Bolujete li od depresije ili ste samo tužni? Ovo su razlike
Svakodnevna tuga je univerzalna i prolazi sama od sebe, ali depresija je potencijalno ozbiljna, ali izlječiva bolest
Iako termine tuga i depresija često koristimo kao sinonime, psihijatri upozoravaju da su to dva bitno različita stanja koja je važno na vrijeme prepoznati.
Naime, često možemo čuti kako neko za sebe kaže da je ”u depresiji” kada je neraspoložen, tužan ili loše volje. Stručnjaci ističu da to nikako ne treba miješati, jer depresija je ozbiljna bolest, a tuga normalna ljudska emocija.
Kako bi objasnio razliku, dr Richard A. Friedman, profesor kliničke psihijatrije i upravnik Klinike za psihofarmakologiju na Medicinskom fakultetu Weill Cornell, ispričao je slučaj svog pacijenta u srednjim 40-ima, uspješnog poslovnog čovjeka koji je u jednom trenutku počeo da gubi samopouzdanje.
“Imao je problema sa spavanjem, budio se oko 4 sata ujutro s intenzivnom tjeskobom i nije više mogao da zaspi. Apetit mu je nestao, kao i libido, i jako je smršao”, ispričao je dr Friedman za The Washington Post.
Dr Friedman kaže da njegov pacijent mjesecima nije preduzimao ništa, uvjeren da su pomenuti simptomi očekivani odgovor na finansijske probleme i da će ubrzo nestati.
Ali, nakon što je njegova supruga insistirala da mu treba pomoć, posavjetovao se s psihijatrom. Progonile su ga misli da je postao dosadan i da bi porodici bilo bolje bez njega.
”Taj pacijent je zapravo patio od kliničke depresije, ali njegovo uvjerenje da je ono što osjeća samo ‘normalna’ anksioznost vrlo je uobičajeno. Malo je reći da živimo u stresnim vremenima. Klimatska kriza, ratovi, političke nesuglasice… Svijet u kojem živimo uzima danak u našem mentalnom zdravlju”, upozorava dr Friedman.
Potražiti ljekara ako simptomi traju duže od dvije sedmice
Govoreći o razlikama između tuge i depresije, psihijatri ističu da je tuga normalna ljudska emocija, što znači da traje relativno kratko i obično je možemo povezati s tačno određenim uzrokom, prenosi Novi list.
U redu je, pa čak i neophodno, ponekad biti tužan – zbog gubitka drage osobe, neispunjenih očekivanja, neuspjeha na radnom mjestu, loših odnosa s drugim osobama, finansijskih problema…
Kako bismo ublažili osjećaj tuge, pomoći će već razgovor s dragim osobama, plač, boravak u prirodi ili druženje s kućnim ljubimcem.
Sa druge strane, depresija je sindrom koji osim tuge ili ravnodušnosti, obično izaziva nesanicu, gubitak libida i apetita, socijalno povlačenje, nisku energiju, osjećaj beznađa ti suicidalne misli i postupke.
Depresiju je, za razliku od tuge, potrebno liječiti
Tužni ljudi su nesrećni zbog određenog događaja, a oni depresivni osjećaju se loše zbog sebe samih i gube samopouzdanje.
Da bi se postavila dijagnoza depresije, odnosno depresivne epizode, ovi simptomi treba da traju najmanje dvije sedmice.
Ako niste sigurni, zapitajte se – koliko ste često u proteklih nekoliko sedmica izgubili interes i zadovoljstvo za obavljanje nekih stvari? Koliko često ste se osjećali potišteno ili beznadno? Ako vaš rezultat glasi tri puta ili više, postoji velika vjerovatnoća da ste depresivni, a ne samo uznemireni.
Postoje brojni naučni dokazi za to da je klinička depresija povezana s promjenama u dijelovima mozga koji regulišu raspoloženje, san, energiju i apetit.
Ali, nauka još potpuno ne razumije ono što izaziva biološke abnormalnosti kod depresivnih osoba. Vjeruje se da je to rezultat složene interakcije između gena i stresa.
Antidepresivi nisu lijek za tugu
Psihoterapija je prva linija liječenja za osobe s blagom do umjerenom depresijom, ali kada je bolest teška, što znači ili prisutnost psihotičnih simptoma ili suicidalnih misli i osjećaja, tada je kombinacija terapije i antidepresiva najsigurniji i najdjelotvorniji pristup.
Antidepresivi nisu lijek za svakodnevnu nesreću ili tugu. Osim ako nemate oblik kliničke depresije s odgovarajućim biološkim promjenama, oni vas neće učiniti srećnijima.
Zloupotreba antidepresiva za liječenje normalnih tegoba bila bi slična korištenju antibiotika za liječenje obične prehlade, koju izaziva virus i nije osjetljiva na antibiotik.
Vježbanje ima značajne antidepresivne učinke, jer osim što povećava energiju, čini nas fizički spremnim. Uz poznato oslobađanje endorfina, povećanje volumena srca vježbanjem podstiče oslobađanje BDNF-a, odnosno proteina abrineurina, jednog od faktora rasta neurotrofina, povezanih s faktorom rasta kanonskog živca.
Društvene veze, često poremećene depresijom, ključne su za liječenje. Zato je važno podsticati pacijente da održavaju kontakt s prijateljima i porodicom, jer ljudi su prije svega društvena bića i vole da osjete utjehu i podršku voljenih osoba.
Uz ljekove, terapije stimulacije mozga, kao što je elektrokonvulzivna terapija (ECT) i, u novije vrijeme, transkranijalna magnetna stimulacija, vrlo su djelotvorne u liječenju depresije.
Novi ljekovi za depresiju
Postoje obećavajući novi ljekovi za depresiju, kao što su ketamin, esketamin i psilocibin, koji proizvode brza i dugotrajna antidepresivna dejstva, nekoliko minuta do sati nakon primjene. Ovi ljekovi takođe proizvode brza neuroplastična dejstva i, na neki način, ”preusmjeravaju” mozak.
”Prethodno pomenuti pacijent, uspješan poslovni čovjek, bio je iznenađen i s olakšanjem je prihvatio dijagnozu da pati od velike depresije, a ne od svakodnevne tuge i tjeskobe. Počeo je da pije SSRI antidepresiv i odlazio je na nedjeljnu psihoterapiju. Njegov san i apetit poboljšali su se već prve sedmice, a za tri nedjelje osjećaj straha i katastrofično razmišljanje su nestali. Reaguje na stres kao i prije. Nema više tuge i propasti”, objasnio je dr Friedman.
Svakodnevna tuga je univerzalna i prolazi sama od sebe, ali depresija je potencijalno ozbiljna, ali izlječiva bolest, koju niko ne bi trebao da zamijeni za tugu.
”Ljudi često za svoje depresivno raspoloženje krive neki uznemirujući aspekt svijeta, poput stanja u društvu ili politici. Moj drugi pacijent tvrdio je da je tjeskoban i depresivan zbog negativnog uticaja privrede na njegovo poslovanje. Nakon uspješnog liječenja, svoj je napredak objasnio riječima: ‘Svijet je isti, ali moja reakcija na njega se promijenila. Mislio sam da se nebo ruši, a sada znam da je to bilo pogrešno”, ispričao je dr Friedman.
( Vijesti online )