INTERVJU Bešić: Uz IBAR, auto-put i plate, Spajić može na izbore. Pitanje trenutka kad će DPS postati poželjan

Profesor Fakulteta političkih nauka (FPN) u Beogradu Miloš Bešić, ocijenio je da je pitanje trenutka kad će Demokratska partija socijalista (DPS) postati poželjan koalicioni partner nekoj od stranaka aktuelne vlasti.

On je u intervjuu “Vijestima” rekao da će to prvenstveno zavisiti od DPS-a, tj. od obnavljanja njihovog koalicionog kapaciteta.

“... Pitanje je kad će biti poželjan koalicioni partner za nekog od drugih aktera u njihovim međusobnim raskolima, cijepanjima, svađama, otimanju oko biračkog tijela... Pričamo o akteru koji ima veliku količinu iskustva u načinu na koji funkcioniše sistem... Mislim da će, prije ili kasnije, to njih dovesti u situaciju da budu poželjan partneri, ali je njihov najveći problem bio i još uvijek je - nedostatak koalicionog kapaciteta. Onog trenutka kada ga steknu, računao bih s njima kao s ozbiljnim akterom”, navodi Bešić.

Premijer Milojko Spajić je početkom sedmice poručio da rekonstrukcije Vlade neće biti do dobijanja IBAR-a (Izvještaj o ispunjenosti privremenih mjerila), koji bi Crna Gora mogla da primi u junu. Time pada u vodu dio plana koji je predstavio partnerima početkom godine, da se prva faza rekonstrukcije obavi na proljeće. Šta taj potez predstavlja za konstituente vlasti, pogotovo koaliciju ZBCG koja još nije u Vladi, a šta za aspirante za ulazak u izvršnu vlast kao što je BS?

Ne vidim naročit problem u tome. Prema koalicionom sporazumu, oročeni datum za rekonstrukciju je kraj godine. Prema tome, Spajić ni na koji način ne može da izazove negativnu reakciju ZBCG jer ne izlazi iz okvira inicijalnog plana i onoga što je potpisano. Narativ da bi se to moglo desiti ranije - to su opcije koje su vjerovatno figurirale kao moguće. Ako bi se to desilo ranije, prije kraja godine, to bi bilo potpuno u skladu sa sporazumom, ali bi potpuno u skladu sa sporazumom bilo i ako se desi u oktobru ili novembru. Ne vidim nikakav politički razlog zbog kog bi koalicija ZBCG na bilo koji način dovodila u pitanje postupak rekonstrukcije.

Kad je riječ o BS-u, cijela stvar je, da tako kažem, dobra volja premijera i ostalih potpisnika sporazuma, zato što Bošnjaci nisu dio inicijalnog sporazuma. Njihovo uključivanje u Vladu nije obaveza premijera, niti bilo kog aktera. Naravno, ako postoji dobra volja, to je druga stvar. Kad kažem dobra volja, mislim na sve aktere koji podržavaju Vladu, ali i na Bošnjačku stranku u kojoj očito postoje opozitni glasovi po tim pitanjima. Mislim da bi BS morao da zauzme vrlo jasan stav, a ne da šalje protivrječne poruke. To je prva suštinska stvar...

Kažete da ne vidite problem u premijerovom potezu, ali šta ako ZBCG odluči da ga ucjenjuje i ne da podršku usvajanju zakona potrebnih za IBAR? Da li bi Spajiću u tom slučaju neko iz opozicije priskočio u pomoć?

