Ugovor direktora tajna, higijeničara nije: Odnos državnih preduzeća prema zahtjevima za slobodan pristup informacijama

Više od polovine od 177 javnih preduzeća, kojima je Centar za građanske slobode (CEGAS) uputio zahtjeve za slobodan pristup informacijama (SPI), nije dostavilo i odgovor na taj upit. Iz odgovora onih koja jesu, uočljivo je da veliki broj njih ne vodi računa o ličnim podacima zaposlenih, jer u dokumentaciji koju su dostavili, nisu prethodno lične podatke učinili anonimnim. U jednom slučaju, Cegasu je dostavljen ugovor o djelu sa higijeničarem, dok u istom preduzeću tajnim smatraju ugovor sa direktorom i menadžmentom.

Prema podacima Instituta alternativa, u Crnoj Gori je 178 privrednih društava koja su u vlasništvu države i opština. Prema istim podacima, u tim preduzećima je preko 20,5 hiljada zaposlenih.

Nevladina organizacija CEGAS uputila je prošlog mjeseca na adrese 177 državnih i opštinskih preduzeća zahtjeve za slobodan pristup informacijama, kojim su tražili da im se dostave podaci o broju zaposlenih, zaključno sa 31. decembrom 2023. godine, kao i pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, uslovima i načinu korišćenja službenih vozila, o uslovima i načinu zapošljavanja. Iz Cegasa su takođe tražili i ugovore o djelu, pravilnik o poslovnoj tajni, kolektivni i ugovor sa direktorom i menadžmentom.

Od ukupnog broja preduzeća, 52 odsto njih nije odgovorilo na zahtjev Cegasa. Među 177 javnih preduzeća, 123 su opštinska i ponovo većina njih, takođe 52 odsto, nije odgovorilo na zahtjev te NVO.

“Ako sagledavamo javna preduzeća sa više aspekata, jasno je da su prepuštena samima sebi i da država ni zakonski ni suštinski ne kontroliše ono što je državni udio, tj. vlasništvo”, rekla je “Vijestima” Marija Popović Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a.

Kako je dodala, u javnim preduzećima različito tumače i odnose se prema Zakonu o slobodnom pristupu informacijama.

“Kada govorimo o transparentnosti, određena javna preduzeća ‘osjećaju’ se zakonski prozvano da dostave informacije i podatke u zakonskom roku, dok drugi odgovaraju da nisu u zakonskoj obavezi ili samo ne odgovore na zahtjev”, rekla je ona.

Iz nekih preduzeća, kako je dodala, zahtjev su odbijali uz obrazloženje da je nejasan, a iz dijela preduzeća, ako je to bio slučaj, pozivali su zaposlene u Cegasu kako bi riješili dileme i nakon toga ipak odgovarali za upit te nevladine organizacije.

Različita su, kazala je Popović Kalezić, i postupanja u pogledu zahtjeva za troškove postupka.

“Jedni traže troškove postupka, pa i onih koji idu ispod dva eura, dok drugi ne žele naplaćivati trošak, iako bi on značajno premašio minimalan iznos koji je definisan Uredbom o naknadi troškova u postupku za pristup informacijama”, rekla je ona.

Sličnu analizu, prije dvije godine radio je Institut alternativa i Popović Kalezić kaže da se, sudeći prema broju odgovora na zahtjeve za SPI, ni danas situacija nije bitno promijenila.

“Ako uporedimo transparentnost u odnosu na ono što je Institut alternativa predstavio na sajtu https://mojnovac.me/ za 2022. godinu, gdje je transparentnost u tom periodu bila predstavljena na način da je 101 preduzeće skroz zatvoreno od ukupno 177, danas je procjena Cegasa za 2024. godinu slična, ako uzmemo u obzir da 52 odsto javnih preduzeća nije odgovorilo na zahtjev za SPI”, rekla je ona.

Komentarišući dio podataka koji je dostavljen Cegasu, Popović Kalezić je rekla da je iznenađujuće mali broj javnih preduzeća koja, u dijelu zaštite ličnih podataka i u skladu sa Zakonom zaštiti podataka o ličnosti, vode računa o zaštiti podataka zaposlenih.

Kako je dodala, iz nekih preduzeća koja su dostavila ugovore o radu i ugovore o djelu, nisu uradili anonimizaciju ličnih podataka.

