Cijene ljekova u Crnoj Gori, Srbiji i Federaciji BiH: Skupo kad se plaća iz džepa

Cijene ljekova koji se izdaju na recept u apotekama ili koriste u javnim zdravstvenim ustanovama ograničene su Vladinim propisima, ali veliki broj građana Crne Gore tvrdi da su medikamenti koji se plaćaju iz džepa mnogo skuplji nego u susjednim zemljama.

Cijene ljekova koji se propisuju i izdaju na teret Fonda za zdravstveno osiguranje - takozvana pozitivna lista, ograničene su Uredbom o formiranju maksimalnih cijena lijeka. Maksimalna cijena tih ljekova formira se na bazi izračuna prosječnih cijena ljekova u referentim državama koje određuje država, trenutno Srbija, Rumunija i Hrvatska, na način da ona može biti maksimalno 95 odsto prosječne cijene u te tri zemlje za originalne ljekove. Takođe, cijene ljekova sa “pozitivne liste” formiraju se u direktnim pregovorima između proizvođača i Ministarstva zdravlja, a osnovna i doplatna lista ažuriraju se najmanje dva puta godišnje, samim tim i cijene koje država utvrđuje. Država sama bira referentne zemlje za koje smatra da su prepoznate po pristupačnim cijenama ljekova, a kao dodatni, korektivni faktor, uzima se u obzir to da su zemlje koje imaju neuporedivo veće tržište od Crne Gore, samim tim i niže cijene.

Ljekovi na recept mogu se uzimati u 56 državnih “Montefarm” apoteka i oko stotinjak od 250 privatnih koje su potpisale ugovor sa Fondom za zdravstveno osiguranje. Tokom prošle godine, Fond je platio oko 70 miliona eura za te ljekove, a oko 50 miliona (71 odsto) otišlo je za medikamente u “Montefarm” apotekama.

Za ljekove za koje država smatra da ne pripadaju korpusu esencijalnih za zdravlje stanovništva (takozvana “negativna lista”), odnosno ljekove koje građani kupuju iz džepa, cijene određuje proizvođač, a korektivni faktor može biti konkurencija, što najčešće dovodi do snižavanja cijena.

Građani se često žale da određene ljekove koji se nalaze van liste kupuju u susjednoj Srbiji po manjim cijenama u apotekama. Sagovornici “Vijesti” kažu da je očekivano da veći broj ljekova u Srbiji bude jeftiniji, s obzirom na to da u toj državi postoje proizvođači ljekova.

“Sa druge strane, u Srbiji se često nalaze konsignaciona (centralna) skladišta velikih proizvođača. Očekivano je da postoje razlike u cijeni, ali ne bi trebalo da budu veće od 20 odsto, jer postoje troškovi carine, registracije fajlova, prevoza...”, ističe jedan od sagovornika.

Zakonom propisane marže iznose šest odsto za veleprodaju i 18 odsto za maloprodaju u apotekama.

Iz Ministarstva zdravlja nedavno su ocijenili da cijene ljekova van liste diktira veličina tržišta i interesi velikih farmaceutskih kompanija, te da je Crna Gora malo tržište. Ipak, nagovijestili su da bi u narednom periodu, kroz izmjene Zakona o ljekovima, mogli da ograniče i cijene tih ljekova, ne precizirajući na koji način.

Prema podacima iz državnih apoteka, acetilsalicilna kisjelina (aspirin) u Crnoj Gori se može kupiti po cijeni od 0,89 eura do 2,87, paracetamol od 0,90 do 2,12 eura, a ibuprofen košta od 2,18 do 3,24 eura, u zavisnosti od proizvođača.

Antaciti, koji smanjuju želudačnu kisjelinu, u zavisnosti od proizvođača kupuju se po cijeni od oko 1,70 do 5,84 eura, a inhibitori protonske pumpe, koji se takođe koriste u iste svrhe, građani plaćaju od 1,66 do 7,43 eura.

