Slikarska platna posvećena ženi i njenom položaju

Nakon sati i sati svakodnevnog rada u mom improvizovanom ateljeu, konačno su moje slike spremne za izložbu “Nokturno - nemiri i sjenke tišine”.

Ovim riječima je slikarka Sejla Kerović najavila svoju samostalnu izložbu slika koja će biti otvorena večeras u Baru, u Umjetničkoj galeriji “Velimir A. Leković” u 19 časova.

Novi ciklus slika na kojem radi, tematski je posvećen ženi i njenom statusu, otkrila je Kerović u razgovoru za “Vijesti”, pa je postavka “Nokturno - nemiri i sjenke tišine” i sa simboličkog aspekta adekvatna datumu.

“Još radim na ovom ciklusu koji je tematski posvećen ženi, ženi kao biću, ali i njenom položaju, kako u porodici, tako i u društvu. Motivski, ovoj problematici prilazim preko portreta, autoportreta, figura smještenih u odgovarajuće arhitektonske cjeline”, priča Kerović.

Ona je istakla da na svojim djelima kroz prikazuje svu lepezu ženskih misli, stanja i osjećanja, kako individualno, tako i u odnosu sa drugima...

“Kroz različite kompozicijske fragmente, želim ukazati na sve ono sa čime se svakodnevno nosi jedna žena: brige, strahovi, slutnje, sumnje, nesanice, sanjarenja, sitne radosti, ljubav i pažnja prema svojim najbližima”, kazala je Kerović za “Vijesti”.

Referišući na Međunarodni dan žena koji se obilježava danas, a koji je nastao iz borbe za ženska prava, ekonomsku, socijalnu i političku ravnopravnost, Kerović smatra da je položaj žena u umjetnosti bolji nego ranije.

“Položaj žena umjetnica je, ipak, bolji nego u nekom pređašnjem vremenu, bar što se tiče razumijevanja bavljenjem umjetnošću. Ipak, i dalje se susrećemo sa onim što je boljka našeg društva uopšte... Nedostatak ateljea, to jest prostora za rad...”, nabraja ona i konstatuje:

“Možda bi bilo dobro da oformimo neko Udruženje žena likovnih umjetnica, preko koga bi lakše ostvarivali svoje potrebe i ideje”...

Istoričarka umjetnosti Ljiljana Zeković zapisala je da se na izložbi “Nokturno - nemiri i sjenke tišine” Sejla Kerović predstavlja radovima koji čine tematsku, likovno-jezičku i estetsku cjelinu, a kojima potvrđuje da se u svom stvaralačkom procesu mijenjala zavisno od samosvojnih principa “unutrašnjeg determinizma” i slobodnom interpretacijom.

“Zapravo, ona svojim slikama daje skriveni smisao, istraživanjem ‘nesvjesnog dijela duše’ gdje se realnost stapa sa maštom i sanjama”, piše Zeković i dalje primjećuje da su na slikama Sejle Kerović žene tajanstvene heroine modernog svijeta.

“U urbanoj sredini definisanoj scenografski koncipiranim kulisama arhitonskih objekata i geometrijskih konstrukcija, smješta ljudske figure kao usamljene jedinke, ili više osoba koje predstavljaju aktere intimne priče. One egzistiraju u prostoru koji svojom svedenošću, ‘opustošenošću’ pojačava osjećaj usamljenosti i otuđenja bliskim De Kirikovoj metafizičkoj tajanstvenosti tišine i sna. To je nokturno jednog snenog života u kojemu ženske figure ‘heroine’ modernog doba, koje odišu tajanstvenošću, svojom pojavom, stavovima, situiranjem u prostoru predstavljaju introvertne osobe okrenute svojim unutrašnjim prostorima. Međutim, u Sejlinom slikarstvu one imaju lični pečat i tipske karakteristike moderne žene koja pokretima, stavovima tijela i mimikrijom iskazuju različita duhovna stanja. Pored poza u anfasu i portretnih slika, figure su predstavljene sa leđa ili zasjenčenih lica stvarajući barijeru između tajni duboko intimnih prostora i spoljnjeg svijeta - svijeta opsjena i tišine, svijeta zaustavljenog vremena u prostoru koji više pripada imaginativnim sferama nego stvarnosti”, obrazložila je Zeković.

Teoretičar umjetnosti dr Milun Lutovac, primijetio je skriveni smisao na slikama Sejle Kerović, baš kao i Zeković.

“Sejline slike govore da bi trebalo vježbati oko za skrivena značenja stvari. Vid registruje, navodi i zavodi, ali ne tumači. Traganje za ličnim izrazom, koliko ispunjava i raduje, toliko i obeshrabruje, jer slika je najbliža pogledu. Tu nema prevare. Boja skriva i otkriva lice čednosti koje prebiva u sjenci istine, zato joj se više vjeruje, nego liniji. Ona je mjesto gdje nastaje ili nestaje oblik - vječna priča o dolasku i odlasku čovjeka. Da bi stvorio neki svoj svijet, umjetnik se mora potpuno ‘otvoriti’ pred sobom”, istakao je Lutovac.

Zeković je istakla i da je svoj likovni izraz Sejla Kerović godinama njegovala kao dio intime, a kasnije u fazi zrelosti predstavila javnosti, što ukazuje na umjetnicu koja se apriorno u svom radu vodila ličnim senzibilitetom, emotivnim nadahnućem i urođenim kreativnim vrijednostima.

“Mada je prolazila kroz više faza koje predstavljaju logičan put njenog razvoja vođena iskrenošću, prvenstveno svojim unutrašnjim znacima, koji su je vodili od ekspresionističke strasti i Van Goga preko ‘zenbudističke’ slike prirode, do onog što je esencija njenog umjetničko ‘ja’, a to je arhetipska slika savremene žene sa svim njenim strahovima, zebnjom, stanjima egzaltiranosti i rezignacije”, zapisala je Zeković i istakla da njene slike predstavljaju simboličke narative.

“Pored suverenog vladanja prostorom, fenomenološki sloj njenih radova karakteriše prefinjeno osjećanje za materijalizaciju, jasna linearna modulacija, usklađene kolorističke harmonije primaknute skale tonova i valerskih nijansiranja, površine kontrastnih boja stavljenih jedna pored druge kojima postiže čist profil maštovitih geometrijskih konstrukcija”, zapisala je Zeković.

Sejla Kerović rođena je u Beranama 1973. godine. Odrastala je u umjetničkoj porodici, uz oca Huseina Bašića, književnika, i majku Eminu, profesoricu književnosti. Redovno su u njihovu kuću navraćali intelektualci različitih profila: književnici, slikari, muzičari, glumci, što je uticalo da se Kerović tokom odrastanja zainteresuje za različite vidove umjetnosti. To je rezultiralo angažovanjem u više oblasti i brojnim nagradama,piše u njenoj biografiji. Do sada je imala osam samostalnih i više kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu.

( Jelena Kontić )