NEKO DRUGI
Uspjeh je odluka
Uspjeh nije posljedica ili rezultat društvenih okolnosti i konteksta, uspjeh je potrebno isprovocirati proaktivnim osobnim odlukama, tvrde u brojnim self-help priručnicima i literaturi koja promovira kapitalističku poslovno-životnu kulturu
Tramvaj je bio uobičajeno krcat za taj period dana. Kasno popodne, sredina tjedna, za mnoge je to vrijeme povratka sa posla. Vozio sam se linijom javnog gradskog prijevoza koja završava na tramvajskom okretištu i stajalištu autobusa na zapadu grada. Većina onih koji su se tijesno tiskali u tramvaju, uskoro su promijenili prijevozno sredstvo i nekim od autobusa sa Črnomerca uputili se prema svojim prigradskim naseljima u okolici Zagreba.
No tip se ipak nekako uspio komotno smjestiti na stolicu u neudobno punom tramvaju, nimalo ne mareći za stare tradicionalne uzuse bontona u javnom prijevozu. Mislim na one običaje da mlad čovjek - ovaj kojeg spominjem je u kasnim dvadesetim ili u ranim tridesetim godinama života - prepusti sjedalo u tramvaju nekom od brojnih starijih ljudi koji su stajali i s mukom održavali ravnotežu.
Opskrbio se suvremenim gedžetima i zatvorio se u samo svoj mentalni balon. Upaljen mu je laptop ležao u krilu, u rukama je držao i milovao čini se skup pametni telefon, a velike su mu slušalice bile na ušima. Osjećao sam snažan pritisak na leđima, visio sam na rukohvatima klateći se nad njim i morao sam primijetiti neke detalje prizora pred sobom. Na ekranu njegovog laptopa, na početnom zaslonu, bio je vizualni kolaž niza kvadratnih sličica. Neke su prikazivale bijesne aute, druge skupocjeni nakit, a na barem jednoj bio je motiv muškog elegantnog odjela s pripadajućom leptir-mašnom, reprezentacija glamura karakteristična recimo za stare filmove o Jamesu Bondu.
Najzanimljivije, na sredini ekrana, tiskanim slovima većeg formata, pisalo je: success is decision. Tako znači, uspjeh je naprosto stvar odluke. To nije posljedica ili rezultat društvenih okolnosti i konteksta, uspjeh je potrebno isprovocirati proaktivnim osobnim odlukama, tvrde u brojnim self-help priručnicima i literaturi koja promovira kapitalističku poslovno-životnu kulturu. Sjetilo me to na onu poznatu skandaloznu definiciju siromaštva iz arsenala suvremene američke neokonzervativne ideologije, potkrepljenu i tezama new age psihologije: ništa socijalno-klasne i ekonomsko-političke uvjetovanosti, siromaštvo je stvar osobnog stanja svijesti.
Takav se katekizam razlio po brojnim periferijama, diljem zemalja i društava koji su još uvijek u relativno mladom povijesnom razdoblju restauracije kapitalizma. Funkcionira kao borbeni poklič i ideološki nagovor: drzni se, odluči i pokreni, isprovociraj uspjeh. Novac, slava, glamur i lijepe žene su tamo, samo na tebe čekaju. Nema veze što su objektivni pokazatelji tvog realnog društveno-životnog stanja na jednoj i kreirani imaginarij na drugoj strani, u dubokom rascjepu.
Prema zvjezdanom svijetu uspjeha truckaš se u prenapučenom gradskom tramvaju, na starim šinama, puževom brzinom. Pri povratku si s posla na kojem si izrabljen i potplaćen.
( Hajrudin Hromadžić )