Porodica i tužilac traže 40 godina robije za ubistvo Šejle Bakije

Završnim riječima, danas je u Višem sudu u Podgorici okončano suđenje okrivljenom Iliru Đokaju, optuženom za ubistvo Šejle Bakije (19) i ranjavanja njenog oca Šabana, na Karabuškom polju u Tuzima.

Prvostepenu presudu, predsjednik vijeća sudija Veljko Radovanović će objaviti 15. aprila.

Advokatica Tijana Živković, punomočnik oštećene porodice Bakija, zatražila je od suda da okrivljenog osudi na 40 godina zatvora.

“Iz svih dokaza provedenih na glavnom pretresu proizilazi da je okrivljeni izvršio krivična djela iz niskih pobuda – osjećaja bezobzirne sebičnosti i osjećaja posjedovanja, sa umišljajem lišio života Šejlu Bakiju, nakon čega je takođe umišljajno pokušao da liši života i njenog oca – Šabana, nanoseći mu tom prilikom osobito teške i po život opasne tjelesne povrede. Pedlažemo da sud okrivljenog oglasi krivim, te da mu primjernom opštih pravila za odmjeravanje kazne iz člana 42 KZ-a, kao i primjenom odredbe člana 48 stav 1 i stav 2 tačka 1 KZ-a izrekne kaznu dugotrajnog zatvora iz člana 35 KZ-a u trajanju od 40 godina. Smatramo da je ovakva kazna jedina moguća i pravična, posebno uzimajući u obzir okolnost da je okrivljeni nakon izvršenja djela bio u bjekstvu četiri dana, kao i okolnost da je Šejla imala svega 19 godina”, istakla je advokatica Živković.

Zastupnik optužbe, državna tužiteljka Ana Radović navela je da u cjelosti ostaje pri podignutoj optužnici, jer su svi njeni navodi potvrđeni činjenicama. Ona je sudskom vijeću, predložila jedinstvenu kaznu od 40 godina zatvora za Đokaja, za krivična djela teško ubistvo, ubistvo u pokušaju i nedozvoljeno držanje oružja.

„Potvrđeno je da je ubistvo počinjeno iz niskih pobuda, kazala je tužiteljka Radović.

Dodala je da se iz snimaka razgovora da zaključiti da se Šejla nije osjećala sigurno i slobodno, a njene zadnje riječi upućene okrivljenom Đokaju su bile: "Hoćeš li ti mene ostaviti na miru?".

U optužnici državne tužiteljke mr Ane Radović, se navodi da je Đokaj izvršio krivično djelo teško ubistvo iz člana 144 tačka 4 Krivičnog zakonika Crne Gore, krivično djelo ubistvo u pokušaju iz člana 143 u vezi člana 20 Krivičnog zakonika Crne Gore i krivično djelo nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija iz člana 403 stav 1 Krivičnog zakonika Crne Gore.

Advokatica Tijana Živković, punomočnik oštećene porodice Bakija, u završnoj riječi je izjavila da je dokazima, koji su provedeni u dokaznom postupku na glavnom pretresu, kako materijalnim, tako i personalnim, u potpunosti su potvrđeni navodi optužnice, dok je odbrana u cjelosti opovrgnuta.

“Okrivljeni je pored brojnih opstrukcija i zloupotreba procesnih ovlašćenja kojima je pribjegavao, nastojao u ovom postupku da ovaj težak zločin predstavi kao tragičan događaj, da romantizuje odnos koji je imao sa pokojnom Bakija Šejlom, ali i njenu sudbinu koju je on uzeo u svoje ruke. U istu svrhu je predstavio sudu da je nakon ubistva Šejle htio da izvrši samoubistvo, i to ispred porodične kuće Bakija, ali eto, 'pištolj mu je zakočio', pa nije realizovao i taj svoj naum. Međutim, ni jedan od svjedoka nije potvrdio da se to zaista i desilo. Gdje je bio i šta je radio naredna tri dana okrivljeni ne pojašnjava, izuzev što krajnje naivno predstavlja da je neposredno nakon Šejlinog ubistva i pokušaja ubistva njenog oca stajao ispred stanice policije i dozivao policiju da se preda, iako se na video - snimku sa nadzornih kamera Uprave policije, zapravo vidi kako okrivljeni i ne izlazi iz svog automobila, već se zaustavlja ispred kontejnera u blizini stanice policije u koji baca oružje kojim je izvršio krivična djela, a koje je neovlašćeno posjedovao i pribavio, sa jasno i unaprijed isplaniranim ciljem.