To je hipotetičko pitanje. Svi partijski akteri imaju svoje kalkuluse... Moguć je scenario o kom govorite, a vidjeli ste i šta se dešava između Demokrata i PES-a. Svi scenariji su otvoreni. Ovo je moja impresija: mislim da je koalicija ZBCG, odnosno da su dva njena ključna aktera NSD i DNP, do sad bili i da će i dalje biti kooperativni u odnosu na trenutnu strukturu vlasti, mislim prije svega na PES i Spajića, do trenutka dok ne uđu u vlast. Nisu pravili ozbiljne prepreke u radu Vlade, imali su određenih zahtjeva ali su oni bili u zoni prihvatljivog... Dakle, mislim da je njihova strategija da budu “mirni”, da ne talasaju, do trenutka dok ne uđu u Vladu. Mislim da je njihov plan da ne izazivaju bilo kakvu netrpeljivost prema sebi, da pokažu kooperativnost, a da tek onda kad uđu u Vladu iskoriste iskustvo i uzmu što je više moguću količinu poluga moći i da na tome grade kredibilitet.

Ono što, međutim, očekujem je opstrukcija rada Vlade, koja je, po meni, iz nekih krugova, pa i neformalnih centara moći, prilično očigledna. Da li je i kojim političkim akterima, tu mislim i na neformalne centre moći i na strane centre moći, u interesu da Vlada bude veoma uspješna u pogledu ostvarivanja ekonomskih i spoljnopolitičkih ciljeva, tu prije svega mislim na IBAR, odgovor je - ne.

Svim političkim akterima koji na bilo koji način dijele biračko tijelo s PES-om, a to su prije svega Demokrate i ZBCG, prijeti oduzimanje birača ukoliko Spajić s ovim potezima bude efikasan. Prema tome, njima to nije u interesu, ali s druge strane sprečavanje takvog scenarija njima nanosi još veću političku štetu. Daću vam vrlo konkretan primjer: Spajić je ozbiljne političke poene dobio uspješnom organizacijom popisa stanovništva i naročito podizanjem minimalnih penzija. To dovodi u neugodnu poziciju prije svega Demokrate i ZBCG, ali oni ne mogu biti protiv toga jer će imati otpor u vlastitom biračkom tijelu. Dakle, ako vrlo eksplicitno i čvrsto Spajić i PES nastave s ovim kursom, sve i da to ne prija rejtingu ZBCG i Demokrata, oni nemaju mehanizme da to spriječe, a da ne nanesu sebi štetu. Eventualno mogu to da čine nekakvim birokratskim procesima...

Kakva će biti pozicija šefa Vlade ako Crna Gora dobije IBAR, ako potom počne ili bude izvjestan početak gradnje druge dionice auto-puta i ako dođe do povećanja plata?

Jednostavno - sjajna. To je dio mog prethodnog argumenta.

Da li bi u tom slučaju bilo realnije očekivati vanredne izbore na kojima bi šef PES-a “pucao” na veću podršku ili rekonstrukciju?

Da sam u situaciji Spajića, ukoliko bih dobio IBAR, ukoliko bi krenuli radovi na auto-putu i ukoliko bismo imali još jedno povećanje plata - išao bih na izbore. Ali mislim da on to neće uraditi jer osjeća lojalnost u odnosu na koalicione partnere. Ali kad bi se posmatralo sa stanovišta partijskog interesa, to (izbori) bi bilo vrlo uputno i preporučljivo za PES.

Znate, proces evropskih integracija u Crnoj Gori je imao vrlo interesantnu dinamiku. Od kada je Crna Gora dobila nezavisnost, u prvih pet-šest godina išlo se jako brzo... A onda je, prije svega zbog poglavlja 23 i 24 i koruptivnih praksi DPS-a, taj proces veoma usporio. Sad je vraćen entuzijazam i očito je da postoji veliki napredak. Drugim riječima, ukoliko bi se dobio IBAR ne samo što je to dobro za državu, nego je to onda ozbiljan politički kapital koji bi Spajić imao u svojim rukama.

S obzirom na to da tvrdite da ZBCG i Demokrate mogu potencijalno nanijeti veću štetu sebi nego Spajiću, koji su najveći izazovi s kojima se on suočava?

