bez obzira na to koliko im vjerujemo. Porodica je uvijek na prvom mjestu. U životu mi je bio cilj da imam dobrog muža, veliku familiju, srećan brak i normalan život. I da sa željom skupljaš nešto da kupiš - to donosi veće zadovoljstvo, nego kada imaš sve”, poručuje ona.

Osim razonode, njen hobi doprinosi i popunjavanju kućnog budžeta. To u njenom slučaju nije prosto slanje kupona, već podrazumijeva planiranje i posvećenost, ali kada se na kraju ipak svede na sreću, kako u tome biti konstantno uspješan?

“Mislim da nema tajne - želja za dobitkom, upornost. I odgovarajući stav - ja sebe zamislim kao dobitnika kad ubacim kupon. Po prirodi sam dosta pozitivna, tako razmišljam, štedim živce, ne gubim ih na bezvezne stvari, a to me vodi ka uspjehu. Mislim da je i to pozitivno razmišljanje dio moje sreće”.

Ipak, i Fortuni treba pomoći, pa Boljevićeva ima svoje srećne dane i rituale koje ne otkriva. I za sreću otvoren način života.

“Izbjegavam negativne ljude, jer crpe energiju. Kad oni koji imaju dvije odlične plate i jedno ili dvoje djece, počnu da mi kukaju, ne mogu da vjerujem da vama nešto fali, a mi smo srećni. Mislim da oni zapravo nemaju cilj, nemam pojma na šta se njima život svodi. Mi smo jednostavno pozitivni, šalimo se neprestano. Kakve su ti misli takav ti je život - zato uvijek kažem biće bolje. Čak i kad znam da neće biti, a ne bi bilo ni lijepo, kad bi sve bilo sjajno. Ako se oko nečega ne pomučiš, nećeš to ni cijeniti”.

Najvrednije što je dobila bilo je, kaže, nedavno putovanje na Vimbldon, zatim motor i vaučer od dvije hiljade eura.

“Za stanove i automobile ne igram - kuću imamo, kola sam dobila od muža, pa me to ne vuče. Više bih voljela da dobije neko ko to nema, a i u svim tim željama čovjek treba da bude skroman, da ne traži previše od života. I sa malo se može biti zadovoljan”.

Kako je sve počelo Dragica objašnjava anegdotom iz tinejdžerskih dana.

“U lokal u blizini mog tadašnjeg doma na Zlatici, stigao je aparat s voćkicama. Tata mi da nešto sitno, ja odem tamo, ubacim žeton, izađu tri voćkice, ispadne toliko novčica da ne možeš u kesu da ih staviš... Poslije su sklonili taj aparat, mislim da je to bilo zbog mene”.

Boljevića se prisjeća da je sreća prati od malih nogu.

“Prije nego što su mi nagradne igre postale hobi, pomagala sam tati, upisivala loto, jer je i on bio veliki igrač. Igrao je dosta i imao je sreće, pa je ona vjerovatno nekako i nasljedna. A ja zaista mislim da imam sreće, ali i da je donosim ljudima koji su oko mene”.

Najmilija joj je nagrada put na Vimbldon

Uz napomenu da ne želi da bude neskromna i da joj je svako putovanje donijelo predivne uspomene, kao omiljenu nagradu do sada izdvaja nedavni VIP boravak na prestižnom teniskom turniru u Vimbldonu koji je u nagradnoj igri pivare Trebjesa.

“To je san mnogih, svi možemo otići na velika sportska dešavanja, ali za ovo, što kaže jedna moja prijateljica iz Londona, ponekad ni pare ne pomažu, a pogotovo za VIP tretman koji smo mi imali. Drago mi je što mi se i to desilo, mada nisam mnogo ni sanjala o tome. Nisam se vidjela tu, pa se nisam angažovala kao što to obično činim, nisam dala čitavu sebe. U tom periodu sam imala dosta obaveza, radila sam, ali sam u dubini duše osjećala da mogu da dobijem. Trebalo je kupiti dvije limenke piva 'stella artois' i poslati kod sa računa, a ja sam poslala svega petnaestak”, priča Dragica, koja je ovo ljeto započeto na Vimbldonu nastavila očekivano – od tad je osvojila aranžman za Barselonu, vaučer za putovanje od hiljadu eura i dvadestak robnih nagrada.

Najviše “radila” da dobije putovanje na trke u Monci

Na pitanje kojoj je nagradnoj igri posvetila najviše vremena, ona odgovara:

“Najviše sam se angažovala za VIP odlazak na trku formule u Monci 2009. godine. Tada nam je bilo 14 godina braka, a moj suprug Zoran je veliki ljubitelj tog sporta, ne propušta TV prenose. Pola godine ranije bio je u Istanbulu i gledao formulu, ali s neke velike daljine i bio je oduševljen. Trebalo je slati kodove sa limenki, pa sam svakog dana kupovala po sok djeci. Kad sam kazala suprugu da sam dobila, nije mogao da vjeruje, bio je presrećan, a i meni je bilo drago što sam uspjela da mu omogućim da gleda formulu sa nekih metar i po-dva daljine”.

Iako nagradnim igrama, onima za koje smatra da su vrijedne pažnje pristupa temeljno, ponekad je dovoljan svega jedan kupon.

“Kada sam dobila putovanje u Beč, trebalo je kupiti određenu vrstu slatkiša u vrijednosti od deset eura. Tad mi je to bilo mnogo, ali sam ipak odigrala jednom. Kutija je bila puna, gurala sam hemijskom kupon da upadne u nju. Samo jedan i izvukli su me! Drugom prilikom, kada je Petar, četvrti sin, bio mali, otišla sam po pelene sa svega pet eura u džepu. U prodavnici vidim nagradnu igru koja se ujutro završava, ubacim i odem kući ubijeđena da ću dobiti glavnu nagradu, frižider, što se i desilo”.

( Ivana Novaković-Leković )