Oružje za Ukrajinu: Da li zapadni Balkan može da pomogne?

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski pozvao je na zajedničku proizvodnju oružja sa zemljama Zapadnog Balkana. Da li ove zemlje mogu da pomognu? I zašto to podržavaju Njemačka i Francuska?

Otkako je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu prije više od dvije godine, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je više puta apelovao na vojnu pomoć od SAD i u EU. Na samitu Ukrajina-Jugoistočna Evropa u Tirani, u Albaniji, krajem februara otišao je korak dalje i predložio zajedničku proizvodnju oružja sa zemljama Zapadnog Balkana.

Postavlja se pitanje da li je region Zapadnog Balkana tehnički sposoban da ispuni želju Zelenskog. A ako jeste, da li će Srbija, koja je poznata po jakim političkim vezama sa Rusijom, biti voljna da to učini?

Zašto je Zelenski izdvojio Zapadni Balkan?

„Mada zemlje zapadnog Balkana nemaju značajnu proizvodnju velikog oružja, imaju brojne fabrike municije, a municija je ono za šta je Ukrajina zainteresovana", kaže Katarina Đokić, istraživač u Programu transfera oružja Međunarodnog instituta za istraživanje mira u Stokholmu.

Đokić je za DW rekla da je najveći dio proizvodnje oružja u regionu koncentrisan u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji, sa nekoliko kompanija koje proizvode municiju u širokom spektru kalibara i za različite vrste naoružanja, uključujući artiljerijske sisteme i minobacače.

„Imamo malo pouzdanih podataka o tome koliko bi municije mogli da proizvedu godišnje - a to je sigurno daleko od trenutnih potreba Ukrajine - ali pošto Ukrajina traži onoliko municije koliko može da dobije, interesovanje za proizvodnju Zapadnog Balkana nije iznenađujuće", rekla je Đokić.

Koje zemlje zapadnog Balkana proizvode oružje?

Posljednji izvještaj (2021) organizacije za jugoistočnu i istočnu Evropu za kontrolu malokalibarskog i lakog naoružanja (SEESAC) kaže da je Srbija vodeći izvoznik oružja i municije u regionu, sa 65,79 odsto ukupnog izvoza, sa profitom od nekih 1,2 milijarde evra. Slijedi BiH, koja čini 31,75% ukupnog izvoza regiona.

Prema podacima koje su dale same balkanske zemlje, Albanija izvozi municiju, BiH i Crna Gora izvoze oružje kalibra 12,7 mm i automatsko oružje, municiju, bombe i projektile, Sjeverna Makedonija uglavnom izvozi municiju i bombe, dok Srbija izvozi širi raspon municije i oružja, uključujući bombe, granate, torpeda, mine, projektile i sličnu ratnu municiju.

Kakav je stav Srbije o oružju za Ukrajinu?

Iako je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić srdačno pozdravio predsjednika Zelenskog na samitu u Tirani, on nije dao zvaničnu izjavu o zahtjevu Zelenskog za zajedničku proizvodnju oružja.

Jedinu izjavu u vezi s tim dao je albanski premijer Edi Rama, koji je novinarima rekao da je predsjednik Zelenski „pričao o mogućnosti saradnje, što podrazumijeva ulaganje, proizvodnju i saradnju, i naravno da su svi rekli da, ne samo Albanija".

Iako je Srbija osudila ruski rat u Ukrajini, nikada nije uvela sankcije toj zemlji.

Katarina Đokić, koja je i sama Srpkinja, kaže za DW da se spoljnopolitički i bezbjednosni položaj Srbije prije „može opisati kao oportunistički, a ne orijentisan prema Rusiji".

Ona kaže da se to odražava i na izvoz oružja iz zemlje: „Nije pitanje da li bi Srbija pristala da izvozi municiju u Ukrajinu, jer, na osnovu dostupnih obavještajnih izvora, Srbija to već radi, doduše preko trećih zemalja", rekla je za DW.

„Društvenim medijima je kružilo dosta fotografija koje prikazuju nedavno proizvedenu srpsku municiju koju koriste ukrajinske trupe. Međutim, Vlada Srbije to doživljava kao osjetljivo pitanje u domaćoj političkoj areni i vjerovatno neće javno podržati takav izvoz."

Prema njenim riječima, prošle godine kada su procurili dokumenti SAD (Pentagon Leaks) da je Srbija spremna da izvozi oružje u Ukrajinu - ili da to već čini - predsjednik Srbije je naredio privremenu obustavu izvoza sve municije, zvanično, da bi dao prioritet snabdijevanju Vojske Srbije, ali najvjerovatnije kako bi ograničio štetu.

Sudeći po njegovim nedavnim izjavama, još uvijek se koristi argument „ne možemo da izvozimo municiju jer nam je potrebna", ali to ne znači da municija srpske proizvodnje neće naći put do Ukrajine.

Šta bi mogla da uradi Albanija?

Ermal Jauri, predsjedavajući Udruženja Alumni Albanije Džordža C. Maršala, vidi nedavnu modernizaciju vazduhoplovne baze Kučova u Albaniji sredstvima NATO kao savršen primjer šta bi moglo da se uradi.

Uz odgovarajuću investiciju, kaže on, nekadašnji pogoni za proizvodnju municije i vojne baze u Albaniji mogli bi se modernizovati i vratiti u punu funkcionalnost u kratkom vremenskom periodu. Prije 90-ih, ovi centri su proizvodili minobacačku municiju, pištolje Kalašnjikov, Makarov i Parabelum, puške Simonov, ofanzivne i odbrambene granate i protivpješadijske mine.

Sa ili bez finansijske podrške EU?

Žozep Borelj, najviši diplomata EU, ranije ove godine zatražio je od država članica da privremeno obustave izvoz oružja u druge zemlje osim Ukrajine.

Postavlja se pitanje, koje evropske zemlje su u poziciji da pomognu Ukrajini i Zapadnom Balkanu da zajedno proizvode oružje?

„Njemačka vlada je pokazala interesovanje da finansira nabavku municije za Ukrajinu iz zemalja koje nisu članice EU. Francuska je takođe nagovijestila da bi bila otvorena za kupovinu municije za Ukrajinu koja nije proizvedena u EU", kaže Đokić. „S obzirom na to da su uključeni i Berlin i Pariz, čini se vjerovatnijim i korišćenje fondova EU".

Prema Ermalu Jauriju, ovakva inicijativa se ne može realizovati bez podrške saveznika Zapadnog Balkana u NATO i EU. „To nije zato što saveznici nisu u mogućnosti da se sami bave proizvodnjom municije i borbene opreme, već bi njihova podrška stvaranju takve ideje na Zapadnom Balkanu, mislim, značajno umanjila troškove proizvodnje ove municije i vojne opreme". rekao je on.

( Deutsche Welle )