Nema sumnje da će ovi akteri na neki način periferno da vrše opstrukciju. Mislim da čak postoji neka vrsta eksplicitnog ili prećutnog dogovora između DF-a (koalicija ZBCG), Demokrata, bogami i dijela medija i nekih medijskih krugova, eventualno čak u nekom dialogu s Urom i Jakovom Milatovićem. Čini mi se da tu postoji otvoren ili prećutan dogovor zato što imaju iste interese - da se na različite načine otežava rad Spajiću.

Ali, opet ponavljam - svo to djelovanje oni moraju da rade na način da ne naprave sebi veću štetu nego korist. Oni ne mogu biti ni na koji način otvoreno protiv ovog procesa koji vodi ka IBAR-u, ne mogu biti otvoreno protiv podizanja plata... Vidite šta se dešava u podgoričkom odboru PES-a, sve su to neki problemi koji opterećuju rad Vlade i PES-a. Ako pogledate situaciju u Podgorici, PES efektivno nema većinu. A kad nemate većinu, u svakom trenutku možete očekivati izbore u glavnom gradu, koji su uvijek važni. Dakle, to su stvari koje mogu da izazovu političku nestabilnost i svi ovi akteri, a tu prije svega mislim na Milatovića...

Koliki je on izazov Spajiću i koliku je štetu nanio PES-u odlaskom iz partije?

On je predsjednik države koji je s velikim autoritetom dobio izbore. On je bio drugi čovjek u PES-u. Znači, imate predsjednika države i drugog čovjeka partije koji je postao izolovani politički centar moći. On ima autoritet u javnosti. Nije imao partijski autoritet u PES-u, nije imao poluge koje bi mu obezbijedile nekakvu značajnu poziciju, i taj potez je njega inicirao da napusti partiju. Moje mišljenje je da to nije učinjeno stoga što on ne želi da ima participaciju u partijskom životu, već zato što ima političku ambiciju i političke planove, što je legitimno. To znači da će se truditi da što više spusti rejting PES-u i podigne rejting alternativnim političkim igračima i da će tražiti neki politički aranžman u kome će imati veći politički uticaj.

Kako tumačite podatak iz prekjuče predstavljenog istraživanja CEDEM-a (Centar za demokratiju i ljudska prava) da PES podržava 26,3 odsto građana? Da li se u istraživanju moglo vidjeti je li Milatović nanio štetu partiji?

Jeste. Nekoliko procenata u odnosu na prethodne podatke - imate tri odsto negativne razlike za PES (sa 29,1 na 26,3). S obzirom na činjenicu da je predsjednik države napustio partiju, a predsjednik nije bilo koji partijski član, i imajući u vidu sve partijske nemire, a tu prije svega mislim na (Andreja) Milovića - kad pogledate te negativne faktore, tih tri odsto uopšte nije previše. Očekivao sam da gubitak bude izraženiji, ali on uopšte nije tako dramatičan. Razlog za to je povećanje minimalnih penzija, jer je to stvar koja se direktno pripisuje Spajiću. Primijetili ste veoma izražen rast njegovog ličnog rejtinga. Otkad radim istraživanja, nikad nisam primijetio da u dva istraživanja nekom skoči procenat “petica” za sedam odsto. To je dramatično.

Povećavanjem minimalnih penzija oni su ozbiljno zaštitili biračko tijelo da nemaju veći pad od ovog koji je evidentiran. Da Milatović nije povukao potez koji je povukao, nemojte imati nikakve sumnje da bi rejting PES-a bio značajno bolji nego što je bio u prethodnom istraživanju.

Ako predsjednik formira partiju, čije birače bi mogao da “lovi”? Nije li bivši premijer Zdravko Krivokapić na dobrom tragu kad kaže da Spajić zauzima liberalniji dio biračkog tijela, a Milatović konzervativniji, odnosno da premijer uzima glasove DPS-a, a da će šef države uzimati Demokrata i ZBCG?

