Čarolija zvana podrška

Neobična, jedinstvena i drugačija promocija knjige “Pero plavog feniksa” autorke Olge Gojnić Borilović održana je u utorak veče u Podgorici, u Kulturno-informativnom centru (KIC) “Budo Tomović” i mogla bi se okarakterisati i kao pravi mali spektakl, jednako za mnogobrojnu publiku svih generacija, tako i za autorku.

Puna multimedijalna sala KIC-a vrvila je od energije najmlađih kojima je događaj bio prilagođen, a za šta je bio zadužen animator Žarko Stanišić, poznatiji i kao Žarko Žabac. Smijeh, radost, iskrenost, sloboda, interesovanje i opuštenost, interakcija kakva se ne viđa na kulturno-umjetničkim događajima za odrasle, raspršili su se prostorijom, kroz razgovor, različite vježbe, trikove, čaroliju, pitalice, zadatke, a tim putem je približena i tematika knjige za djecu “Pero plavog feniksa”...

Iako ovo nije njena prva promocija, s obzirom na to da za sobom ima i dvije zbirke priča, Gojnić Borilović ističe da joj je najdraža, vjerovatno i najljepša koju je imala.

“I dalje sam pod utiskom, presrećna! Naš dragi Žarko je na poseban način sve približio djetetu. Kada smo razgovarali i planirali promociju, znala sam da ne želim da to bude neko klasično konferencijsko predstavljanje, jer, ako je za djecu, onda i treba u potpunosti da bude prilagođeno njima”, kaže spisateljica sumirajući utiske u razgovoru za “Vijesti”.

Tako je i bilo, krajnje prilagođeno djeci svih uzrasta, a u pripremljenom programu učestvovali su svi, djeca uzrasta vrtića, školarci, ali i njihovi pratioci, roditelji, svi prisutni u publici. Ipak, djeluje da je uzrast uglavnom (bio) obrnuto proporcionalan otvorenosti za učešće u programu, ali i da djeca najbolje razumiju značenje riječi “čarolija”, definiciju podrške, odgovore na pitanja šta su stvarne vrijednosti, koje su to male stvari koje čine život i šta napada/ugrožava našu planetu, te ko su superheroji...

To je bila i prilika da se proslavi 2. april, Svjetski dan knjige za djecu, upravo promocijom knjige “Pero plavog feniksa”. Autorka u tom djelu donosi priču koja će učiniti da se svako dijete, ali i odrasla osoba, zapita da li činimo dovoljno za prirodu, te na koji način bi svako od nas mogao da doprinese njenom očuvanju.

“Zahvaljujući bogatstvu jezika i raskoši slikovnih rješenja, imaginativnoj snazi kako verbalnih tako i vizuelnih efekata, možemo da se osjetimo dijelom svega što dječak želi da sačuva, a možda i da, pomalo, i mi budemo taj dječak. Ovo je djelo koje zaslužuje da se nađe u dječijim bibliotekama, ne samo zbog poruka koje se tiču ekologije, već i zbog svega što poručuje i afirmiše kad je prijateljstvo u pitanju”, piše u opisu djela u kojem se susreću “svijet malih i velikih, svijet prirode i materijalističkog”.

Stanišić je u praksi, kroz zabavu i igru, djeci približio upravo ono na šta knjiga i ukazuje.

“Svemu treba čarolija zvana podrška”, rekao je, između ostalog.

Gojnić Borilović u razgovoru za “Vijesti” potvrđuje da uglavnom roditelji koji biraju knjige za svoju djecu, a poručuje da nije dovoljno samo da knjiga lijepo izgleda, već je u njoj potrebno naći one vrijednosti, uvjerenja i težnje koje će obogatiti živote najmlađih, ali ih i usmjeriti.

“Teme o kojima sam pisala u knjizi su jako važan dio života i nekako su to stvari kojima bih željela što više da se okružim, ali i da dalje proširim. Najizraženija i možda najočiglednija tema moje knjige je prijateljstvo. U ovom slučaju imamo prijateljstvo između feniksa i dječaka, koji naizgled možda i nemaju ništa što ih na površini veže. Međutim, postoje te naše dublje težnje da ne budemo usamljeni, da se povežemo sa nekim pa i ako nismo povezani na očigledan način. Dakle, težnja za prijateljstvom, a onda i ljubav prema prirodi. U knjizi dječak pokušava da spasi pticu koja bi trebalo da završi u kavezu i bude prodata zato što može da donese dobar profit, a što ptica ne želi. Dječak brani pticu, on brani drvo, on smatra da drveće ne bi trebalo da se siječe... To je nešto što i mene iskreno pogađa, pogotovo kada vidim da se u gradu u kom živim više cijene zgrade nego drveće”, priča Gojnić Borilović.

Autorka primjećuje da se te teme sve više tretiraju u umjetnosti, likovnoj, pozorišnoj, književnoj, muzičkoj... što je raduje.

“Čini mi se da se sve generacije na svoj način bore za iste stvari”, konstatuje ona i otkriva da priželjkuje što više čitalaca, a onda i prevod “Pera plavog feniksa” i izdanja knjige na drugim jezicima.

“Zaista bih voljela da se ovo djelo prevede na par stranih jezika. Prvi put u životu sam nekako sto odsto ubijeđena da ovo djelo zaista treba svi da pročitaju. Nadam se da će to biti i budućnost ove knjige”, kaže ona.

Da čitaju i djeca i odrasli

Na pitanje koliko je važno stvaralaštvo za djecu i koliko literatura za djecu nije samo njima namijenjena, već i odraslima, Gojnić Borilović odgovara da je taj značaj nemjerljiv, u šta se uvjerava i kroz pedagoški posao u okviru kojeg je u stalnom kontaktu sa djecom i mladima.

“Važno je čitati, makar 20 minuta tokom dana, kao po receptu. Važno je da roditelj čita djetetu, ali i da dijete čita naglas, važno je čitati prije spavanja, jer je to emotivni, najdivniji i najintimniji trenutak, ritual kojim se dan privodi kraju i rezimira... Važno je da su i roditelji, a onda i svi odrasli, uključeni u to i da praktikuju takve stvari koje nas podsjećaju na mnoštvo tih jednostavnih stvari koje su zaista važne, a koje djeca osjećaju i pamte mnogo bolje od nas koji smo uslovljeni tempom dana koji postaje sve kraći”, poručuje Gojnić Borilović.

( Jelena Kontić )