"Sa video snimaka nadzornih kamera sa više objekata sa teritorije opštine Tuzi se vidi kako se okrivljeni nakon izvršenja krivičnih djela kreće mirnim i laganim korakom, da je staložen i pribran, a dodatno, kako je i u svojoj odbrani pojasnio, išao je čak i da se umije na jednu fontanu. Sve ovo je kontradiktorno onome što je okrivljeni isticao u svojoj odbrani – da nije znao šta radi, da mu je prilikom izvršenja djela 'pao mrak na oči', da je bio obliven krvlju. Cijela odbrana je obesmišljena dokazima iz spisa predmeta, a prvenstveno sadržinom audio – video snimka, koji je izuzet iz telefona oca pokojne Šejle. Okrivljeni je priznao djelo i izrazio navodno kajanje zbog učinjenog, ali je tokom cijelog trajanja postupka sve radio kako bi se postupak odugovlačio i kako bi se krucijalni dokazi protiv njega izdvojili iz spisa predmeta. Takvo držanje tokom postupka nema neko ko zaista priznaje izvršenje djela i ko iskazuje iskreno kajanje zbog posledice koja je nastupila njegovim nedozvoljenim radnjama.

"Okrivljeni je svoju odbranu osmislio s ciljem da, prije svega, roditelje pokokojne Šejle prikaže kao glavne krivce za Šejlinu smrt, da ih prikaže kao njene neprijatelje i zlostavljače, a zapravo je sve suprotno tome. Okrivljeni je pokušao Šejline roditelje da okarakteriše kao ljude rigidnih stavova, primitivnih razmišljanja i strogog i kontrolišućeg odnosa prema Šejli. Sve je to radio očigledno uvjeren da će iz spisa predmeta biti izdvojen audio – video snimak kao pravno nevaljan dokaz. Međutim, na tom snimku se najbolje i prikazuje Šabanova narav – sa toliko strpljenja, tolerancije i krajnje ljudski pristupa okrivljenom, iako je okrivljeni prethodno cijelu porodicu Bakija uznemiravao, upadao u porodičnu kuću, bezbroj puta prolazio automobilom pored njihove kuće, prijetio i njima i Šejli, uhodio je i proganjao, što je radio i poslednjeg dana njenog života - kada je bio u školi njene sestre Rejhane, znajući da će Šejla doći po sestru, da bi nakon toga automobilom pratio Šejlu, njenu majku i sestre, sve do kuće, što ih je sve uznemirilo.

"Šejla je u prijavi koju je 35 dana prije smrti podnijela Upravi policije protiv Ilira Đokaja navela da joj okrivljeni ne da mira otkad su se rastali, da ne prestaje da je uznemirava, da joj prijeti telefonom i dolazi u kuću njenih roditelja, da se osjeća ugroženom i da strahuje za svoju sigurnost. Dakle, Šejla je tražila pomoć od institucija sistema, ali ovoj devetnaestogodišnjakinji niko nije povjerovao, niti je zaštitio, već je u prekršajnom postupku, koji je obilovao povredama procesnih pravila i povredama prava na pravično suđenje sve na štetu pok. Šejle, okrivljeni oslobođen krivice”, istakala je advokatica Tijana Živković.

Potom se osvrnula na audio snimak neposredno prije ubistva.