U PES-u postoji i jedna i druga struktura - konzervativna i građanska. Dio tih glasača je došao iz DPS-a, dio iz Demokrata, dio iz DF-a. Dakle, PES predstavlja konglomerat različitih stanovišta, a ono što ih spaja je jedna građanska, konzervativno-liberalno-progresivna, proevropska platforma. Tačno je da će u ovoj terminologiji nekakvi konzervativniji djelovi biračkog tijela prije inklinirati Milatoviću, nego Spajiću.

Kad me pitate o opasnosti preuzimanja glasača, moram reći dvije stvari. Prvo, ne mislim da Milatović ima takvu vrstu plana. Mislim da će on raditi na nekoj vrsti objedinjavanja većeg broja političkih aktera, kako bi imao širi koalicioni pokret, aranžman, koji bi okupio te snage bez namjere da im preuzima glasače. Drugo, ukoliko bi napravio partiju i ako se u toj situaciji bez koalicionog aranžmana pitamo kome bi preuzimao glasače, u manjoj opasnosti je PES, a u najvećoj prije svega SNP. Moji podaci govore da bi on gotovo nestao jer bi svi glasači prišli toj partiji. Demokrate bi bile u opasnosti - političko-psihološki to je vrlo sličan profil, kao i dio glasača Nove, manje DNP-a, i gotovo sasvim izvjesno sve male partije konzervativne i prosrpske orijentacije koje su bile na granici cenzusa na prethodnim izborima.

Kad je riječ o PES-u, moguće je da bi oni izgubili još koji procenat, ali to bi bilo proporcionalno mnogo manje nego što bi druge partije bile na gubitku. Zašto - zato što se taj odliv do sada već desio.

Pomenuli ste konstituente ZBCG, NSD Andrije Mandića i DNP Milana Kneževića. Vidite li budućnost njihovog političkog saveza s obzirom na to da je Knežević sklopio aranžman s Pravom Crnom Gorom Marka Milačića i da poručuje da s Mandićem dijeli većinu programskih opredjeljenja, ali da imaju različite poglede na “strateške procese”. Šta bi to trebalo da znači?

To morate pitati Kneževića. Ja ću vam reći ono što znam na osnovu podataka, dosadašnjih ponašanja aktera i činjenica. Prvo, ne znam zašto se uopšte više govori o koaliciji ZBCG s obzirom na to da su Nova i DNP napravili posebne klubove u parlamentu. Šta znače strateške razlike, to Knežević mora da objasni. Ako dobro razumijem, s obzirom na ono što Knežević dugo govori i djela, to je jedna eksplicitnija prosrpska matrica kad je riječ o DNP-u. Mandić je ublažio tu srpsku retoriku, nastup, ponašanje, i mislim da Knežević planira da radikalniji dio srpskog biračkog tijela pokuša da prebaci na svoju vodenicu. Zato i pravi sporazume i aranžmane s manjim prosrpskim partijama.

Nemojte da izgubite iz vida činjenicu da je negdje oko 12 odsto ukupnog biračkog tijela u Crnoj Gori prilično radikalno prosrpski orijentisano. Najveći dio još uvijek glasa Novu, a ne DNP, ali ovakvim djelovanjem DNP-a, s potencijalno mekšim pristupom Mandića, ima kapacitet za privlačenje. To je problem animoziteta u sličnostima - imate intenzivnu političku borbu za isto biračko tijelo, koje oni sada moraju da raspodijele. Trenutni odnos snaga je, prema mojim istraživanjima i procjenama, dva prema jedan. Dakle, od tri takva glasača, dvojicu uzima Nova, a jednog DNP.

Smatrate li da bi, da se poslužim riječima kolege Željka Pantelića, Mandić između Crne Gore u EU i Aleksandra Vučića izabrao prvo, a Knežević drugo?

