Nema dovoljno novca za senzore potrebne oboljelim od dijabetesa

Grupa od 2.700 pacijenata se bode od šest do osam puta dnevno radi kapilarne provjere nivoa glikemije, uz to najmanje četiri puta dnevno primaju insulin, ako su na multiinjektivnoj terapiji insulinskim penovima. To je u toku godine 2.190 uboda radi provjere nivoa glikemije iz krvi, plus 1.460 uboda za apliciranje insulina, kazala je predsjednica Udruženja Dijabetes ekipa - DOB Lejla Martinović i pozvala je nadležne da što prije olakšaju život oboljelima i obezbijede senzore za sve koji žele to pomagalo.

Skupštinski Odbor za zdravstvo, rad i socijalno staranje razmatrao je e-peticiju tog Udruženja početkom marta, a predstavnici zdravstvenih vlasti ukazali su na to da je država raspoložena da svim pacijentima oboljelim od dijabetesa tip 1 obezbijedi senzore, ali da za to u ovom trenutku nema dovoljno novca u budžetu.

E-peticiju potpisalo je više od 6.300 građana.

“Trenutno se mijenja pravilnik o medicinskim pomagalima, gdje su nam na kašičicu dali senzore za sve odrasle pacijente, koji su trenutno na insulinskoj terapiji sa insulinskom pumpom. Rekli bi mali korak za pacijente, ali veliki korak za Fond za zdravstveno osiguranje. Fond za zdravstveno osiguranje nema novca da donese odluku o promjeni Pravilnika po kome pravo na senzor za kontinuirano praćenje nivoa glikemije u krvi dobiju svi odrasli pacijenti u Crnoj Gori oboljeli od ove autoimune, hronične i neizlječive bolesti”, kazala je Martinović.

Tih pacijenata, navodi ona, u Crnoj Gori je oko 2.700.

“Korišćenjem senzora na godišnjem nivou, ne samo da te ubode za praćenje glikemije, smanjujemo na nekih 36 već ostvarujemo bolju i stabilniju samokontrolu, pravilnu aplikaciju insulinske terapije, pravilnu ishranu…”, saopštila je Martinović.

Kazala je i da Udruženje još čeka izvještaj sa sjednice Odbora za zdravstvo, rad i socijalno staranje.

“Za to vrijeme, naši članovi i ostalii pacijenti nastavljaju da se bodu. Po Pravilniku nemaju dovoljno trakica za glukometre, jer im je dato od 25 do 100 trakica mjesečno a potrebno im je 240 trakica”, navodi Martinović.

Ona je pitala ko ima pravo da pacijentima uskrati mogućnost na lakši i normalniji život.

“Senzor i insulinska pumpa su aparatići koji nam omogućavaju lakši život sa dijabetesom. Međutim, to su ipak strana tijela i nisu svi pacijenti otvoreni ka ovom načinu liječenja, a nisu svi potecijalni kandidati i to ne treba da bude razlog da se pomoć uskraćuje svima onima koji bi sve dali da imaju pristup ovoj savremenoj tehnologiji, koja je u posljednjih 10 godina, u razvijenim zemljama, postala redovan dio terapije. Sigurno je da neće svih 2.700 pacijenata niti uzeti niti dobiti odmah senzore… Na novoj promjeni pravilnika zahvalni smo samo u slučaju ako senzori sa trazmiterom budu prepisani i uručeni pacijentu koji je korisnik insulinske pumpe bez refundacije i doplate”, poručila je Martinović.

Ministar zdravlja Vojislav Šimun kazao je tokom sjednice Odbora, početkom marta, da se “upravo primjenom ovakvih tehnologija popravlja kvalitet života pacijenata”.

“Ovaj tehnološki iskorak podržavam. Izvjesnim zakonskim regulativama, izmjenom pravilnika, dodatno smo povećalli opseg pacijenata koji koriste ovo pravo. U odnosu na zemlje regiona, Crna Gora je produžila starosnu granicu sa 18 do 26 godina života. Prema informacijama Ministarstva zdravlja, do navršenih 18 godina, aparat koristi 269 pacijenata, a od navršenih 18 do 26 godina - 295 pacijenata. Što se tiče potencijalnih korisnika aparata, odnosno iznad 26 godina što je peticijom i traženo, njih je oko 2.200, s tim što ta brojka može varirati i do čak 2.700 osoba, potencijalnih pacijenata”, kazao je Šimun.

Uključenja ovolikog broja pacijenata bi, naveo je, imalo značajan uticaj na već usvojeni godišnji budžet.

“Mislim da se u ovom smislu ne bi moglo izaći u susret odmah i u ovom obimu. U okviru postojećih budžetskih sredstava, razmatrali smo mogućnost da se broj korisnika proširi za one koji su na insulinskim pumpama, bez obzira na starosnu dob. Trenutno imamo još 67 takvih pacijenata, što bi bio izdatak od oko 150.000 eura, što bismo već sada mogli da uradimo”, istakao je Šimun.

Direktor FZO Vuk Kadić rekao je da je namjera da korisnici insulinske pumpe dobiju i senzor.

“I naravno, ako u narednom periodu uspijemo da obezbijedimo veća sredstva, da omogućimo to svima koji imaju dijabetes tip 1, uz jasne kriterijume”, kazao je tada Kadić.

( Tina Popović )