„Puškarnice vječnosti“ - u spomen na slavne pretke, ali i sve Crnogorce koji su branili čast i slobodu zemlje

Sudeći po prepunoj sali nikšićkog „Zahumlja“, u kojoj se tražilo mjesto više za stajanje, Nikšićanin Slavko Milić je književnim prvijencom „Puškarnice vječnosti“, pokazao da je autor na koga se ozbiljno mora računati, a da njegovo djelo nije samo spomen njegovim precima, već i svim Crnogorcima koji su u periodu vladavine Otomanskog carstva i Balkanskih ratova branili čast i slobodu svoje zemlje.

„Knjiga najbolje oslikava duh jednog vremena, jednog naroda koji se nije dao u lance vezati. Milić je opisao događaje iz naše prošlosti u razmaku od nekoliko vjekova sa ciljem da se na taj način publika dodatno upozna sa samo jednom činjenicom koju nikako ne bi smjeli zanemariti – da sagledamo u pravom smislu te riječi borbu za goli život naših predaka u onim istorijskim momentima kada se branila vjekovna sloboda, vjera pravoslavna, naše pismo i naši običaji. To je glavna vrijednost ove knjige u kojoj se autor obavezao da govoreći o svom bratstvu iz plemena Bjelice zapravo opiše istoriju Crne Gore i događaje iz naše prošlosti o kojima se, do naših dana, govori i piše“, kazao je moderator večeri, mr Ilija Bajović, urednik programa u JU „Zahumlje“.

Književnik Spasoje Bajović, predsjednik Književne zajednice "Vladimir Mijušković" koja je objavila Milićevu knjigu, kazao je da se autor našao pred izazovom da određene priče pretoči u veće književne tvorevine.

„Zajednički imenilac Milićevih priča je kolektivna patnja i stradanje našeg naroda smještena u narativni okvir svjedočanstva i pamćenja o jednom od najtežih perioda u njegovoj istoriji postojanja. Tema i forma Slavkovih priča polazi od dramatičnih ljudskih sudbina i događaja koji oslikavaju tadašnje društvene, političke, tradicijske, vjerske prilike, govore o kolektivnom duhu ugroženog naroda, o odnosu tiranije i dobra, jeziku i običajima, o stradanju i vaskrsenju crnogorskih mučenika kroz njihovu neprestanu borbu za slobodu“, kazao je Bajović.

U knjizi se nalazi 11 semantički zasebnih priča, povezanih u jednu cjelinu, a autor je ulogu naratora i pamtiše povjerio svom prađedu Stevanu Miliću.

„Težište Slavkovog kazivanja je o ponovnom buđenju našeg naroda, o njegovom nadljudskom putu kroz užas i golgotu. Strukturu knjige gradi kroz vizuru istaknutih likova koje uključuje u organsko tkivo knjige pri čemu osvjetljava njenu sadržinu iz različitih uglova, kroz prikaz zla i izdaje, kroz herojski otpor našeg naroda prema neprijatelju, kroz povezanost kamena, drveta i čovjeka koji živi u kamenim mukama željan pravde i normalnog života“, istakao je Bajović.

Dr Nikola Mijanović, koji je priznao da je zbirku priča pročitao u jednom dahu, trudeći se da proživi sve što je pročitao, kazao je da je teško povjerovati da je „ovako maestralnim stilom“ knjigu napisao neko ko ima priliku da prvi put objavi svoje djelo, da je tako dobro „naslikao“ likove, koji nijesu izmišljeni, već stvarni, kao i da ga ne čudi korišćenje arhaičnog jezika, jer se takva knjiga nije mogla drugačije ni napisati. Posebno se osvrnuo na ženske likove, na Crnogorke koje su, kako je istakao, nosile ponajviši dio tereta i „bile viši junaci od onih koji su nosili džeferdare“.