Ne, ne slažem se. Mislim da su i jedan i drugi izabrali sebe, a da je sve ostalo samo platforma na kojoj to što se zove “ja”, vlastita politička ambicija, treba da dođe u prvi plan. Ne mislim da je to slučaj samo sa njima, već s gotovo svim političarima i političkim liderima u Crnoj Gori... I svuda u svijetu, a ne samo u Crnoj Gori, ideologija postaje marginalna, postoje samo platforme na kojima se ostvaraju lične političke ambicije, čak i partije ne služe ničemu drugom nego kao odskočna daska za lične ambicije. Ovo što sam rekao za Mandića i Kneževića, nije mnogo različito ni kod drugih partijskih aktera, ali ni kod (Donalda) Trampa, (Viktora) Orbana, Vučića, (Milorada) Dodika, (Redžepa Tajipa) Erdogana...

I Mandiću i Kneževiću EU bi bila potpuno prihvatljiva ukoliko bi oni bili na važnim pozicijama u polugama vlasti. Ovdje je samo razlika u tome što Mandić smatra da mu treba evropska legitimacija, vjerovatno po uzoru na SNS u Srbiji, da mu je potrebna da bi bio efektivan činovnik vlasti, a Knežević smatra da mu je srpska legitimacija važna da u ovom trenutku pojača podršku biračkom tijelu. To je sve.

Kad govorimo o SNS-u, šta mislite o paraleli da Mandić retorikom i pomirljivim pristupom podsjeća na Vučića iz 2012, kad je došao na vlast?

Ne volim bilo kakvu vrstu poređenja toga tipa. Politika je vrlo osjetljiva stvar. Ako iste poteze vučete u različitim okolnostima, dobićete različite efekte. Srbija kao političko i društveno biće je potpuno drugačija sad. Pad DPS-a ne možete da poredite s padom Slobodana Miloševića, a vidim i da se tu povlače paralele... Ono što je činjenica je jedno, rekao bih, saznanje pa i političko sazrijevanje Mandića koji razumije prostu činjenicu - da u evropski orijentisanoj Crnoj Gori ne možete biti na vlasti ako niste proevropski orijentisani, makar nominalno. To je jako dobro razumio, i na tome radi. Mislim da je to politički mudro, a vidjećemo dokle će ga dovesti.

Pomenuli ste DPS, koji prema istraživanju CEDEM-a uživa podršku skoro kao i PES - 26 odsto građana. Kako objašnjavate to da ova stranka i dalje ima tako visok rejting?

DPS kakav je bio dok je bio na vlasti i DPS danas - u nemaloj mjeri je različita partija koja se oslanja na stare mehanizme koje su im donosili prednost. Sve ono što je bila njihova prednost, to su uspjeli da sačuvaju, a tu prije svega mislim na dobru organizaciju. A ono što je bio zapravo ključni problem DPS-a je proizvođenje podjela i korupcija i kriminal koji su strašno opterećivali. Ako na to dodate još i zasićenje političkim liderima koji se nisu mijenjali 20 godina, to su bila tri ključna faktora koja su ih dovela u situaciju da izgube vlast.

Kad su izgubili vlast imali su 34 odsto podrške. Kad posmatrate s tog stanovište, taj gubitak nije mali - s 34 na 26 odsto. I šta se desilo? Desilo se zapravo da su oni nakon gubitka vlasti izgubili to što su izgubili, a u ovom trenutku su se stabilizovali. Mislim da su oni sad na stabilnom procentu i da je mala vjerovatnoća da se u doglednom periodu ta podrška značajno mijenja. Pomjeranjem i izvlačenjem iz politike (Mila) Đukanovića i ključnih političkih kadrova, a tu mislim n (Branimira) Gvozdenovića i (Petra) Ivanovića, oni su na neki način - po meni ne u potpunosti, nedovoljno radikalno, ja bih kadrovski išao s još snažnijim inovacijskim rješenjima - ipak uspjeli da tu vrstu pritiska pomjere sa svoje adrese, da odbiju napade koje se odnose na korupciju i kriminal.

