Paf, paf i - Evropa zdaj!

Sedmo je jutro od jednodnevne i istovremene posjete Milorada Dodika i Olivera Varheljija, a meni nikako da se razbistri čije su dobre namjere više ponizile Crnu Goru...

Težak izbor, da imam dvije-tri decenije manje prednost bih dala opasnosti od velike Srbije, koja se u novije doba pominje pod pseudonimom srpski svet.

Nažalost nemam, sitnim đavolju 66. i iskustvo mi kaže da pravo prvenstva ima onaj čije su poruke manje bezočne, ali na duži rok ne i manje štetne.

Zato što su mi 33 godine - a to je tačno pola života - prošle gledajući kako naša država kao želi da se učlani u društvo evropskih, a evropske kao žele da je u svoje društvo prime.

Kad je 1990. Liberalni savez u svoj logo ugradio simbole tadašnje Evropske zajednice a u svoj program evropske vrijednosti, bila je to želja bez kao.

Da su bez kao bile i želje najmoćnijih evropskih lidera, naivno smo vjerovali tokom cijele decenije...

A onda je tzv. rat za mir - nakon dejtonske pauze - nastavljen na Kosovu, a tzv. ratnici za mir postali garanti stabilnosti na Balkanu.

Te 1999. pohađali smo ne časove ili dane nego mjesece očigledne nastave kako istorija ima tendenciju da se prvi put ponavlja kao tragedija.

Tendenciju da se drugi put ponovi kao farsa ne da gledamo nego je - živimo...

* * *

O tome da nas, uprkos očiglednosti, ta nastava ničemu nije naučila nađoh i vlastito svjedočenje s kraja 1999, kad su se ratnici pretvorili u mirotvorce, a Evropska zajednica u Evropsku uniju.

- Crna Gora se svakoga dana u svakom pogledu sve više demokratizuje. O čemu svjedoče brojne izjave stranih otpravnika vozova koji se na crnogorskim peronima zadrže čak dva-tri sata.

Budale su, očigledno, vrlo masovna nacija, ubijeđena da Loran Fabijis i Medlin Olbrajt stvarno vjeruju kako je Crna Gora postala primjer ne samo u regionu nego i šire.

Nema veze što Milo Đukanović sporo završava domaće zadatke, svijet pokazuje izuzetno strpljenje za naše propadanje.

Zato što u Crnoj Gori ne živi taj svijet nego mi - citirah samu sebe iz jednog jedinog gostovanja u Grafitima, jer svoje kolumne iz Liberala nažalost nijesam smatrala vrijednim čuvanja.

* * *

Da zaslužuju ponavljanje, ne bih mislila ni za jednako opširne ali drastično manje iskrene izjave Olivera Varheljija, kad visina njegove funkcije ne bi bila direktno srazmjerna težini njihovih posljedica.

- U ovih nekoliko mjeseci, postigli su mnogo. A to je veoma dobro primljeno ne samo u Briselu, već i u prijestonicama članica Evropske unije - ocijenio je evropski komesar za proširenje učinak Vlade Milojka Spajića.

A što je to mnogo?

- Pravosuđe, što se tiče imenovanja, postaje potpuno funkcionalno. Rekao bih da je najteži dio već obavljen - tako je to Varhelji vidio prošle sedmice.

Prije samo četiri mjeseca, Evropska komisija imala je drastično drugačije viđenje:

- Nije postignut napredak u reformi pravosuđa, do sada najizazovnijoj oblasti vladavine prava;

- Pravosudni sistem je nastavio da se suočava s dubokom institucionalnom krizom;

- Slabo rukovođenje i upravljanje, nedostatak strateške vizije i loše planiranje utiču na sposobnost države da sprovodi pravdu;

- Pravosuđe je, pored ostalih slabosti, i dalje pogođeno izostankom odgovornosti.

Od novembra, ništa se bitno nije promijenilo, sva četiri ključna prigovora EK i dalje stoje:

Reforma pravosuđa nije ni započela, taj dio sistema još je u dubokoj krizi, a država je jednako (ne)sposobna da sprovodi pravdu.

* * *

Što je bilo sa odgovornošću u sudovima i tužilaštvima?

Ništa, liše Saše Čađenovića svi su na broju i dobro se osjećaju na istim ili još višim funkcijama.

A što se u ova četiri mjeseca velikih uspjeha dogodilo sa korumpiranim sudijama i tužiocima?

Ili sa kupljenim presudama i optužnicama koje su sročene tako da bi bile oborene?

Takođe ništa.

Je li rehabilitovan ijedan kritičar bivšeg režima, prije svega neki novinar ili civilni aktivista?

Da nije ko procesuiran zbog namještanja afera protivnicima DPS-a?

Je li koji tužilac odgovarao zbog površne ili nedopustivo duge istrage?

Ili neki sudija zbog nepravednih presuda, prihvatanja lažnih svjedoka i namjernog odgađanja ročišta do zastarijevanja?

Naravno da nije.

I naravno da se četiri ključna prigovora Evropske komisije, a naročito ova četiri dodatna koja godinama upućuje domaća javnost, ne mogu ispeglati.

Naročito ne izborom jednog sudije Ustavnog suda, i to sedmog.

I jednog državnog tužioca, pa makar bio i vrhovni.

I trojice članova sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika, pa sve da su najugledniji...

* * *

Naravno da sve to odlično znaju i evropski komesar za proširenje i lideri svih zemalja Evropske unije, samo što strah od Istoka mijenja retoriku Zapada.

