Crnogorske obveznice, ili kako vrnuti CG dug

"Kada vlada ne uspije da uravnoteži svoj budžet, onda mora da pozajmi sredstva emitovanjem obveznica i tako nadoknadi manjak", kaže nam Gregori Mankju u svojoj čuvenoj Ekonomiji. Pri tome nam kaže još i ovo: "Ako izuzmemo ratno stanje, nema opravdanja za neuravnoteženi budžet!"

"Pokažite mi budžet, pa ću vam reći kakva je politička, ekonomska i društvena struktura države", Marco Minghetti, italijanski ekonomista i državnik.

"Veoma je dobro to što naši građani ne razumiju monetarni i finansijski sistem. Kada bi ga razumjeli, mislim da bi revolucija počela već sjutra ujutru", Henri Ford, osnivač kompanije "Ford".

"Suština javnih finansija je da jedna uska grupa ljudi raspolaže i odlučuje kako će se trošiti tuđe pare", Jozef Štiglic, genijalni američki ekonomista, nobelovac.

Primjećujemo da se ovi šaljivo-ozbiljni citati umnih ljudi uvijek mogu alegorično upotrijebiti prema crnogorskim djelatnicima javnih finansija.

Krenimo redom. Po slobodnoj ekonomskoj logici budžet je u suštini plan (proračun) javnih prihoda i rashoda koje zakonodavni organ (parlament) donosi za određeni vremenski period (uglavnom za godinu dana).

Termin "budžet" je riječ engleskoga porijekla. Nastao je od latinske riječi "bulga" što u prevodu znači kožna torba. Vremenom se transformisao u francusku riječ "bugette" - mala torba i englesku riječ "budget" - koja predstavlja "kraljevu vreću sa novcem potrebnim za javne izdatke".

Teorija

Ukratko, želim da dovedem u vezu pojam obveznica, koje su ovih dana veoma vruća tema u stručnoj i laičkoj crnogorskoj javnosti, sa ekonomskim objašnjenjem. Naime, po srodnosti, obveznice su hartije od vrijednosti (u daljem tekstu HOV). A HOV je dokument koji imaocu takve hartije garantuje interes - isplatu novca, kamate, zarade ili dividende.

HOV se kupuje i prodaje samo na tržištu kapitala. Ona je papir koji ima vrijednost u pravnom i ekonomskom smislu. Naravno, sama po sebi, hartija nema nikakvu, a pogotovo nema novčanu vrijednost. Nju tek dobija upisom nekog prava na neku vrijednost.

HOV se emituje isključivo od strane pravnog lica, ali kupci mogu biti kako pravna tako i fizička lica.

Onaj ko emituje HOV privlači kupce jer im nudi i možda garantuje neku korist koja je obaveza emitera. Pri tome se sa HOV-om (u našem slučaju sa OBVEZNICOM) trguje SAMO na finansijskom tržištu - berzi.

U suštini, emitovanje obveznica znači zaduživanje. Obveznica omogućava emitentu, državi da uzme zajam od investitora, onog koji na berzi kupi te obveznice. Dužnik, emitent obveznica se obavezuje da vrati ta novčana sredstva koja dobije od ulagača, kupca obveznica, investitora pod uslovima koje je preuzeo i koji su navedeni u obveznici.

Emitovanje državnih obveznica je slično kreditu pri čemu je dužnik - država!

Dolazimo do zaključka da je u suštini OBVEZNICA = OBAVEZA!

Kamate

Zemlja koja pribjegne ovom vidu zaduženja ima svoj interes sve dok su kamate na obveznice veće od kamata na bankarske depozite. Pri tome, kupci ovih obveznica imaju interes jer imaju veći povrat nego da svoja novčana sredstva drže u bankama od kojih bi za to dobili niže kamate.

Generalno pravilo je: što je viši bonitet emitenta - kamata je niža. Što je veće povjerenje investitora u državu koja emituje obveznice - kamata je niža. To znači da na visinu kamate utiče ugled, povjerenje, reputacija države u međunarodnim finansijskim, političkim i bezbjednosnim krugovima.

Slikovito ali i realno kazano, kamata na obveznice koje emituje Njemačka je negativna! To znači da država na njima zarađuje.

Operacionalizacija

Kupci obveznica - investitori pozajmljuju sredstva emitentu - državi koja plaća kamatu po vremenskoj dinamici (u određenim vremenskim intervalima), a glavnicu vrće na datum dospjeća obveznice.

Osnovna svrha emisije državnih obaveza je finansiranje javnih rashoda i budžetskih deficita. Naš je specifikum da se koriste za pokriće starog, ranijeg duga. Ne raspolažem tačnom informacijom koliko iznosi procentualni odnos ovih dviju kategorija. Naravno da bi povoljna varijanta bila da je veći udio planiranih investicija u nove aktivnosti od udjela deficita i starih dugova.

Ono što nosi rizik a samim tim je po CG nepovoljno je činjenica da emitovane obveznice dobijaju konačnu, tržišnu vrijednost tek kada se pojave na berzi pa će shodno tome i interesovanje investitora za izdatim obveznicama ili rasti ili padati.

Crna Gora je zemlja sa ukupnim državnim, spoljnim dugom od oko 90% BDP-a. Unutrašnji dug je oko 10% BDP-a.

Poređenja radi, spoljni dug Grčke je oko 190% BDP-a, Italije 150%, Hrvatske 80%, Slovenije 75%, Srbije 60%, BiH 35%, Kosovo i Estonija oko 20%.

Pravilo je da što je veći udio duga u BDP-u, iz mnogo razloga su veće i potrebe zemlje za investiranjem ili za vraćanjem investicionih kredita i staroga duga.

Konkretizacija

Vrlo je važno zadržati našu pažnju na to kako je i na koji način naša izvršna vlast izvela čitav spektakl oko zaduženja, kakvim pregovorima i sa kim, ko su posrednici/mešetari, ko ih je savjetovao, da li su ušli u formalni ili neformalni aranžman sa nekim međunarodnim finansijskim institucijama ili sa privatnim advokatskim kancelarijama.

O tome je dosta nesiguran i nespretan nastup imao premijer Spajić kako na sjednici Vlade tako i na javnim nastupima na nekim medijima. Ono u čemu je bio dosljedan to je njegov vidan napor da odluku o zaduženju države plasmanom obveznica prikaže kao jedini spas!

Na ovo moram da bez imalo zlobe ili cinizma pitam premijera - zar smatra da je država berza ili neka NVO?

Poređenje

Za vrijeme grčke krize je Janis Varufakis u pregovorima sa investitorima i kreditorima na njihovo pitanje što Grčka traži, mudro odgovorio svom njemačkom kolegi "da su grčki zahtjevi u suštini skromni" i da oni traže "najdragocjeniju robu od svih roba, a to je - vrijeme". U suštini, on je tražio da se ispregovara dug Grčke jer je smatrao da samo kroz restrukturiranje duga i protivljenjem mjerama štednje Grčka može da osigura svoju budućnost.

Bila je dilema - ako kreditori ne pristanu na to i ne uvide da im grčki premijer na neki način čini uslugu, onda je bilo geopolitički očekivati da se Grčka okrene drugima, što je djelimično i uradila.

Da li je tako nešto slično mogao da učini i crnogorski premjer neka čitalac zaključi sam. Hvala.

Autor je dipl.ecc i član GO CEP - Crnogorske evropske partije

( Siniša Mitrović )