“Nakon što je Šaban Bakija uputio Šejli riječi 'aj' ti Šeki put gore', okrivljeni je počeo nemilosrdno da ispaljuje projektile u Šejlu, koja je stajala na svega par metara od njega, ne ostavljajući joj ni trunku šanse da preživi. Ispaljivanjem hitaca u njenog oca, okrivljeni je nastavio krvavi pir, a po viđenju porodice Bakija, imao je namjeru da i Šejlinu majku – Indiru liši života, jer je nakon ispaljenih projektila u Šejlu i Šabana, okrivljeni izašao iz kola da bi pucao u Indirinom pravcu, i to dok je držala pokojnu Šejlu u naručju. Okrivljeni se uporno tokom postupka predstavljao kao žrtva.

"Okrivljeni je predstavljao odnos sa Šejlom kao 'zabranjenu ljubav', a kao glavnog krivca za to je obilježio Šejlinog oca. Koliko su samo besmisleni ovakvi navodi odbrane, govori činjenica da je otac Šejle njoj i okrivljenom ustupio stan u Budvi na korišćenje, gdje su Šejla i okrivljeni živjeli skupa jedan period. Okrivljeni nije nasumično pucao, već je itekako znao šta radi, što potvrđuje i Izvještaj o balističkom vještačenju, da se u konkretnom slučaju radilo o velikoj koncentraciji pogodaka projektila u predjelu grudnog koša pokojne Šejle, odnosno, da od pet projektila ispaljenih u Šejlu, četiri su je pogodila u predjelu grudnog koša, a jedan u lijevu natkoljenicu, dok su dva projektila pogodila Šabana”, kazala je advokatica Tijana Živković.

Optužnicom je predstavljeno da je Ilir Đokaj 30. septembra 2021. godine, oko 15.15 sati, u Tuzima, u naselju Karabuško polje, svjestan svojih djela čija je izvršenja htio, znajući da su njegova djela zabranjena, sa umišljajem lišio života oštećenu Bakija Šejlu. iz niskih pobuda, a nakon toga sa umišljajem pokušao da liši života oštećenog Bakija Šabana. Na način što je na terasi porodične kuće oštećenih, iz bezobzirne sebičnosti i osjećaja posjedovanja oštećene Šejle, koja je odbijala da obnovi nekoliko mjeseci ranije prekinutu vanbračnu zajednicu sa okrivljenim, za koje vrijeme je okrivljeni proganjao oštećenu neposredno i telefonom, saopštavajući joj da među njima nije gotovo i da je njen život u njegovim rukama, iz pištolja nepoznate marke, kalibra 7,65 milimetara, koji je nevlašćeno držao i nosio na javnom mjestu i za koji nije imao izdat oružni list, nakon razgovora tokom kojeg je oštećena B. Š. ponovila svoju volju da ne želi da obnovi zajednicu sa njim i da ga ne voli, u prisustvu oca oštećene, ispalio pet projektila u pravcu Bakija Šejle, koji su je pogodili u predjelu grudnog koša, lijeve ruke i lijeve noge, od kojih projektila je zadobila teške i po život opasne povrede, usljed kojih je istog dana nastupila smrt.

Nakon toga, a u trenutku kada mu se oštećeni Bakija Šaban približio u pokušaju da ga uhvati za ruku, okrivljeni pištolj okrenuo prema oštećenom i iz njega ispalio jedan projektil u pravcu grudnog koša oštećenog koji ga je pogodio, nakon čega se udaljio ka svom vozilu marke ''audi'', registarskih oznaka HN, parkiranom ispred kuće. Da bi, pošto je oštećeni Šaban krenuo za njim, okrivljeni, ponovo, ispalio dva projektila, od kojih je jedan projektil oštećenog pogodio u predjelu trbuha i lijeve noge, dok je drugi projektil pogodio u stub na terasi kuće, kojom prilikom je oštećeni zadobio osobito tešku i po život opasnu tjelesnu povredu u vidu strijelne rane ustreline grudnog koša, strijelne rane prostreline trbuha i strijelne rane ustreline lijeve noge”, navodi se u optužnici.

Advokat Lješković: Ubistvo na mah ili ubistvo iz nehata

Okrivljeni Ilir Đokaj, danas je u završnoj riječi kazao da kakva god da bude presuda, neće biti veća od one kazne koju je sebi presudio.

