Film „Šagargur” na martovskom festivalu
Međunarodna premijera debitantskog dokumentarca Nataše Nelević biće održana 28. marta u Beogradu
Dokumentarni film “Šagargur” autorke Nataše Nelević, nakon premijere u Podgorici krajem januara, imaće i međunarodnu premijeru u Beogradu, na prestižnom 71. martovskom festivalu. Projekcija će biti održana 28. marta, u Velikoj sali Doma omladine Beograda, u okviru programa “Regionalna panorama”.
Film predstavlja svojevrsno svjedočanstvo o političkom i moralnom stradanju žena u vrijeme Rezolucije Informbiroa (IB) 1948. godine, a rađen je prema memoarima Crnogorke koja je tokom Rezolucije IB u Jugoslaviji poslata na Goli otok, Đorđine Đine Markuš. Dokumentuje stradanja žena u vrijeme jugoslovenskog socijalizma i sa Golog otoka film skreće pažnju ka manjem, ženskom logoru na susjednom ostrvu Sveti Grgur, odnosno Šagargur...
“Sjećanja logorašice Đine Markuš, sačuvana u njenim memoarima, u filmu se susreću sa svjedočenjima njene nećake Marine Đurašković i pogledima koje nekoliko mladih crnogorskih autorki i umjetnica odašilju ka Svetom Grguru. Njihova osjećanja, refleksije i imaginacija udruženo traže odgovor na pitanje - kako je više od 600 Jugoslovenki ućutkano u logorima i zašto tu tišinu čujemo i danas?”, navodi se u opisu.
Za Nelević je ovo debitantsko ostvarenje, a ranije je kazala da njena ideja i namjera nijesu bili da se bave istorijskim kontekstom tražeći odgovore na pitanja koja je tada bio u pravu...
“U fokusu mi je bilo da otkrijem nešto što je zapravo osnovna logorska trauma, način na koji su Đina Markuš i druge žene i muškarci bili dehumanizovani u tim logorima, a što je dovodilo do situacije da mnogi sebe više ne smatraju da mogu sebe nazvati ljudima. To je bila naša glavna naša namjera, a kao takav taj film može da funkcioniše i danas”, rekla je Nelević.
Ona je podsjetila da je prema dostupnim, ali, vjeruje, nepotpunim podacima, evidentirano oko 900 žena na Golom otoku, a o svemu što su doživjele, neke i preživjele, govori putem zabilježenog iskustva Đine Markuš čiji su memoari, smatra rediteljka, tačni, moralno precizni, politički jasni, ali istovremeno i nježni i humani, sa pogledom na/u budućnost, uz neku vrstu političke nade.
Autorsku ekipu, uz Nelević, čine i producent Branimir Žugić, Dušan Vuleković (montaža i postprodukcija), kompozitorka Slobodanka Bobana Dabović Đurić, Aleksandar Brajović (dizajn zvuka) i direktori fotografije Vuleković, Branko Sujić i Nemanja Dabanović.
Film je snimljen u produkciji kuće LIVE production iz Crne Gore, u koprodukciji sa Rezon Inkubatorom iz Srbije.
( Jelena Kontić )