Klin čorbe

Razorena njiva kupusa, izgriženog skakavcima i ostalim štetočinama, zove se kupusištem.

Kupusište broj jedan - DRI je odradila reviziju Regionalnog vodovoda iz Budve; državno preduzeće koje vodi izvršni direktor, dežurni vladajući borac za patriotska barjačenja, a koji je po primijenjenim procedurama dokazao da mu je partijski dozvoljeno da vodi preduzeće tako da finansijski izvještaji eksplicitno ukazuju da je knjiški i realno neuspješan menadžer. Vjerovatno i legalno sporan? Čitanje 74 strane DRI izvještaja artikuliše ružnu sliku menadžerske neodgovornosti, brojčano dokazane kroz mnogobrojne primitivnosti poslovnog stava prema ozbiljnim tokovima dokumentacije i novca u značajnom državnom preduzeću. Izvještaj otkriva neodržive prakse rada koje bi trebalo da su prevaziđene 50-ih godina prethodnog stoljeća. To dalje ostaje da bude model da se menadžerski profili regrutovani u partijskom probiranju mogu vabiti direktorima.

Dovoljan je jedan primjer: uknjiženje/rasknjižavanje dugoročnog kredita prema IDA (ogranak Svjetske banke), sadrži izvještajnu “sitnicu“: nije uknjižena kreditna obaveza od 1,5 miliona eura. Šteta što ovo nije dovoljan input da Vlada automatski smijeni direktora i to što se zove Upravni odbor.

Strandardi praćenja poslovnih promjena unutar državne kompanije, kojoj su dostupni mnogobrojni resursi da ne bude primjer najgoreg u svakodnevici rada, upućuju na jasne razloge zašto su poslovi računovodstva i revizije toliko skrajnuti u zapećak od strane crnogorske političke “elite“, koja uškopljava privredu.

Ključno obrazlaganje IDA kredita iz izvještaja nije potka ni besprijekorne stručnosti DRI-a. Preduzeće je nepravilno razmatralo fer vrijednost kredita, o čemu je DRI trebalo da obavijesti resorno ministarstvo jer se kao u preduzeću ne zna šta je glavnica/kamata/naknada navedenog kredita, a ne da se sakrije iza generalne preporuke “poštovanja kontnog plana“. IAS 39 je računovodstveni standard koji uređuje savremeno sagledavanje kreditnog zaduženja u skladu sa obračunom efektivne kamatne stope. Ukupno zaduživanje, zbog pravilnog obračuna, sagledava se kroz jedinstveni novčani tok, tj. kroz jednu izloženost. Ta izloženost se, dostupnim anuitetnim planom koji se morao dostaviti, uknjižava na potraživanja za glavnicu, kamatu i naknade.

Pored ovog pitanja još jedno ostaje dubiozno obrazloženo: Reg. vodovod vodi kao ostale prihode, nešto što iz opisa DRI (“depozit i avans“) ispunjava definicije odloženog prihoda, pa se nije moglo uknjižiti u bilans uspjeha, što preduzeće jeste uradilo a DRI nije osporila.

Iako se nastavlja sistemski fakticitet da profili prikazanog neznanja obezvređuju crnogorska privredna kretanja i planove razvoja, oni su prevashodno lice i naličje strukovne ružnoće svojih partija.

Isklizavanja DRI u pojedinačnim zaključcima revizije ne umanjuju odgovornost menadžmenta i upravljača Regionalnog vodovoda za prikazano stanje u kompaniji.

Kupusište broj dva - Ministarstvo ekonomije je počelo u sred ljetnje sezone (10. jula) sa nečim što se zove javna rasprava oko nacrta Zakona o privrednim društvima. Zavrućeno skockani poziv za raspravu se treba okončati 25. septembra kroz završnu raspravu. “Vijeće staraca“, tj. PK CG, drugi je nosilac ovog tajnovitog projekta.

U nacrtu se konfuzno razvijaju, na 112 stranica, norme osnivanja i uređenja privrednih subjekata u CG. Par primjera nedorečenosti ili suvišnosti dokazuju konundrum ko zna kakvih spajanja i pripajanja ko zna čijih tekstova, a koji bi željeli da se zovu autorskim pravima, a kako bi se u pozadini šklapili EU honorari.