“Jednima je javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok tajnim smatraju ugovor sa direktorom i menadžmentom, dok Rudnik uglja Pljevlja pod tajnim podacima smatra i sama interna akta preduzeća. Imamo i preduzeća koja u svojoj arhivi ne posjeduju nijedan od traženih podataka, pa su tako i odgovorili”, rekla je ona.

Iz dokumentacije u koju su “Vijesti” imale uvid, iz Javnog preduzeća Sportski centar Nikšić, u dijelu zahtjeva koji se odnosi na ugovore o radu sa direktorom i menadžmentom, naveli su da odbijaju taj dio zahtjeva, “budući da sadrži lične podatke”, a da je ugovorom o radu “utvrđena obaveza poslodavca da čuva lične podatke zaposlenih”.

Iz istog preduzeća su, međutim, Cegasu dostavili ugovore o djelu sa licem koje je angažovano da izvrši usluge otčepljavanja i čišćenja vodovodnog odvoda u WC prostorijama u velikoj dvorani Sportskog centra Nikšić. Dokumenta sadrže broj lične karte poslenika.

Prema Zakonu o zaštiti podataka, lični podaci su sve informacije koje se odnose na fizičko lice čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi.

Izvršna direktorica Cegasa rekla je i da interna akta javnih preduzeća nisu usaglašena u odnosu na vrstu akata koja javna preduzeća moraju da posjeduju.

“Osim pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, gdje takođe postoje brojne manjkavosti u dijelu vremena, načina donošenja i sadržine, pogotovo kada govorimo o opisima radnih mjesta i potrebnih uslova za ispunjenje, iz pojedinih oblasti, te je i otuda jasno na koji način i kako dolazi do zloupotreba, kada su brojna zapošljavanja u pitanju, bilo partijska ili interesna”, rekla je ona.

Kako je dodala, “ukidanjem Zakona o javnim preduzećima, ostaje prazan prostor za brojne pravne i suštinske manipulisanje”.

“Od transparentnosti, kontrole, načina zapošljavanja, kao i određivanje visine zarada, sa akcentom na direktora i menadžment. Zakon o privrednim preduzećima je jedini koji obavezuje ova društva, čime nije zaštićen državni interes, a onda i nepostojanje Zakona o zaradama u javnom sektoru ostavlja mogućnost neuređenosti i neravnopravnosti i u tom dijelu. Ako uzmemo u obzir da sindikalnih organizacija u Crnoj Gori brojimo oko 1.926, a u javnim preduzećima, onih koji su odgovorili na zahtjev za SPI, samo polovina posjeduje kolektivne ugovore, zaključene između sindikalaca i poslodavca, govori o nedovoljnoj uređenosti prava i obaveza zaposlenih i poslodavaca”, kazala je sagovornica “Vijesti”.

Prema podacima koji su dostavljeni Cegasu, većina, 71 odsto javnih preduzeća, nema pravilnik o uslovima i načinu zapošljavanja, 92 odsto ima pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, a 54 odsto ima pravilnik o uslovima i načinu korišćenja službenih vozila. Kolektivni ugovor nema preko polovine (51 odsto) javnih preduzeća...

U vezi sa zaštitom ličnih podataka zaposlenih, redakcija je 14. marta pitanja uputila i Agenciji za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama, ali iz Agencije nisu odgovorili.

"Akademija znanja" ne vidi šta će podaci CEGAS-u, Rudnik uglja čeka Odbor

“Akademija znanja” iz Budve odbila je zahtjev Cegasa, uz obrazloženje da je neuredan, da je dostavljen na službeni mejl “Akademije znanja”, “ali da je sam podnesak naslovljen za Opštinu”.

Dodali su i da je utvrđeno da neke od traženih informacija ne posjeduju, a da za one koje “Akademija znanja” posjeduje, “podnosilac zahtjeva nije dokazao svoj poseban pravni interes zbog čega traži predmetne informacije, iz kojih razloga je valjalo odbiti zahtjev”.

Iz Rudnika uglja Pljevlja na upit Cegasa odgovorili su da, u skladu sa Pravilnikom o poslovnoj tajni, informacije koje je ta NVO tražila “predstavljaju poslovnu tajnu”, da se takvi podaci mogu koristiti van tog Društva “isključivo po odobrenju Odbora direktora”, te da će zahtjev proslijediti Odboru na razmatranje i nakon toga “povratno informisati” CEGAS.

U vezi sa tim, i “Vijesti” su prije nekoliko dana poslale pitanja Rudniku uglja, ali iz tog Društva nisu dostavili odgovor.

( Damira Kalač )