“Šejla će nastaviti da živi kroz moje slike i uspomene. Kad bih mogao da vratim vrijeme sve bi bilo drugačije, ja bih bio na njenom mjestu a ona bi bila živa. Samo Bog zna istinu o ovome”, naveo je Đokaj.

Branilac optuženog Đokaja, advokat Srđan Lješković, kazao je da je Đokaj priznao izvršenje krivičnih djela iako mu se sve vrijeme spočitavalo da se brani.

“Smatram da u konkretnom slučaju nije riječ o ubistvu iz niskih pobuda već se može govoriti o nekom drugom krivičnom djelu ubistvu na mah ili ubistvu iz nehata. Đokaj se nije ni branio. Rekao je istinu i kad je rekao gdje je pištolj ostavio i kuda se kretao pa i onda kada je iznio svoje najdublje emocije zbog čega odbrana predlaže da prilikom odlučivanja o izboru vrste i visine kazne mom branjeniku cijeni sve okolnosti slučaja, jer ono što je na kraju istinito za mog branjenika je da kakvu god kaznu da mu država odredi veća će biti ona kazna koju će on nositi u sebi dok živi", naveo je advokat Lješković.

Osvrnuo se na proceduralne i pravne propuste zastupnika optužbe, ističući da bez obzira kakve su reakcije društva bile zbog ovog događaja u ovom predmetu morale su se poštovati zakonske norme, pravila, procedure, prava okrivljenog.

“A čije je pravo na pravično suđenje je narušeno iako ga kao okrivljenog štiti Konvencija o ljudskim pravima, koju je država Crna Gora ratifikovala", naveo je Lješković u završnoj riječi.

Istakao je da na ključna pitanja odbrane, a vezano za uračunjljivost i ljubomoru okrivljenog sud je donio rješenja da angažovani vještaci neće odgovarati na postavljena pitanja. Naveo je da je zastupnik optužbe morao u samom optužnom aktu precizno da definiše pojmove i podrobno objasni patologiju konkretne ljubomore.

“Ali to nijesu uspjeli da dokažu ni zastupnik optužbe ni vještaci sa psihijatrijske klinike jer to nije u njihovom domenu već u domenu sudske medicine sudske psihijatrije. Ubistvo člana porodice a oštećena je bila član porodice okrivljenog, da bi postojao ovaj oblik teškog ubistva kako ga je zastupnik optužbe kvalifikovao potrebno je da je oštećna kao član porodice kontinuirano zlostavljana a da li u spisima predmeta postoji i jedan dokaz da je oštećena zlostavljana, ne, ne postoji ni jedan dokaz”, naglasio je Lješković. “Kod mog branjenika nije postojao umišljaj a pogotovo ne stoji teza tužilaštva da je djelo učinio iz niskih pobuda, jer nije prijetio nikome od porodice, nije vitlao pištoljem, nije na silu želio da odvede Šejlu sa sobom, nikome nije ružnu riječ rekao niti glas povisio, a nije ni patološki ljubomoran, kako reče psihijatar”, istakao je Lješković.

Završnim riječima u Višem sudu u Podgorici juče je okončano suđenje okrivljenom Iliru Đokaju, optuženom za ubistvo Šejle Bakije (19) i ranjavanje njenog oca Šabana, na Karabuškom polju u Tuzima.

Prvostepenu presudu, predsjednik vijeća sudija Veljko Radovanović objaviće 15. aprila.

Advokatica Tijana Živković, punomoćnik oštećene porodice Bakija, zatražila je od suda da okrivljenog osudi na 40 godina zatvora.

"Iz svih dokaza provedenih na glavnom pretresu proizilazi da je okrivljeni izvršio krivična djela iz niskih pobuda - osjećaja bezobzirne sebičnosti i osjećaja posjedovanja, sa umišljajem lišio života Šejlu Bakiju, nakon čega je takođe umišljajno pokušao da liši života i njenog oca - Šabana, nanoseći mu tom prilikom osobito teške i po život opasne tjelesne povrede. Predlažemo da sud okrivljenog oglasi krivim, te da mu... izrekne kaznu dugotrajnog zatvora iz člana 35 KZ-a u trajanju od 40 godina. Smatramo da je ovakva kazna jedina moguća i pravična, posebno uzimajući u obzir okolnost da je okrivljeni nakon izvršenja djela bio u bjekstvu četiri dana, kao i okolnost da je Šejla imala svega 19 godina", istakla je advokatica Živković.