Druga stvar, više nisu na pozicijama vlasti, pa čak i kad demonstriraju jezik podjela, po meni je to vrlo pogrešna strategija, ali i kad to rade to više nema taj odjek. Ta dva faktora njih stabilizuju. Još jedna stvar je vrlo važna - najveći dio biračkog tijela kog su izgubili pošao je ka PES-u. Ovi ostali koji su ostali, po teoriji aproksimacije, više nemaju gdje puno da pođu... Taj proces odlaska je manje-više završen.

Imamo jednu, rekao bih, novu partiju koja se zove DPS. Pitanje je trenutka, a ovo je sada moja politička procjena, kad će on kao takav, taj novi DPS, a to zavisi prije svega od njih koliko će da ojačaju taj kapacitet novuma, pitanje je kad će biti poželjan koalicioni partner za nekog od drugih aktera u njihovim međusobnim raskolima, cijepanjima, svađama, otimanju oko biračkog tijela... Ne zaboravite, pričamo o akteru koji ima veliku količinu iskustva u načinu na koji funkcioniše sistem, govorimo o partiji koja je zapravo kreirala ukupan društveni i politički sistem, koja zna kako se upravlja institucionalnim resursima. Mislim da će, prije ili kasnije, to njih dovesti u situaciju da budu poželjan partneri, ali je njihov najveći problem bio i još uvijek je - nedostatak koalicionog kapaciteta. Onog trenutka kada ga steknu, računao bih s njima kao s ozbiljnim akterom. Nikako ne bih bio pristalica teze, a čuo sam to među nekim analitičarima, kako će oni nestati i sl. U to ne verujem, mislim da su se konsolidovali i da je njihov rejting takav kakav je.

Jezikom podjela ne može se do vlasti

Na čemu mislite da DPS treba da temelji djelovanje?

Ja bih cio taj narativ podjela nulifikovao. Imamo novi ambijent, postdepeesovsko društvo, u kome stari DPS modovi neće da funkcionišu. To je prva i osnovna stvar.

Druga stvar, bio bih konstruktivniji prema svim političkim akterima, u smislu da bih sve što je smislen predlog, i sve što je za dobrobit građana Crne Gore - podržao i glasao. Zašto? Pitanje za njih je vrlo jednostavno - na koji način da povećam svoj koalicioni kapacitet? Sve što mogu da urade u tom smislu je strategija koja treba da inspiriše njihovo delovanje. Sve što je u suprotnosti, a dalje insistiranje na jeziku podjela jeste, ja bih prosto nulifikovao i pokazao jednu vrstu političke odgovornosti, bio bih pažljiv u narativima, gradio bih mostove i komunikaciju sa svim drugim političkim akterima, a tu mislim i na bivši DF...

Bez povećavanja koalicijalnog potencijala, DPS se ne može vratiti na vlast ni u jednom aranžmanu. Tačka.

Neki imali rezervu prema EU jer su bili protiv DPS-a

Kako tumačite to što je, prema istraživanju CEDEM-a, podrška ulasku Crne Gore u EU i članstvu u NATO-u porasla od smjene DPS-a?

Izrazit rast podrške EU, prije svega zapadnoj orijentaciji, mjerili smo odmah nakon pada DPS. Od tada, ona je visoka. Ovo što je sad viša u posljednjem periodu je razumljivo jer ide IBAR i nešto se dešava na tom planu.

Moja interpretacija je veoma jednostavna - razlog je što je DPS, dok je bio na vlasti, monopolizovao EU priču. Teza o EU integracijama je nekako bila ekskluzivno njihova priča. Pa ste vi morali sa opozicionim djelovanjem da imate rezervu prema EU integracijama zbog činjenice što ste protiv DPS-a... Onog trenutka kad je DPS izgubio vlast i kada je EU vrlo dobronamjerno djelovala prema svim akterima koji su došli nakon DPS-a, desilo se odvajanje pitanja EU integracija od diskursa DPS-a. Drugim riječima, pad DPS-a je relaksirao temu EU i EU je privukla djelove birača koji su nekad bili protiv EU samo zato što su protiv DPS-a.

( Nikola Dragaš )