Kako su pripadnici kriminalne grupe ispitivali svog zatvorenika o suparnicima: Planirali "lov" i na Svetoj gori

Šefovi kavačkog klana dogovarali su da na Svetoj gori likvidiraju jednog od vođa škaljaraca Milana Vujovića, nakon što su saznali da se taj Baranin krije na grčkom poluostrvu.

O tome su razgovarali dva dana nakon što su 14. oktobra 2020. godine namamili i zarobili vođu barske ćelije organizovane kriminalne grupe škaljarski klan Mila Radulovića - Kapetana.

U zaprepašćujućoj, višednevnoj prepisci, vođa te ozloglašene grupe Radoje Zvicer, govori Kapetanu da će sačuvati svoj, ali i život svoje porodice, ukoliko bude radio sve što mu se kaže, pa od njega traži da oda lokacije na kojima se kriju škaljarci i/ili ih namami na mjesta gdje bi ih kavčani likvidirali.

To su i činili narednih dana - preko Radulovićevog Skaj naloga, dok je bio u zarobljeništvu kod kavčana, pripadnici te kriminalne organizacije u zamku su hvatali pripadnike suparničkog škaljarskog kriminalnog klana.

“Kapetane, sad ćeš sve fino da ispišeš đe je Mićko (Milan Vujović). Od stana, do svega. Ja znam da B*** tamo ima rodbinu i da je kod njih. Dobro se znamo ja i B***, dobro dobro. Je l’ ti pominjala nekad mene B***?”, pita Zvicer glasovnom porukom.

Kotoranin Igor Božović, takođe glasovnom porukom, objašnjava da Radulović mora znati sve o tom škaljarcu.

“Dolazio je i Mile sa njima kod Torija u Idilu i na Zlatibor. Zna makar sve o Mićku i Toriju, kao o sebi što zna. I za Marbelju sve da kaže - koga imaju tamo i adrese njihovih ličnih stanova koje su kupili. I u kakvim su odnosima sa Zoranom Radićem. Sve pišite to”, naređuje Božović sakriven iza nika Don.

Radulović prvo pokušava da objasni da se dugo nije viđao sa tim Baraninom, svega nekoliko puta u posljednje dvije godine, ali mu kavčani “osvježavaju” pamćenje informacijama o tome gdje su ih sve fotografisali zajedno.

“Pa Mićko, šta da kažem? Znam tamo u Švedsku da živi, blizu G********, ali ne znam tačno gdje. Ja sam njega vidio u dvije, tri godine zadnje možda dva puta. I to je dolazio kod mene u Marbelju. I to je sve što smo se ja i on gledali. Ništa. Što znam? On se malo i povukao iz svega u zadnje vrijeme. I ovo od kad je bilo na ostrvo. On je bio na ostrvo, posle toga je samo jednostavno ugasio kripte i nestao odjedanput i rekli su mi preko brata da je u Svetu Goru i ja od tad ne znam ništa za njega, sem da kaže brat da je dobro. Nikakvu drugu vezu nemamo. Na Skaj je nemamo, niti imamo kontakt”, odgovara im Radulović glasovnom porukom preko kriptovanog naloga beogradskih plaćenika kavačkog klana koji ga i čuvaju zarobljenog.

Zvicer traži objašnjenje da li je Radulović išao kod tog Baranina u Švedsku, je li ga zvao za kuma, a potom i kolika su mu djeca, u koji razred idu, u koju školu...

“Koje papire imaju oni? Koliko đece imaju? U koju školu idu? Što đeca treniraju? Kad sam rekao da mu znam ženu to ništa nije bilo, da ne pomisli neko da se k***m nešto, nego je bila đevojka našega druga. A ovo pitam za đecu jer ste tako vi mene tražili - preko đece, preko đece, preko đece. I reči mi još kako mu se zovu đeca - L***, B***** i?”, šalje Zvicer.

Radulović objašnjava da su sinovi prvi i drugi razred, a da je djevojčica mala...

Kotoranin potom zahtjev podatak je li Mićko uvijek sa djecom i da li je stalno koristio kriptovani telefon, gdje su se taj Baranin i Jovan Vukotić krili.

Insistira i na pitanju “Đe je Tori”, pa od Radulovića dobija odgovor: “U Beogradu, u Divčibarskoj ulici”...

Postavlja i pitanje ko sve ide kod Mićka - “od ovih anonimnih”, kome taj Baranin pomaže i ko su njegovi ljudi uopšte:

“Kako se zove onaj na Žabljak? Je li on njegov?”

Sa broja sa kog Radulović odgovara, tada stiže pojašnjenje da na Svetoj gori nemaju nikoga i da se ne može ući bez preko crkve.

“Nemamo, nemamo tamo nikoga. Na Svetu Goru se mora najaviti koliko znam i slati preko crkve neku vrstu molbe da te prime. To je teško ispratiti. Možda videti dal’ ima neko naselje za kamp kućice u blizini Svete Gore ili na njoj”, stiže poruka nakon koje se u razgovor ponovo uključuje Božović.

“Znam dosta o njemu i ja. Pratio sam ga dugo sa ljudima, ali nije lak on. A Mile nas može u metar dovesti do njega, to znam 100 posto... Mićko, Klempovi (Jovan i Igor Vukotić), Minja (Milić Šaković), Boban (Baćović), Vranjanac, Korać (Filip), Boreta (Saša) i Votka se moraju rješit da bi ovo završili. Svaki od tih nam je kapital, i ajmo braco. Tu je i Mile naš brat da pomogne”, poručuje Božović.

( Jelena Jovanović )