Antihistaminici, ljekovi protiv alergije, mogu se kupiti za tri eura. Nazalni dekongestivi, protiv zapušenog nosa, kupuju se u državnoj apoteci po najnižoj cijeni od 2,87, a cijene, u zavisnosti od proizvođača, idu i do šest ili 10 eura.

Ljekovi protiv kašlja i prehlade koštaju od 2,75 do 5,74 eura.

Ljekovi u BiH sve skuplji, niža zarada u apotekama u Republici Srpskoj

Statistički podaci i dalje pokazuju da građani Bosne i Hercegovine (BiH) posljednjih godina najskuplje plaćaju ljekove u cijeloj regiji. Agencija za lijekove i medicinska sredstva BiH je krovna institucija države koja izdaje dozvole za prodaju ljekova na području zemlje i uređuje veleprodaju, dok većinu propisa iz apotekarske djelatnosti donose entitetski nivoi.

Uz državne, mnogo je i privatnih apoteka, ali i veleprometnika ljekova iz godine u godinu. Za razliku od Federacije BiH, državne apoteke u Republici Srpskoj nemaju svoju veleprodaju nego ljekove nabavljaju od registrovanih privatnih veleprodaja kao i sve druge apoteke u BiH.

Državna Agencija vodi registar veleprometnika i javno je dostupan. Pravna lica koja imaju dozvolu za promet ljekovima na veliko mogu da se bave prometom lijekova na veliko i prodaju ljekove apotekama, navode iz Agencije.

“Kada su u pitanju cijene, Agencija određuje maksimalnu veleprodajnu cijenu ljekova u skladu sa Pravilnikom o načinu kontrole cijena, načinu oblikovanja i izvještavanja o cijenama ljekova u BiH. U skladu sa podzakonskim aktom daje okvir za sve lijekove koji nemaju režim izdavanja ‘Lijek se izdaje bez ljekarskog recepta’ i cijena lijeka može biti od nula do maksimalne veleprodajne cijene. Cijene lijekova dalje određuju fondovi zdravstvenog osiguranja”, pojašnjava za “Oslobođenje” Tijana Spasojević-Došen, šef odsjeka za informisanje o ljekovima.

Apoteke su u nadležnosti entitetskih ministarstava nadležnih za poslove zdravlja, kao i maloprodajna marža. Godinama smo svjedoci kako su cijene ljekova u apotekama širom Federacije BiH veće u odnosu na one u apotekama u Republici Srpskoj. Razlika je nekada baš znatno veća, zavisno od proizvođača i ukoliko se radi o kvalitetnijim ljekovima, odnosno preparatima.

Farmaceuti pojašnjavaju da cijenu lijeka formira njegova uvozna cijena. Kada veledrogerije prodaju lijek apoteci u RS i u FBiH, prodaju ga po istoj cijeni, nebitno je li veledrogerija iz RS-a ili FBiH i u koji entitet prodaju lijek. Građanima se prilikom kupovine lijeka u apoteci na njegovu cijenu zaračunavaju veleprodajne te maloprodajne marže. Na visinu cijene lijeka neizostavno utiče i PDV u našoj zemlji koji iznosi 17 odsto i najveći je u zemljama okruženja, što utiče na visoke cijene lijekova koju danas plaćaju bh. građani.

Bosna i Hercegovina u registru Agencije broji blizu 50 veleprodaja ljekova. Magistrica farmacije Adisa Džananović, članica Upravnog odbora Komore magistara farmacije FBiH, u izjavi za “Oslobođenje” naglašava da Bosna i Hercegovina nema državnu veleprodaju, već se promet odvija preko svih registrovanih veleprodaja, kako na teritoriji FBiH, tako i RS-a. Sve apoteke, javne i privatne, su izjednačene što se odnosi na usluge i prava. Pacijentima je omogućeno da biraju gdje će otići po ljekove. Skoro sve apoteke imaju potpisane ugovore sa Zavodima zdravstvenog osiguranja i mogu da izdaju lijekove na recept.