Zastupnik optužbe, državna tužiteljka Ana Radović navela je da u cjelosti ostaje pri podignutoj optužnici, jer su svi njeni navodi potvrđeni činjenicama.

Ona je sudskom vijeću, predložila jedinstvenu kaznu od 40 godina zatvora za Đokaja, za krivična djela - teško ubistvo, ubistvo u pokušaju i nedozvoljeno držanje oružja.

"Potvrđeno je da je ubistvo počinjeno iz niskih pobuda", kazala je tužiteljka Radović.

Dodala je da se iz snimaka razgovora da zaključiti da se Šejla nije osjećala sigurno i slobodno, a njene zadnje riječi upućene okrivljenom Đokaju su bile: "Hoćeš li ti mene ostaviti na miru?".

Optužnicom je predstavljeno da je Ilir Đokaj 30. septembra 2021. godine, oko 15.15 sati, u Tuzima, u naselju Karabuško polje, sa umišljajem lišio života Šejlu Bakija, iz niskih pobuda, a nakon toga sa umišljajem pokušao da liši života njenog oca.

"Na način što je na terasi porodične kuće oštećenih, iz bezobzirne sebičnosti i osjećaja posjedovanja oštećene Šejle, koja je odbijala da obnovi nekoliko mjeseci ranije prekinutu vanbračnu zajednicu sa okrivljenim, za koje vrijeme je okrivljeni proganjao oštećenu neposredno i telefonom, saopštavajući joj da među njima nije gotovo i da je njen život u njegovim rukama, iz pištolja nepoznate marke, kalibra 7,65 milimetara, koji je nevlašćeno držao i nosio na javnom mjestu i za koji nije imao izdat oružni list, nakon razgovora tokom kojeg je oštećena B. Š. ponovila svoju volju da ne želi da obnovi zajednicu sa njim i da ga ne voli, u prisustvu oca oštećene, ispalio pet projektila u pravcu Bakija Šejle, koji su je pogodili u predjelu grudnog koša, lijeve ruke i lijeve noge, od kojih projektila je zadobila teške i po život opasne povrede, usljed kojih je istog dana nastupila smrt. Nakon toga, a u trenutku kada mu se oštećeni Bakija Šaban približio u pokušaju da ga uhvati za ruku, okrivljeni pištolj okrenuo prema oštećenom i iz njega ispalio jedan projektil u pravcu grudnog koša oštećenog koji ga je pogodio, nakon čega se udaljio ka svom vozilu marke 'audi'... Da bi, pošto je oštećeni Šaban krenuo za njim, okrivljeni, ponovo, ispalio dva projektila, od kojih je jedan projektil oštećenog pogodio u predjelu trbuha i lijeve noge, dok je drugi projektil pogodio u stub na terasi kuće, kojom prilikom je oštećeni zadobio osobito tešku i po život opasnu tjelesnu povredu u vidu strijelne rane ustreline grudnog koša, strijelne rane prostreline trbuha i strijelne rane ustreline lijeve noge", navodi se u optužnici.

Kada bih mogao da vratim vrijeme...

Đokaj je juče kazao da kakva god da bude presuda, neće biti veća od one kazne koju je sebi presudio.

"Šejla će nastaviti da živi kroz moje slike i uspomene. Kad bih mogao da vratim vrijeme sve bi bilo drugačije, ja bih bio na njenom mjestu a ona bi bila živa. Samo Bog zna istinu o ovome", naveo je.

Njegov branilac, advokat Srđan Lješković, kazao je da je Đokaj priznao izvršenje krivičnih djela, iako mu se sve vrijeme spočitavalo da se brani.

