Tramp i globalni ekonomski rizik

Ušli smo u period sve većeg geopolitičkog rivalstva i sukoba. Rat Rusije protiv Ukrajine traje već tri godine; sukob između Izraela i Hamasa tek može da preraste u regionalni rat; sve dublji hladni rat između SAD i Kine mogao bi tokom ove decenije da podgrije temperaturu oko Tajvana.

Ako Donald Tramp pobijedi na američkim predsjedničkim izborima u novembru, svijet će biti dodatno destabilizovan. Ovi rizici su, međutim, do sada imali samo ograničen uticaj na privredu i tržišta. Može li situacija uskoro da se promijeni?

Iako rusko-ukrajinski rat ostaje nevjerovatno brutalan, njegov globalni uticaj će vjerovatno biti umjeren. Rizici od direktnog angažovanja NATO-a ili ruske upotrebe taktičkog nuklearnog oružja danas su manji nego što su bili u ranijim fazama rata. Iako je rat u početku izazvao oštar skok u cijenama energije, hrane, đubriva i industrijskih metala, čak je i Evropa (najteže pogođeni region) apsorbovala šok uz tek umjereno usporavanje privrednog rasta (ili zastoj u nekim slučajevima) i bez teške recesije koje su se mnogi analitičari plašili.

Ruski energenti imaju zamjenu zahvaljujući povećanom uvozu iz SAD i sa Bliskog istoka. A uticaj rata na cijene hrane je smanjen kada je Ukrajina uspjela da ponovo otvori crnomorski koridor za izvoz svog žita.

Rat između Izraela i Hamasa je takođe do sada imao ograničen regionalni i globalni ekonomski uticaj. Da, BDP Izraela se naglo smanjio u četvrtom kvartalu 2023. i vjerovatno će ostati slab sve dok ovaj sukob traje. Jasno je da je Gaza pretrpjela još ozbiljniju ekonomsku štetu; a egipatski prihodi od Sueckog kanala (glavnog izvora zarade u stranoj valuti) naglo su opali zbog napada jemenskih Huta na pomorske teretne brodove u Crvenom moru. Ipak, ako se ovaj sukob zadrži u sadašnjim granicama, onda će njegov uticaj na globalnu ekonomiju i tržišta i ostati ograničen.

Uostalom, moralo bi da dođe do dramatične regionalne eskalacije - na primjer, otvoreni rat između Izraela i Hezbolaha u Libanu, ili znakovi da je Izrael (a možda i SAD) na putu rata sa Iranom - da bi narasla očekivanja da će doći do ozbiljnijih globalnih posljedica. Rat punih razmjera između Izraela i Irana radikalno bi smanjio proizvodnju energije i izvoz iz Persijskog zaliva, što bi onda dovelo do oštrog rasta cijena nafte, slično globalnim stagflacionim šokovima posle Jomkipurskog rata 1973. i Iranske revolucije 1979. godine. Na sreću, vjerovatnoća akutne regionalne eskalacije za sada ostaje mala.

Hladni rat - ili, kako ga nazivaju, strateško rivalstvo - između Amerike i Kine vjerovatno će se vremenom pogoršavati, ali to ne znači da će se odnosi između dvije zemlje nužno pogoršati ove godine. Krajem prošle godine američki predsjednik Džo Bajden i njegov kineski kolega Si Đinping saglasili su se o taktičkom otopljavanju, a reakcija Kine na rezultate predsjedničkih izbora na Tajvanu (iz perspektive Pekinga nepovoljne) bila je relativno suzdržana. Iako bi pitanje Tajvana moglo da dostigne tačku ključanja u ovoj deceniji, malo je vjerovatno da će se to dogoditi ove ili sljedeće godine. Ekonomske slabosti mogu natjerati Kinu da se manje konfrontira sa SAD i Zapadom.