“Marže na ljekovima su ograničene i mogu biti maksimalno 25 posto. S obzirom na slobodnu volju pacijenta, gdje će otići po svoju terapiju i gdje će tražiti uslugu, apoteke se nalaze u tržišnoj utakmici, tako da su marže na ljekove znatno niže od maksimalno dozvoljenih”, kaže mr. Džananović, tvrdeći kako je mala razlika u cijenama ljekova u apotekama u entitetima.

Ipak, cijene mogu da se razlikuju, čak i u sklopu iste ustanove, i s obzirom na njenu lokaciju, ali to su mali iznosi, 10-20 pfeninga, mišljenja je naša sagovornica.

Donosimo maloprodajne cijene ljekova iz jedne privatne apoteke u Federaciji BiH: acetilsalicilna kiselina, bospyrin tabl - 4,50 KM (oko 2,25 eura), aspirin - 5,15 KM, ibuprofen tabla 400 mg 2,70 KM, brufen 400 mg 6,10 KM, paracetamol 10x500 mg 2,15 KM, paracetamol tabla 12x500 - 2,40 KM. Antacid - gastal tabla 8,55 KM; rennie tabla - 10,80 KM. Antihistaminik: lordes tablete 10x5 mg - 3,90 KM, a lostop tablete 10x10 mg 7,00 KM. Dekongestivi: snup 1% 8,20 KM, rinobact 1% 9,90 KM. Sirupi za kašalj: 10-15 KM. Preparat za prehladu i grip: tylol hot 12 - 13,80 KM, theraflu max 13,20 KM, grippostad caps 20 je 11,10 KM, a rhinostop hot 7,00 KM.

Kada se radi o cijenama ljekova u Republici Srpskoj u privatnim apotekama one su niže, tako da vrlo često građani iz Federacije BiH ljekove nabavljaju u apotekama drugog entiteta.

Cijene ljekova u Bosni i Hercegovini kontroliše Agencija za lijekove i medicinska sredstva BiH putem maksimalnih odobrenih veleprodajnih cijena dok se cijene lijekova u entitetima, kazuje u izjavi za “Oslobođenje” predsjednica Farmaceutske komore RS-a Jadranka Bjelaković, znatno razlikuju.

“Veleprodajna marža u FBiH iznosi osam, dok je u RS-u šest odsto. Maloprodajna (apotekarska) marža u FBiH iznosi 25 odsto dok je u RS-u maksimalno 18 odsto”, kaže magistrica Bjelaković, navodeći jasno vidljivim da apoteke imaju za devet odsto (dva odsto VP i sedam odsto MP) niže zarade u odnosu na apoteke u FBiH.

Ovo su cijene lijekova u apotekama u RS: Acetinska kiselina: aspirin protect 28X100 mg tbl., 4,15 KM, midol protect 30X100 mg tbl., 4.45 KM. Ibuprofen: ibuprofen 20 X 400 mg tbl., 3.87 KM, brufen 30X400 mg tbl., 5.68 KM. Paracetamol: febricet 12X500 mg. tbl., 2.29 KM, paracetamol 20X500 mg tbl., 4 KM. Za višak kiseline controloc 28X20 tbl., 5.58 KM, pantoprazol 28X20 mg tbl,. 5.60 KM. Antihistaminici: pressing 10x10 mg tbl., 6.68 KM, flonidan 10x10 mg tbl. 6.86 KM. Nazalni dekongestivi: snup sprej za odrasle 0,1 posto, 7.77 KM, dok je olynth sprej za odrasle 0,01 posto, 9.15 KM. Za iskašljavanje bosolex 20x8 mg je 8.42 KM, bisolvon 20X8 mg tbl., 9.39 KM.

