Novi početak u vrhunskoj formi: Miloš Karadaglić se vraća nastupima
„Talenata je mnogo, ali je velika razlika između njih i moje generacije. Mi smo svirali iz ljubavi, jer smo to voljeli najviše na svijetu, a ne zarad slave i bogatstva”
Jedan od najperspektivnijih i najuglednijih giratista na svijetu, crnogorski muzičar Miloš Karadaglić, gostovanjem na KotorArtu, vratiće se nastupima nakon skoro jednogodišnje pauze uzrokovane povredom.
U petak veče od 22 sata na sceni na Luštici društvo će mu praviti sopran Pumeza Mačikiza i kvartet String Attached, a šta će publika moći da čuje Karadaglić je otkrio u razgovoru za Vijesti u kojem je pričao i o planovima, odnosu prema Kotor Artu i mnogim drugim stvarima.
“Jedva čekam koncert u petak i on je na neki način za mene kao novi početak”, poručio je Karadaglić.
Kakav je osjećaj vratiti se na scenu?
Ne mogu da krijem uzbuđenje... Koncert i taj osjećaj na sceni su za mene kao hrana. U protekloj godini bilo je mnogo uspona i padova. Sama pauza mi je prijala, ali dovesti se opet u vrhunsku formu nije bilo ni malo lako. Jedva čekam koncert u petak i on je na neki način za mene kao novi početak.
Ima li posebne simbolike za Vas u tome što se vraćate baš iz svoje zemlje?
Apsolutno. Upravo na Luštici sam prošle godine izveo posljednji koncert prije objave pauze. U mojoj glavi taj koncert je ostao kao nešto prelijepo i nešto čemu sam težio čitavu godinu. Samo okruženje i ljudi čine da se osjećam sigurno i opušteno tamo. Ovdje poznaju moju srž, kako dišem i osjećam. Godinu dana je prošlo i sad je vrijeme da se krene dalje, upravo sa mjesta gdje se stalo.
Što će publika na Luštici imati priliku da čuje?
Okupio sam fantastičnu ekipu za ovogodišnji program "Miloš and Friends". Pumeza je sopran, velika zvijezda iz Južne Afrike. Upoznali smo se jer je i ona kao i ja ekskluzivac Universal Musica. Njen glas je nešto zaista veličanstveno i uzbuđen sa što će se čuti i u Crnoj Gori. Kvartet Strings Attached je grupa veoma talentovanih muzičara iz regiona koju smo oformili upravo za ovaj festival. Sačinjavaju je vodeći orkestarski muzičari sa naših prostora. U zajedničkom programu prestavićemo šarolik izbor muzike, od svih onih najprefinjenijih i najljepših gitarističkih komada, pa do arija italijanske opere, Bitlsa i afričkih pjesama.
Dobili ste titulu ambasadora Kotor Arta, što ona podrazumijeva i koliko vam znači?
Kotor Art je u mom kalendaru uvijek na posebnom mjestu i iz godine u godinu veoma uspješno sarađujemo. Čast mi je što sam imenovan za ambasadora festivala. Promovisati ime festivala, a samim tim i ime Crne Gore, za mene je uvijek veliko zadovoljsto i čak potreba. Kao i do sad, uvijek ću se truditi da se na festivalu predstavim u najboljem svjetlu i da radim sa muzičarima koje najviše volim.
U proteklih par mjeseci desile su se i neke ružne stvari vezane za festival. Kao neko ko je jako vezan za ovaj događaj to me uznemirilo. Ipak, srećan sam što je uz našu bezrezervnu pomoć i podršku, menadžment ipak uspio da održi festival i dokazao da je iskrena volja i želja ipak najveći pokretač.
Tokom pauze rekli ste da ćete se, između ostalog, posvetiti i mladim, talentovanim muzičarima. Ko vas je posebno impresionirao u posljednje vrijeme?
Mladih talentovanih ljudi ima mnogo... ali postoji velika razlika između njih i mene tj. moje generacije. Mi smo svirali, jer smo to voljeli najviše na svijetu. Nijesmo imali drugo utočište i ništa nijesmo radili zarad slave i bogatstva. Sve to je kasnije došlo samo po sebi. Zato ova muzika prodire u dušu slušaoca - iskrena je, jaka i krhka u isto vrijeme. U novoj generaciji previše ima fenonenalnih tehničara koji pokušavaju racionalnim putem da dođu do onog "iracionalnog" pravog muzičkog osjećaja. A to ne može. U svijetu gitare još se nije pojavio niko novi da to promijeni. Ali ja vjerujem da hoće. Samo treba vremena. Sve su to ciklusi.
Sada kada ste se vratili, koji su vam glavni ciljevi?
Želim samo da nastavim sve ono što sam započeo i što me čeka. Hoću da se radujem svakom koncertu, bez stresa i džetlega, da živim i uživam u životu upravo onako kao zaslužuje svako ljudsko biće. I ja sam od krvi i mesa. Novih izazova i poteškoća će naravo biti - moje ambicije i želja da uvijek budem najbolji će se postarati za to, ali u svemu tome želim pronaći i neki novi sopstveni mir i ravnotežu.
Zbog povrede ste tada otkzali i turneju. Može li se očekivati da iduće godine krenete na turneju i kojim koncertima se posebno radujete?
U septembru idem u Hong Kong. Onda krećemo dalje... u prvoj polovini godine polako, sa samo nekoliko koncerata u mjesecu. Od proljeća intenzivnije. A sljedeće ljeto čeka me najveći koncert u karijeri do sad - nastup na BBC-ijevom Proms Fesivalu u Royal Albert Hallu. Tu ću izvesti premijeru koncerta za gitaru i orkestar koji je za mene napisao Džobi Talbot. To mi je uvijek bio san
Što ste novo naučili u periodu dok niste nastupali, da li vas je nešto posebno inspirisalo i dalo vam ideje za nove projekte?
Iako fizički nijesam radio i nastupao, mentalno sam radio mnogo više nego ikad. Periodično, svaki čovjek nailazi na raskršća. U takvim momentima potrebno je vrijeme da se razmisli i sve stvari postave na svoje mjesto. U tome vam ne može niko pomoći do vi sami sebi. Procesi koji nastaju stavljaju vas oči u oči sa vašim najvećim i najmračnijim strahovima, a upravo oni izvlače iz dubine ono najjače i najkvalitetnije. Nije se lako nositi sa tim... ali upravo zato nas i ima malo, nas koji opstajemo i svoju umjetnost doživljavamo kao uzvišen poziv, a ne kao posao.
( Stefan Strugar )