Ključna kost

Demokratska Crna Gora ili Demokrate u svom statutu kažu: savremeni način političkog djelovanja, dosljedno poštovanje ljudskih prava i sloboda... Reklo bi se osnovna načela konstituisanja političkog subjektiviteta. Sve to je samo slovo na papiru kojeg se niko od njih ne pridržava a možda i ne znaju o čemu se tu radi. Neznanje ili namjera su razarači ključnih kostiju demokratskog bića. U konkretnim situacijama njihovo djelovanje se nije u putu srelo sa zakletvom iz statuta.

Najnoviji primjer spaljivanja mišljenja u Herceg Novom (scenario ima sigurno svog scenaristu i režisera) vlast je morala aminovati uprkos izjavi resorne ministarke iz redova Demokrata: Da smo ranije znali za lutku, pa zabranili, da li bi to bila zabrana slobode govora!!! Sve i da je tako, jasna je namjera da sebe i svoje partijske drugove predstavi sa većim demokratskim kapacitetom. Njena politička ekipa uspjela je da sve političke akcije i pojmove do te mjere obesmisli i isprazni da se i ovdje radi o toj istoj disciplini. Sloboda izražavanja i govora su lekcije koje ove političke ekipe nisu u stanju da nauče ili ih nisu naučile do sada. Jer mjeriti vlastitim aršinom nešto kako bi se porazili oni drugi nije sloboda govora niti izražavanja već nasilje, ništa manje ni više. Ni ove godine primjeri pučkih svečanosti u Herceg Novom nisu bili u skladu sa tradicijom na koju se naši političari ili turističke organizacije vole pozvati. Ne da nije bilo u skladu sa pučkim bagažom već je bilo protivno univerzalnim vrijednostima poštovanja i zaštite drugog od sebe. A i ličilo je na brutalno iživljavanje (poput rasističkog nasilja jer su kapuljače previše sličile na Kju Kluks klan). Primjer je to koji doprinosi daljem izazivanju netrpeljivosti i mržnje. Razaranju. Ne mogu se ovim izazovima suprotstaviti bijele rukavice i bijeli okovratnici Demokrata koji su po vlastitom iskazu legalisti. Ili je to sve varljivo kao ljeto.

Bilo je to bez imalo duha a sa mnogo poniženja i mnogo nasilja svih vrsta. Nasilništvo prema drugom, iskazano prema nečijem mišljenju, prema osobi ali i prema građanima/kama koji žive u opštini i koji su birali ili ne ovu vlast. Naime, ko god da je imao i realizovao ovu ideju koja nije uopšte ako hoćete u skladu sa tradicijom pučkih karnevalskih fešti, pokazao je koliko upravo ne može da dobaci tom zahtjevu. Posljednja faza karnevala meni izgledala kao neka vrsta linča a ne javne osude u posljednje vrijeme, preciznije od devedesetih. Samo ću pomenuti da je mnogo ranije to bila svečanost koja je podrazumijevala da građani kažu svojim vlastima što valja a što ne valja, što ih žulja i što bi moglo biti bolje. Tražio se način da se sa mnogo više duha i duhovitosti opiše grupa ili osoba kojoj se upućivala javna kritika. Čak ni to nakon devedesetih u kojem su učestvovali prethodni politički očevi ove vlasti, nije ostalo netaknuto krvlju, odmazdama, silovanjima... Nismo uspjeli da izvedemo pred sud i utvrdimo odgovornost svih onih čije politike i danas učestvuju u ovoj političkoj areni u koju se bacaju živi ljudi koji nam iz ličnih razloga ne konveniraju bilo stavom, mišljenjem, izgledom rasom, klasom, polom, rodom...

Nismo uspjeli da utvrdimo odgovornost i tako zaštitimo sve od najezde primitivnog, zločestog iživljavanja kojim se manipuliše masom, u šta su nas pretvorile politike, porazile i ustrojile. Vrlo slično Njemačkoj ranih četrdesetih 20. vijeka.