U Brčko distriktu ne postoji državna apoteka, niti veledrogerija, sve su privatne. I sve apoteke, bilo privatne ili državne, imaju jednaku, zakonski definisanu maržu na ljekove, kazala je Oslobođenju magistrica farmacije Emina Hajdarević, iz Pododjeljenja za javno zdravstvo, Odjeljenja za zdravstvo i ostale usluge Vlade Brčko Distrikta.

Navodimo i cijene ljekova u apotekama u Brčko Distriktu: cijena paracetamol tablete 500 mg (za odrasle) košta 2,50 KM, pakovanje od 12 tableta, a paracetamol tbl. 500 mg Bosnalijek košta 2,10 KM, pakovanje od 10 tableta. Aspirin tablete 500 mg koštaju 5,80 KM.... Pojmovi antacid i antihistaminik su kažu široki, tako da nam na to pitanje nisu mogli odgovoriti. Tako i primjera radi, lijek ibuprofen može biti u obliku tableta, šumećih tableta, sirupa, a jačine se kreću od 200 mg, 400 mg, 600 mg, 800 mg. Isto se odnosi i na ljekove protiv kašlja i prehlade, tako da nam cijene nisu naveli.

Srbija: Trgovačke marže dižu cijene

Ljekovi protiv kašlja, temperature, bolova, kapi za nos i oni protiv alergija mogu da spadaju u takozvane OTC ljekove, odnosno pojedini mogu da se nabave bez ljekarskog recepta. Cijene ljekova formiraju se na osnovu Uredbe o kriterijumima za formiranje cijena ljekova za potrebu u humanoj medicini čiji je režim izdavanja na recept.

Sledstveno tome, marže apoteka su od 12 odsto na veleprodajnu cijenu lijeka koji se izdaje na ljekarski recept do 25 odsto na OTC ljekove.

Kako za “Danas” objašnjava farmaceut iz jedne od mnogobrojnih apoteka u Srbiji, a koji je želeo da ostane anoniman “jer nema dozvolu da govori za medije”, jedan te isti OTC lijek možete da kupite po cijeni na osnovu marže od 12 odsto, ali i za 13 odsto skuplje ukoliko je apoteka odredila maksimalnu maržu od 25 odsto.

“To sve zavisi u kom ste gradu ili mjestu, da li je puno apoteka ili ih ima nekoliko, te će lijek biti skuplji, naravno, ako je manje apoteka. Ali, to je rijetkost. Uglavnom kolege računaju maržu od 12 odsto i na OTC ljekove. Sa druge strane, kod nas je situacija takva da su mnoge državne apoteke privatizovane, ali primaju recepte i u tom smislu rade baš kao i državne, dok cijena OTC grupacije ljekova koja je u slobodnoj prodaji može da se razlikuje u odnosu na maržu”, navodi on i dodaje da kada su ljekovi koji se izdaju na ljekarski recept u pitanju njihove maksimalne cene direktno određuje i kontroliše država.

Da bi zamršena priča o tome kako je taj, na primjer, ibuprofen dospio na rafove apoteka i građanin ga platio, na primjer, 400 dinara (oko 3,3 eura) po kutiji, neophodno je da se razumije prvi korak u tom sistemu, a to je Agencija za lekove i medicinska sredstva (ALIMS)

Pavle Zelić iz ALIMS kaže za “Danas” da prije nego što se lijek nađe na tržištu Srbije potrebno je da podnosilac zahtjeva zatraži izdavanje dozvole za lijek.

“To može da učini pravno lice registrovano za ovu vrstu djelatnosti i sa odgovarajućim stručnim kadrom koje može da obavlja takve specijalizovane poslove u domenu zdravstva. On podnosi Agenciji obimnu dokumentaciju kojom se dokazuju, prije svega, kvalitet, efikasnost i bezbjednost lijeka. Ova dokumentacija treba da bude prilagođena standardima koji važe u Evropskoj uniji, sa kojom je naša zemlja u najvećoj mjeri usaglašena u pogledu zakonskih odredbi, ali i procedura i praktične implementacije istih”, objašnjava on za “Danas”.