"Smatram da u konkretnom slučaju nije riječ o ubistvu iz niskih pobuda već se može govoriti o nekom drugom krivičnom djelu ubistvu na mah ili ubistvu iz nehata. Đokaj se nije ni branio. Rekao je istinu i kad je rekao gdje je pištolj ostavio i kuda se kretao pa i onda kada je iznio svoje najdublje emocije zbog čega odbrana predlaže da prilikom odlučivanja o izboru vrste i visine kazne mom branjeniku cijeni sve okolnosti slučaja, jer ono što je na kraju istinito za mog branjenika je da kakvu god kaznu da mu država odredi veća će biti ona kazna koju će on nositi u sebi dok živi, naveo je advokat Lješković.

Osvrnuo se na proceduralne i pravne propuste zastupnika optužbe, ističući da bez obzira kakve su reakcije društva bile zbog ovog događaja u ovom predmetu morale su se poštovati zakonske norme, pravila, procedure, prava okrivljenog.

"A čije je pravo na pravično suđenje je narušeno iako ga kao okrivljenog štiti Konvencija o ljudskim pravima, koju je država Crna Gora ratifikovala", naveo je Lješković.

Naveo je da je zastupnik optužbe morao u samom optužnom aktu precizno da definiše pojmove i podrobno objasni patologiju konkretne ljubomore.

"Ali to nijesu uspjeli da dokažu ni zastupnik optužbe ni vještaci sa psihijatrijske klinike jer to nije u njihovom domenu već u domenu sudske medicine sudske psihijatrije. Ubistvo člana porodice a oštećena je bila član porodice okrivljenog, da bi postojao ovaj oblik teškog ubistva kako ga je zastupnik optužbe kvalifikovao potrebno je da je oštećna kao član porodice kontinuirano zlostavljana a da li u spisima predmeta postoji i jedan dokaz da je oštećena zlostavljana - ne, ne postoji ni jedan dokaz", naglasio je Lješković, naglašavajući da kod njegovog branjenika nije postojao umišljaj.

"Bio je staložen i pribran"

Advokatica Živković konstatovala je da su dokazima u potpunosti potvrđeni navodi optužnice, dok je odbrana u cjelosti opovrgnuta.

"Okrivljeni je pored brojnih opstrukcija i zloupotreba procesnih ovlašćenja kojima je pribjegavao, nastojao u ovom postupku da ovaj težak zločin predstavi kao tragičan događaj, da romantizuje odnos koji je imao sa pokojnom Bakija Šejlom, ali i njenu sudbinu koju je on uzeo u svoje ruke. U istu svrhu je predstavio sudu da je nakon ubistva Šejle htio da izvrši samoubistvo, i to ispred porodične kuće Bakija, ali eto, 'pištolj mu je zakočio', pa nije realizovao i taj svoj naum. Međutim, ni jedan od svjedoka nije potvrdio da se to zaista i desilo. Gdje je bio i šta je radio naredna tri dana okrivljeni ne pojašnjava, izuzev što krajnje naivno predstavlja da je neposredno nakon Šejlinog ubistva i pokušaja ubistva njenog oca stajao ispred stanice policije i dozivao policiju da se preda, iako se na video - snimku sa nadzornih kamera Uprave policije, zapravo vidi kako okrivljeni i ne izlazi iz svog automobila, već se zaustavlja ispred kontejnera u blizini stanice policije u koji baca oružje kojim je izvršio krivična djela, a koje je neovlašćeno posjedovao i pribavio, sa jasno i unaprijed isplaniranim ciljem. Sa video snimaka nadzornih kamera sa više objekata sa teritorije opštine Tuzi se vidi kako se okrivljeni nakon izvršenja krivičnih djela kreće mirnim i laganim korakom, da je staložen i pribran, a dodatno, kako je i u svojoj odbrani pojasnio, išao je čak i da se umije na jednu fontanu. Sve ovo je kontradiktorno onome što je okrivljeni isticao u svojoj odbrani - da nije znao šta radi, da mu je prilikom izvršenja djela 'pao mrak na oči', da je bio obliven krvlju", kazala je ona.

( Komnen Radević )