Književnik, Miloš Kecojević, istakao je da je Slavko Milić dostojan čuvar sjećanja svog porijekla, koji kroz knjigu prolazi golgotu junaka i preživljava već preživljeno, da bi na što autentičniji način opisao vrijeme kada su junaci ginuli za slobodu, znajući da smrt nije kraj, već put u vječnost.

„U primjeru Milićevog djela ne radi se o brzopisačkoj strasti, nego je pisanje uslovljeno unutrašnjim podsticajem koje je našlo presudno utočište u vlastitoj podsvijesti... Autor uzima za bitno da oprost grijeha predstavlja izliv nježnosti koji je od surovih ratnika rijedak i nepoželjan. On veliča i protivnika vođen idejom da se junaštvo može samo na junaštvo nasloniti... Odgajan na najbistrijim izvorima našeg epskog nadahnuća, Milić tako i u knjizi postupa, vodeći se maksimom da na dobro treba odgovoriti dobrim, a na zlo reagovati junački“, kazao je Kecojević i obraćanje završio zdravicom koju je posvetio autoru i njegovoj knjizi, čestitajući mu na taj način književni prvijenac.

Pjesnikinja, Snežana Pejović, istakla je da su glavni junaci upečatljivi likovi koji nose svoje sudbine i kao breme i kao nagradu, jer ono što vam je dato vaše je vremenom i postaje neodvojivi dio vas, a da Milić knjigom pronosi spomen na živote svojih bratstvenika, ali i ostavlja „trag budućim pokoljenjima kao model po kome treba postupati, obrazac karakterističan za ono što dolazi, ali i ostaje na ovim prostorima“.

Pejović je pročitala izvod iz recenzije dr Marijane Terić, koja je zapisala da je Milić radnju iz prošlosti nadogradio stvaralačkom imaginacijom

„Pišući ispovijest crnogorskog naroda Milić je ovjekovječio jedno vrijeme i sačuvao ljudska djela od zaborava...Vješto preplitanje istorije i poezije, stvarnosti i fikcije, otvara mogućnost za tumačenje različitih aspekata i slojeva literarnog teksta... Priče prate sudbinske puteve junaka, istorijske ličnosti, važne događaje iz crnogorske istorije. Iako osnovni tematski tok prati istorijska zbivanja nema stroge istorijske faktografije. Autor daje djelu personalnu književnu živost... Svojim prvijencem Milić se izdvojio kao autor specifičnog literarnog senzibiliteta, sa posebnim talentom za usmeno kazivanje koje mu omogućava povratak korijenima, kamenoj kolijevci, ali i očuvanje crnogorske književne tradicije i crnogorske usmene misli“, poručila je Terić.

Autor „Puškarnice vječnosti“ je istakao da je u knjizi išao od opšteg prema posebnom, od bola prema sreći, da je znao da ima o kome i o čemu da piše, da je to za njega bio veliki izazov, a da li je izazovu dobro odgovorio prosudiće čitaoci.

„Knjiga je nastajala kao moja lična potreba za gašenjem revolucije, inspiracije i stanja osjećaja duga prema Bjelicama koji su tinjali u meni. Unutrašnja potreba širila se da bi sve nas vratila na početak u vremenu bezcjenja i navela da znamo da imamo dug prema svojim velikim precima. U koncipiranju priča polazio sam od dramatičnih događaja sa različtih aspekata vremena, sa različitih polazišta strašnih dana prošlosti, ali svu snagu pera uputio sam prema jednom cilju – našoj svijetloj i lijepoj zemlji koja je krvarila u dugoj borbi za vrijeme koje mi danas trošimo“, kazao je Milić.

Odlomke iz knjige čitao je glumac Miro Nikolić, dok je aktuelni omladinski savezni vicešampion, Miko Kecojević, uz strune gusala upotpunio veče, koje su, u okviru martovskog repertoara Nikšićke književne scene, organizovali JU „Zahumlje“ i KZ „Vladimir Mijušković“.

( Svetlana Mandić )