Uprava: SPC ugrozila zaštićena kulturna dobra; MCP: Morali smo, nadležni odbijaju molbe

U manastiru Kosijerevo prekrečene freske, iako je on pod zaštitom države od 1951. U manastiru Ćelija Piperska stari kameni pod zamijenjen je novim mermernim i laminatom, takođe bez dozvole Uprave za zaštitu kulturnih dobara

13647 pregleda53 komentar(a)
Klima uređaj na jednoj crkvi, Foto: Screenshot/TV Vijesti

Nakon što je Televizija Vijesti juče objavila priču o kontinuiranoj nelegalnoj gradnji u četiri manastira Srpske pravoslavne crkve (SPC), nadležne institucije tvrde da su Mitropolija crnogorsko-primorska (MCP) i Eparhija budimljansko-nikšićka izvodile i konzervatorske radove bez dozvole i tako trajno devastirale zaštićena kulturna dobra.

Iz MCP za Televiziju Vijesti kažu da su tako morali jer nadležni odbijaju njihove molbe a žalili su se i Upravnom sudu.

Zašto su bez dozvole premalterisane freske i uklanjani ikonostasi stari preko 100 godina?

Zaštićena kulturna dobra Crne Gore ugrozila je SPC, zaključak je Uprave za zaštitu kulturnih dobara. U četiri manastira: Duga, Ćelija Piperska, Župa i Kosijerevo izvođeni su radovi u unutrašnjosti objekata, bez dozvole i stručnih kompetenci.

Iz Eparhije budimljansko-nikšićke odbili su da govore za TV Vijesti dok MCP pojašnjava da se zalaže za očuvanje, ali tvrde da to nije uvijek moguće.

"Mislim da je ok, da se uvijek sačuva ono što je staro i da se to popravi", rekao je sveštenik Igor Balaban.

Na pitanje zašto to onda nije urađeno, rekao je da je već nekoliko puta odgovorio da on ne može da vam odgovori na to pitanje, jer ne može da zna kakve su bile potrebe zbog kojih se to desilo.

Tako su u manastiru Kosijerevo prekrečene freske, iako je on pod zaštitom države od 1951. Na taj način dio kulturnog dobra trajno je uništen, poručuju stručnjaci.

"Moraju se obiti stare freske koje bi bile znači sigurno uništene i onda tu nema govora o povratku na staro, teško je to znači vratiti. To već nije reverzibilan proces, to je nešto što je izgubljeno za sva vremena", kazao je Mirko Mijanović iz Centra za konzervaciju i arheologiju.

U manastiru Ćelija Piperska stari kameni pod zamijenjen je novim mermernim i laminatom, takođe bez dozvole Uprave za zaštitu kulturnih dobara.

"To je kao da postavite stazu ili kao da postavite neki ćilim. Takav je laminat. U manastirima se sati i sati provode u crkvi, dnevno. A u hladnim danima je vrlo nezgodno stojati na kamenu satima i satima", rekao je Balaban.

Za stručnjake iz Centra za konzervaciju nema dileme da su bilo kakvi radovi bez dozvole kao i radovi koje izvode lica koja za to nisu ovlašćena, nedopustivi.

"Ako nije kontaktirao Upravu za kulturna dobra i Centar za konzervaciju Crne Gore koji su mjerodavni da završavaju poslove konzervacije na kulturnim dobrima, sve ostalo se dešava u domenu, ali pričamo o kulturnim dobrima, dešava se u domenu devastacije", poručio je Mijanović.

Uprava u rješenju konstatuje i da je uprkos zaštiti, ikonostas iz 1902. godine u manastiru Ćelija Piperska uklonjen a MCP odgovara da on i nema neku vrijednost te da je premješten u drugu crkvu.

"Kažem vam, ikonostasi se sačuvani. To su ikonostasi kojih ima na stotinu u Crnoj Gori, koje su radili čuvena braća Đinovski, oni su vrlo vrijedni, vrlo su lijepi, ali nisu previše unikatni, kažem, ima ih na stotinu u Crnoj Gori", poručio je Balaban.

On priznaje da su radove izvodili na svoju ruku zbog nerazumijevanja Uprave koja po pravilu odbija njihove molbe. Ne vidi ništa sporno ni u tome što su bušili zidove nekih starih crkvi i ugrađivali klima uređaje.

"Neka mlada djevojka koja je tu došla u svojim 20-im, sada je u svojim 50-im ili 60-im. Je li zbilja grijeh da ona u manastiru koji je ona očuvala da i dalje ne propada kao što je propadao do tada. Je li zbilja toliki problem da ona na biočkome suncu ne gori dok se satima moli u svojoj crkvi? Na ljetnjem biočkom suncu. Znači, moramo praviti kompromise", kazao je Balaban.

Uprava za zaštitu kulturnih dobara poručuje da kompromisi nisu sporni, ali da bi se do njih došlo, mora da se razgovara, što MCP nije učinila već je sve radila na svoju ruku. Nisu kontaktirali ni Centar za konzervaciju.

"Jednostavno nam se ljudi moraju javiti, da odradimo zaštitu, određene freske ili tako nešto. Vrlo je diskutabilno, kada to rade priučeni ljudi, i to je već nešto što spada u domen devastacije", poručio je Mijanović.

Na rješenja Uprave o povratku autentičnog izgleda unutrašnjosti manastira, MCP je podnjela žalbu Upravnom sudu.

Ministarstvo prostornog planiranja i građevinska inspekcija se nisu oglašavali na ovu temu, iako su Televiziji Vijesti obećali odgovore na poslata pitanja.