Eliotu Nesu se istopila čokolada

Curenje mandata Vrhovnom državnom tužiocu i političke ambicije dijela DPS-a da na to mjesto dođe neko drugi, ponovo su otvorile stare dileme i priče: kako vratiti apsolutnu kontrolu nad državnim tužilaštvom?

Otud vjerovatno i probni baloni o nekakom novom mišljenju Venecijanske komisije i izmjeni Ustava u pravcu izbora VDT-a. Kao da je Ustav pravilnik ili nekakvo uputstvo, pa ga mijenjamo svake druge godine kad se na nekoga naljutimo pa bismo da ga smijenimo.

I, gdje je ta dvotrećinska većina za izmjenu Ustava kad opozicije nema u poslaničkom klupama?

Puno dilema, pitanja bez odgovora, ćuti Ministarstvo pravde, pojedinci nagađaju, a neke ubjeđuju da im je mjesto na čelu VDT-a….

I čemu sve to?

Procesuiranje odgovornih za pljačku državne imovine i bogaćenje pojedinaca, nema ni na vidiku. To je bar jasno nakon svake izmjene tužilačke garniture. I neće ga biti dok javni funkcioneri i visoki državni službenici ne počnu da snose konsekvence za štetu koju su nanijeli državi i njenoj imovini. Takođe, i nosioci pravosudne vlasti. A toga, ni na vidiku.

Kad se birao sadašnji VDT, opozicija ga je bez ikakvih dokaza prozivala za korupciju. Kad je trebalo spasiti lidere DF-a pritvora jer se GST naljutio na njih, onda su VDT-u zaboravili na “korupciju” i apelovali na njegovu savjest.

Nije ni dio DPS-a bio presrećan kad je sadašnji VDT izabran, ali bio je “nužno zlo”. I dok mu je tadašnji vicepremijer, sada predsjednik Vlade, spočitavao da mijenja tepihe i zavjese po tužilaštvu, kabinet premijera Mila Đukanovića dao mu je kredit za stan, sakriven pod oznakom “Interno”.

I otud opet priče da je išao po mišljenje kod Đukanovića kad je pisao “obavezujuća uputstva”, a on ćutanjem to nije ni pokušao ni da opovrgne, iako upućeni tvrde da je po ko zna koji put bio u Upravi za imovinu/u zgradi DPS-a/ tražeći bolje kapacitete za rad tužilaca.

Nije sadašnji VDT posmjenjivao niže tužioce koji ne mogu da se nose sa teretom posla, ili ne umiju, ne smiju ili neće da ga rade. Ni Tužilački savjet, na čijem je on čelu, nije kaznio nekoga od tužilaca jer se kriminal i dalje taloži, dok oni pišu prijave advokatima i brane se nedostatkom dokaza…

Ne može VDT da zaustavi ni ljutnju GST-a koga je doveo sa vjerom da će imati snage da pročisti prašinu u fijokama, koje su napunile Ranka Čarapić i Đurđina Ivanović.

Kad su obojica, nakon izbora, poslali poruke da neće osluškivati dnevnu politiku, i da im neće podvaljivati “čokoladama”, ponadasmo se nekom našem Eliotu Nesu.

I sve to do prvog velikog testa, državnog udara, kad je GST nekako sve više dijelio argumente sa tom vladajućom, dnevnom politikom. Ljut na funkcionere DF-a što ga nebiranim riječima prozivaju, medije što preispituju njegove dokaze, GST je preko ministra pravde pokušao da u zakon uvede porugu i potrpa i opoziciju i nas iz civilnog sektora u zatvor - ako njegove argumente dovedemo u pitanje.

Kad mu to nije prošlo, onda je počeo krivično da goni uglednog pravnika i advokata jer je javno pobio njegove dokaze u “udaru”.

Ne zaboravimo - tajni nadzor nad redakcijom “Vijesti” zbog navodnog odlivanja poverljivih informacija, zloupotrebu advokatske prepiske, zaborav za nestanak dokaza u policiji, “kompleksnu” istragu korupcije privatizacije Telekoma, “limenku” bez dokaza, Sveta u depresiji…

I šta onda vrijedi šta piše u zakonu, gdje se bira SDT ili VDT, kojom većinom?

Odgovornost za rad onih koje plaćamo je jedini lijek. Ali, opozicija spava, građanska svjest je ubijena, GST budno motri na nas…

( Mila Radulović )