Dodaje da bez ulaženja u detalje dokumentacije, može se istaći da ona obuhvata kompletan razvojni put lijeka, od pretkliničkih, kliničkih ispitivanja i podataka iz primjene iz prakse ako je lijek već bio u prometu na nekom drugom tržištu, što je najčešći slučaj.

“Procedura obuhvata formalnu i suštinsku procenu i terminski je usaglašena sa rokovima u EU, dakle 30+210 dana, ne računajući vrijeme za dopunu dokumentacije”, navodi naš sagovornik.

Sanda Savić iz Grupacije proizvođača ljekova kaže za “Danas” da kada podnosilac zahtjeva za registraciju lijeka u ALIMS dobije sve neophodne dozvole za stavljanje lijeka u promet na teritoriji Srbije taj lijek ima svoju veleprodajnu cijnu koja je formirana u odnosu na striktna pravila po Uredbi o kriterijumima za formiranje cena ljekova za potrebu u humanoj medicini čiji je režim izdavanja na recept. Ono što je važno, Uredba predviđa komparaciju cijena u odnosu na referentne države, a u našem slučaju su Slovenija, Grčka i Italija. Na taj način se formira veleprodajna cijena. Kada ljekove trebuju apoteke, one pri formiranju maloprodajne cijene lijeka dodaju maržu od 12 odsto, ukoliko se izdaje na ljekarski recept, a ona može da bude do 25 odsto, na osnovu kriterijuma koji propisuje Uredba”, kaže naša sagovornica.

U Uredbi, u koju je “Danas” imao uvid, stoji da “kriterijum za formiranje cijene ljekova u prometu na malo jesu troškovi prometa na malo, koji se zaračunavaju na cijenu lijeka na veliko, formiranu u skladu sa kriterijumima iz ove Uredbe, i to: za ljekove čiji je režim izdavanja na recept i koji su na Listi ljekova koji se propisuju i izdaju na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, u visini do 12 odsto, dok za ljekove čiji je režim izdavanja na recept i koji se ne nalaze na Listi ljekova, u visini do 25 odsto u odnosu na cijenu lijeka.

Kako je, između ostalog, predviđeno Uredbom, nosilac dozvole za lijek dužan je da na zahtjev nadležnih ministarstava u pismenoj ili elektronskoj formi dostavi podatke u postupku utvrđivanja najviših cijena ljekova, u roku od najviše sedam dana od dana prijema zahtjeva.

Prof. Radan Stojanović sa Katedre za farmakologiju Medicinskog fakulteta u Beogradu dodaje za “Danas” da je od izuzetnog značaja za sve građane da shvate da slobodna prodaja OTC ljekova ne znači i njihova apsolutna bezbjednost za upotrebu jer mnogi imaju neželjena dejstva.

“Bitno je da se građani prije kupovine ibuprofena, na primer, ili kapi za nos, obavezno konsultuju sa svojim ljekarom ili farmaceutom. Ibuprofen može da izazove krvarenja iz digestivnog trakta, a neki od OTC ljekova mogu da stupe u interakciju sa drugom terapijom koju pacijent pije za neku svoju hroničnu bolest ili stanje”, naveo je on.

Cijene ljekova Srbija: acetilsalicilna kiselina - 200-380 dinara (2,5 do 3,15 eura), ibuprofen - 200 - 570, paracetamol - 200 - 330, antacidi - 300 - 500, antihistaminici - 200 - 500, nazalni dekongestivi - 200 - 600, ljekovi protiv kašlja i prehlade - 500 - 600.

( Ana Komatina (Vijesti), Merima Babić (Oslobođenje), Radmila Briza (Danas) )