Prvo, “jedinstvo“ resavaca i inostranih konsultanata regionalne provenijencije ledi krv u žilama kroz termin iz člana 15a “pobojnost odluka skupštine“ jer ovaj termin ne znači ništa u pravnoj i korporativnoj praksi CG. U prevodu, pobojnost je ništavost pravnih normi. Drugo, za akcionarsko društvo (članovi 152-196) propisuju se odbor direktora, i komisije odbora, i izvršni direktor, i nadzorni odbor, i upravni odbor. Pregolema korporativna struktura koja će u praksi značiti - poslovnu neodgovornost/prebacivanje odgovornosti. Zaudara na spajanje anglosaksonskih i germanska rješenja, bez opredjeljenja za uvezan set odgovornosti u privređivanju koji prati crnogorsko tržište. Treće, nelogični amaterizam ishitrenosti se čita iz neuvezivanja ugovora o osnivanju i osnivačkog akta, kao da su to dva različita dokumenta. Četvrto, kada se pročita da je propisano da: “udjeli nemaju svojstvo hartija od vrijednosti“ (član 281/1), onda se po ko zna koji put uviđa nedovoljna razrađenost i neefikasnost tima u nakani da se ništa ne pripremi kako dolikuje.

Kome je u interesu da se ovi copy/paste nepročitani tekstovi puštaju u javnost i ko dobija pare da pravi pravno ograničene/neprimjenjive tekstove važnih zakonskih normi? Ko god da se bavi prepisivanjima, kojem bi sredjevjekovni resavci zavidjeli, štetan je perspektivama crnogorskog razvoja; ne jačaju se kapaciteti implementacije koja će razvijati tržište i suštinski nas približavati EU standardima. Ministarstvo je nesporno odlučilo da ode u krajnost eventualne prinude, pošto ima podršku sakatog parlamenta, i zna da može podmetnuti šta god na usvajanje, pa je sakrilo internu birokratsku strunjenost neambicioznog smandrljavanja zacrtanog plana. Štrik i razvoj tržišta ne idu zajedno, ali to se ne želi sistemski prihvatiti.

Crna Gora ima dovoljno znanja da se navedeni zakon napiše autohtono i bez velikih nepoznanica, a da se unaprijedi praksa i ojačaju temelji sistema za budućnost. Tim od dvojice profesora sa Prava koji su se superiorno dokazali u arbitražama KAP-a, par advokata i sudija, posebno iz medijacije/privrede, par računovođa i revizora koji se bave ovom tematikom, par esnafskih udruženja, i bez sistemskog uticaja “vijeća staraca“ na tekst zakona, osim u infrastrukturi praćenja radne grupe, mogao je postaviti dobar primjer narednim pisanjima sistemskih zakonskih tekstova. Skinuti se sa tripa loših konsultanata i tajnovite zakulisanosti, izgleda nikada neće biti ciljevi naših ispolitiziranih administrativaca.

Javna rasprava će iskustveno ostati forma. Međutim, suština je u sljedećem: nema svrhe u CG tražiti odgovor na pitanje zašto se odlučilo da se pozitivne prakse naučene prethodnih 20-ak godina ne isprate nacrtom Zakona o privrednim društvima, koji odražava tržište i priprema ga za narednu deceniju a koji bi produkovala domaća pamet, a koja pamet posvećeno prati uporedna iskustva i prakse? Prezentovana kupusišta ukazuju da se intenciono naružava stabilna žilavost mikro/malog/srednjeg biznisa u CG. To ostaju reprezentativni pokazatelji zašto investitori gube optimizam u crnogorsku poslovnu budućnost. Pa, iako su prvih pola godine u CG u agregatnom trendu prihvatljivo pozitivni, ostaje se na granici izdržljivosti pojedinačnih egzistencija, a tako ne treba da bude. Valjda su klin čorbe basna i ne treba da predstavljaju odgovorni život, sistem i zajednicu, koji teže razvoju.

Autorka je ekonomska i finansijska analitičarka

( Mila Kasalica )