Paliti drugo i drugačije znači podsjetiti se svih naših logora i svih naših krvavih zabava devedesetih. Vratiti sat i vrijeme kada su svi bili dodirljivi i reći to je bilo i biće.

Zašto Demokrate, a ne Milatović i Spajić. Pa baš zbog toga što vlast u Herceg Novom čine Demokrate sa satelitima koji jednako ne misle dobro ovom jedinstvenom prostoru, do devedesetih prepoznatom kao grad tolerancije, predivnog cvijeća i književnika. Pa ne misle baš najbolje ni državi Crnoj Gori iako je više stolica u vlasti baš njihov kadar i njihova politika. Demokrate sa nekim malim prekidima, kada su njihovi politički očevi i đedovi šurovali sa DPS-om tj. bili jedinstveno biće, danas nasljednici SNP-a ili loša kopija SNP kadrova, pokazuju koliko su u stanju da padnu politički i na svaki drugi način nisko. Nalogodavci i izvođači radova koji uporno prolaze ispod radara kritici i prozivci na odgovornost.

“I ne vidim ništa da je tu sporno. Ovo su samo duh i šarm Mediterana i sve je opet u odnosu na našu svetkovinu”.

Predsjedniku niko nije šapnuo da bi ovo trebalo da bude nešto što nikako ne bi smio da kaže. Da ima ko da mu kaže. Normalizacija nasilja je osnovna karakteristika te politike. Mašta je prema njegovim riječima paljenje javne riječi, mišljenja i to na volju onih koji su zaduženi da budu egzekutori. To baš osvježava sjećanje na paljenje komšiluka i davanje mašti na volju medijskih poslenika iz grada koji su od komšija i prijatelja kreirali lice neprijatelja, te je i Deportacija i rat u Konavlima bio moguć. I ovo u subotu je bilo nastavak tog kreiranja lica neprijatelja. Nasilje grupe ljudi nad umjetnikom predsjednik Opštine normalizuje i aminuje kao šarm i duh Mediterana. I nastavlja čovjek da će to biti tako dok god on promišlja zajedno sa krovnom institucijom kulture u Herceg Novom. A na nacionalnom nivou kultura nam je takođe u rukama Demokrata. Upitana ministarka kulture, koja dolazi iz Demokrata a iz Herceg Novog je dala izjavu koja zaista nije ništa drugo do samospaljivanje i nije vrijedna pomena. Zato umjesto Milatovića i Spajića (što ne znači da nisu za kritiku) treba prepoznati maligni uticaj jedne politike koja širi svoj uticaj po sistemu “ni luk jeli ni luk mirisali”.

Pa šta je zapravo to što ovi ljudi rade? Očigledno stara igra predstavljena u mnogim knjigama, ali i svim filmovima Božidara Bote Nikolića (poseban osvrt filmove: Tri karte za Holivud; U ime oca i sina) - kada se neznanje dohvati političkog uticaja u skladu sa autoritarnim karakteristikama dobija se savez snaga, čije su posljedice autoritarna svijest, kleronacionalizam, rušenje svake demokratske inicijative i ratne opcije koje potom inkvizitorskim metodama prijete ostatku svijeta ovjekovječujući svoju apsolutnu mržnju prema svima i svakom, sijući strah. Gospodo, nije moguće ići niže (neću da pomenem to što je pročitano jer je očigledno u skladu sa politikom i duhom Demokratske Crne Gore čija politika je nedorasla da stoluje gradovima koji su im povjereni na čuvanje i razvoj - gotovo u svim gdje vršite vlast), a teško je da se u ovakvom sistemu i zaustavite. Jedino nam predstoji buđenje, poštovani građani i građanke Novog i opština u kojima je moguće ovakvo vladanje ili vođenje institucija sistema iz zatvora.

Građanima Herceg Novog, koji su uništavani ovakvim politikama, koji biraju nekompetentne političke aktere koji grade lične biografije na uštrb odbrane opšteg interesa, ostavljam da odlučuju koje će politike predstavljati i kreirati ambijent za njihov život i porodice, njihov opstanak ovdje.

( Ervina Dabižinović )