Isto kao što znaju da premijer Milojko Spajić ne da nije politički i društveni reformator, nego mu je do evropskih tekovina stalo samo ako se njihova vrijednost može izraziti u valuti. Tradicionalnoj ili kriptovanoj, kako god...

Važno je da ni u ministarskom ni u premijerskom mandatu ne pada ispod 750 miliona. Eura ili dolara, kako kad...

A po čemu se još vidi da nije reformator? Pa, malo po njegovim obraćanjima javnosti u kojima je EU donedavno bila na kraju, da sad ne prepisujem od jednog propalog reformatora iz susjedstva kojem je bila deveta rupa na svirali...

Malo više saznanja donijelo mi je obnavljanje gradiva iz gorepomenutog izvještaja EK.

Kao da nije pisan prošle godine nego juče:

- Vlada je nastavila da ključne pozicije popunjava u svojstvu vršilaca dužnosti.

- Transparentnost upravljanja i dalje je problem, Vlada često usvaja odluke bez formalnog održavanja sjednica.

- Nema napretka u zapošljavanju na osnovu zasluga, kompetentnosti i nezavisnosti državnih službenika.

* * *

Sve to, i još mnogo nezavršenih ili čak nezapočetih promjena, Vlada i EU u sadejstvu pokušavaju da zakamufliraju popunjavanjem djelića upražnjenih mjesta u pravosuđu...

Kamo sreće da su problem bila samo ona dva-tri imenovanja. Sa kojima Vlada, inače, ne samo što praktično nije imala nikakve veze, nego je u teoriji - po Ustavu - nije ni smjela imati.

Sa vezanom trgovinom, tj. robnom razmjenom partijskih i ministarskih fotelja jeste imala veze, što uopšte nije čudno.

Za čuđenje je samo što je gorepomenutom trgovinom gdin Varhelji potpuno oduševljen:

- Uz ove nove političke koalicije i konstrukcije sasvim je moguće brzo isporučiti rezultate - tako je on to vidio.

Što je veoma dobro za (pro)srpske partije.

I za mene, ne samo iz političkih nego i ličnih razloga. Četvrta je godina otkako se opučam objašnjavajući kako (i) za njih mora biti mjesta u Vladi.

Ali i - više od veoma - loše zbog potcjenjivanja Crne Gore. Prema kojoj se evropski komesari ponašaju kao prema djetetu iz popravnog doma koje čeka prijem u hraniteljsku porodicu.

Zato valjda i računaju da su ovdje svi zaboravili ponižavajuća upozorenja kako Vlada sa NSD i DNP, ni zajedno ni odvojeno, neće biti "poželjan partner" vladama na Zapadu.

U decembru 2020. ta upozorenja bila su toliko oštra da je samo još falila prijetnja dolaska NATO trupa na kopnene granice...

Za prelazak morskih odavno i ne pitaju...

* * *

Prelazio je i PES sve granice kršeći koalicioni sporazum, ali su Demokrate to poniženje junački izdržale.

- Vlada podržava predlog ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića o razrješenju direktora Uprave policije - udostojio se premijer Milojko Spajić da kaže dva mjeseca nakon podnošenja tog predloga.

I saopštio dva formalna zaključka koji se međusobno isključuju - da je Vlada podržala razrješenje direktora Policije ali da Zoran Brđanin neće biti razriješen dok se ne izjasni Evropska komisija.

- Savjetujemo se sa EK i do ponedjeljka čekamo optimalan način da izađemo iz ove situacije - pokušao je da po evropski saopšti ono što se na crnogorskom nekad zvalo - odlazak po sopstveno mišljenje.

A onda je u nedjelju, kasno noću, Brđanina smijenio sa direktorske funkcije.

I odmah potom ga ostavio još sedam dana na - istoj funkciji...

Da čudo bude baš neviđeno, obećao je izbor v.d. direktora javnim konkursom, iako je to u suprotnosti sa Zakonom.

Na kraju se tom brukom još i pohvalio, da sve što rade - "rade transparentno i bez želje da politizuju javne funkcije".

Koliko sjednice Vlade mogu biti transparentne nakon zabrane TV-prenosa, jasno je svima koji su godinu i po bili u prilici da uživo prate svaku riječ i svako glasanje ministara u kabinetu Dritana Abazovića.

A kako se politizacija može izbjeći prilikom političkih imenovanja na javne funkcije, to može razjasniti samo Milojko Spajić.

Samo da i to ne bude udar na zdrav razum, poput odgovora na pitanje zašto u Vladi ostaje ministar koji je toliko naškodio PES-u da je morao biti izbačen.

- Zato što upravo od njega zavisi dobijanje IBAR-a - baš tako je rekao premijer.

Javno bagatelišući sve ono što su prethodnih dvanaest godina na ispunjavanju privremenih mjerila radili ne samo svi ministri pravde nego i vanjskih poslova i evropskih integracija, kao i stotine njihovih saradnika.

* * *

A ono za Predsjednika, "nemam komentar, svako može ući i izaći"?

E, za to bukvalno ne mogu da nađem pristojnu riječ.

Političku, zato što je riječ o Predsjedniku kojeg su - i kao instituciju i kao ličnost - podržala 221.592 punoljetna stanovnika Crne Gore, više nego ikad otkako se šef države bira neposredno.

U ličnoj ravni, zbog toga što za takav odnos prema nekad najbližem kolegi u Vladi, a potom suosnivaču i zamjeniku predsjednika partije i nema mnogo riječi!

Uprkos oskudici, dvije ipak nađoh: poraz ljudskosti!

Toliko od mene, za danas...

( Ratka Jovanović-Vukotić )