Istovremeno, mjere zapadne politike vezane za smanjivanje rizika, vraćanje proizvodnje iz inostranstva (“reshoring”), prebacivanje proizvodnje u prijateljske zemlje (“friendshoring”), kao i politika ograničavanja trgovine robom, uslugama, kapitalom i tehnologija - u bliskoj budućnosti se neće aktivno intenzivirati. Sve dok se strateškim rivalstvom može upravljati, njegov globalni ekonomski uticaj će biti umjeren.

Najvažniji geopolitički rizik za rast i tržišta su američki izbori. Ovdje je, međutim, važno razumjeti da Tramp i Bajden imaju niz zajedničkih spoljnopolitičkih prioriteta. I demokrate i republikanci imaju oštar stav prema Kini i tako će i ostati. Pored toga, Bajden i Tramp snažno podržavaju Izrael i obojica razumiju da poželjna normalizacija odnosa između Izraela i Saudijske Arabije može zahtijevati neki vid prihvatanja činjenice da je za uređenje odnosa Izraela i Palestine potrebno rješenje sa dvije države.

Najveće razlike između Trampa i Bajdena tiču se NATO-a, Evrope i sukoba Rusije i Ukrajine. Postoji zabrinutost da bi Tramp prepustio Ukrajinu sudbini i dozvolio Rusiji da dobije rat. Ali pošto bi Tramp vjerovatno zadržao oštar kurs prema Kini, razlog za brigu moglo bi biti to kakav signal Kini šalje vezano za Tajvan ako Rusiji dozvoli da preuzme Ukrajinu. Osim toga, u stvarnosti, Tramp zapravo želi da poveća potrošnju evropskih članica NATO-a na odbranu. Ako se to dogodi, onda će on možda i prepoznati vrijednost ovog saveza kada se bude okretao Aziji da bi obuzdao Kinu.

Glavni način uticaja druge Trampove administracije na tržišta bila bi njena ekonomska politika. Nema sumnje da bi američke protekcionističke mjere postale strože. Tramp je već rekao da će uvesti carinu od 10% na sav uvoz u SAD (prosječna carinska stopa trenutno je oko 2%), a carine na uvoz iz Kine mogu postati još više. Ovo bi pokrenulo nove trgovinske ratove ne samo sa strateškim rivalima poput Kine, već i sa američkim saveznicima u Evropi i Aziji, kao što su Japan i Južna Koreja.

Globalni trgovinski rat bi usporio ekonomski rast i povećao inflaciju i to je najveći geopolitički rizik o kome bi tržišta trebalo da razmišljaju narednih mjeseci. U tom scenariju, deglobalizacija, razdvajanje, fragmentacija, protekcionizam i balkanizacija globalnih lanaca snabdijevanja, kao i dedolarizacija, postali bi još veći rizici po ekonomski rast i finansijska tržišta.

Dodatni stagflatorni rizici povezani sa Trampom tiču se njegovog poricanja klimatskih promjena, kao i vjerovatnoće da bi pokušao da smijeni predsjednika američkih Federalnih rezervi Džeroma Pauela i na to mjesto postavi poslušniju figuru. Konačno, Trampove fiskalne politike povećale bi, ionako previsoke, deficite.

Mjera smanjenje poreza koja je uskoro ističe bila bi produžena, a to bi se desilo i sa povećanom potrošnjom za odbranu i socijalna davanja. Bio bi povećan i rizik od “osvetničke” prodaje obveznica koja bi uzdrmala tržišta hartija od vrijednosti značajnim porastom pripadajućih kamata. A pošto su nivoi privatnog i javnog duga već visoki i rastu, sve to bi najavilo dolazak bauka finansijske krize.

Što bi se reklo, “o ekonomiji je riječ, glupane “. Trampova ekonomsko-politička agenda trenutno je najveća prijetnja za privredu i tržišta širom svijeta.

Autor je profesor emeritus ekonomije u Poslovnoj školi Stern Univerziteta u Njujorku; radio je za MMF, Federalne rezerve SAD i Svjetsku banku

Copyright: Project Syndicate, 2024. (prevod: N.R.)

( Nouriel Roubini )