Kolašin: "Muzejskoj" elektrani treba hitna obnova

Mala hidroelektrana Mušovića Rijeka radi skoro sedam i po decenija, a i dalje je veoma isplativa

2958 pregleda3 komentar(a)
Mala hidroelektrana Rijeka Mušovića, Foto: Dragana Šćepanović

Radovi na rekonstrukciji male hidroelektrane (mHE) Mušovića Rijeka, koja je počela da radi 1950. godine, tek predstoje, a taj posao do sada su sprječavale brojne okolnosti.

Kako je, na nedavnoj sjednici lokalnog parlamenta, odbornike informisao direktor HE Perućica Radovan Đukanović, još se čeka da Opština Kolašin da koncesiju za vode rijeke Ljevaja na kojoj je izgrađena jedna od najstarijih mHE, zbog čega, kako kažu u Elektroprivredi Crne Gore (EPCG), zaslužuje titulu tehničkog muzeja.

Đukanović je podsjetio da je “knjiški” vijek hidroenergetske opreme 30 do 40 godina, a da kolašinska mHE radi skoro sedam i po decenija, pa je zbog toga neophodna što hitnija rekonstrukcija.

“Krajnje je vrijeme da tu elektranu ne prepustimo propadanju, nego da je rekonstruišemo i dalje koristimo, naročito u današnje vrijeme, kad je svaki kilovat električne energije dragocjen. Pored toga što je svojevrstan tehnički muzej, ta mHE je itekako isplativa, jer proizvodi godišnje tri do četiri milona kilovat sati (kWh) električne energije”, objasnio je on.

Đukanović je kazao da je EPCG odlučila da rekonstruiše elektranu još prije sedam godina i da su tada od resornog ministarstva za taj posao dobijeni i urbanističko tehnički uslovi (UTU). No, kako tvrdi, već na početku dočekao ih je problem imovinskih odnosa. Naime, put koji vodi do te mHE je, kako se ispostavilo, vlasništvo davno privatizovanog preduzeća u stečaju Ski-centar Bjelasica. To je bila i prepreka da EPCG dobije građevinsku dozvolu za rekonstrukciju.

“Međutim, počeli smo da radimo što smo mogli, s obzirom na to da je zemljište na kojem je mHE ‘čisto’, pa smo odlučili da radimo adaptaciju. Ti radovi su planirani budžetom 2020. godine, ali je tender prošao tek lani, kada i dobijamo informaciju da se sa rijeke Ljevaje planira uzimanje vode za vodosnabdijevanje grada i planinskih centara, kao i vještačko osnježavanje. Naše potrebe su 1.000 litara u sekundi, pa sada s revidovanim projektom za vodosnabdijevanje i osnježavanje zahvatanjem vode s Ljevaje nema smetnji i za rad mHE”, kazao je Đukanović.

Prema njegovim riječima, odmah nakon dobijanja koncesije, moguće je i nastaviti započete radove na rekonstrukciji pogona u Mušovića Rijeci.

Predsjednik Opštine Petko Bakić najavljuje da će, vjerovatno, ubrzo biti riješen i problem koncesije, nakon što su definisane količine vode za potrebe drugog projekta.

Kako su početkom prošle godine kazali “Vijestima” iz EPCG, odluka o rekonstrukciji, koja će koštati oko 1,5 miliona eura, donesena je “imajući u vidu kulturno-istorijski značaj tog objekta, ali i značaj svakog proizvedenog kWh iz sopstvenih izvora”.

Radovi će podrazumijevati potpunu rekonstrukciju mašinske zgrade sa ugradnjom novog agregata (jedan, umjesto dosadašnja tri), rekonstrukciju niskonaponskog postrojenja, kao i upravljačkih i zaštitnih sistema. Ugradnja novih agregata, kako su objasnili podrazumijeva potpuno novu hidromehaničku i hidromašinsku opremu, kao i novi sinhroni generator.

Pored toga, obim planiranih radova obuhvata i rekonstrukciju na dovodnom sistemu, počevši od vodozahvata preko dovodnog kanala i vodostana, kao i cjevovoda čija je dužina 430 metara. Iz EP su ranije saopštili i da će Kompletnu rekonstrukciju pratiti i izgradnja sistema kako bi se svi ekološki uslovi ispunili i priroda u okolini objekata elektrane i dalje ostala neugrožena. Rekonstrukcijom se, navodno, očekuje povećanje proizvodnje od 100 odsto na godišnjem nivou, uz pouzdanost i izuzetnu sigurnost pogona.

Izgradnja pogona, čije turbine pokreće voda rijeke Ljevaje, bila je dio realizacije crnogorskog plana petogodišnjeg razvitka, nakon Drugog svjetskog rata. Ambiciozni plan je, između ostalog, predviđao izgradnju elektrana republičkog i lokalnog značaja ukupne snage 5.000 kW.

Ekspresno se krenulo i u realizaciju, te je gradnja mHE u malom kolašinskom selu počela 1949. godine, a završena u proljeće naredne.