Agrobudžet - novi ozbiljan korak dalje od EU

Konačno je sredinom marta, nakon neobjašnjivog kašnjenja, Vlada usvojila Uredbu o uslovima, načinu i dinamici sprovođenja mjera agrarne politike - Agrobudžet za 2024. godinu. Već se iznose pohvale - nikad veći, istorijski, silna povećanja, i tako dalje i tome slično. Da li je to baš tako?

Prošle godine dao sam osvrt, naslovivši ga - Agrobudžet u godini Strategije. Nažalost, većinu tih primjedbi mogao bih ponoviti, jer važe i za ovogodišnji agrobudžet!

Na pragu smo EU, kako nas uvjeravaju, a još nemamo višegodišnji finansijski plan podrške iz kojeg bi trebalo da proističu godišnja izdvajanja za poljoprivredu i ruralni razvoj, jer je to praksa Evropske unije. Bio sam se ponadao da ćemo konačno to imati u Strategiji 2023-2028, a ono što tamo stoji, pod naslovom Budžetska podrška, jeste neozbiljna igrarija, a ne projekcija budžetske podrške poljoprivredi. Jer, u dokumentu koji je usvojen sredinom 2023. godine daje se plan podrške od 2020. do 2025. godine, a već od 2026. godine Crna Gora će biti na budžetu EU!?

Na pitanje koliko iznose godišnja izdvajanja za podršku poljoprivredi i ruralnom razvoju, pouzdan odgovor mogao bi se dati jedino na osnovu izvještaja o utrošenim sredstvima u prethodnoj godini. Nema javno dostupnog dokumenta iz kojeg bi se vidjelo u kojoj mjeri se poklapaju budžetske projekcije i izvršenje po pojedinim mjerama. Nažalost, sastavljači agrobudžeta naslijedili su i usavršili raniju lošu praksu da u agrobudžet stavljaju nerealno visoke iznose koji se ne realizuju, što je lako zaključiti iz teksta koji slijedi.

Ukratko o povećanju. Tačno je da je podrška iz državnog budžeta povećana za 6,6 mil. eura, sa 44,7 mil. eura u 2023. na 51,3 mil. eura u 2024. godini. Povećane su staračke naknade za 5,4 mil. eura i premije za mlijeko za 3,5 mil. eura, tako da budžetska izdvajanja za sve ostale mjere nisu povećana nego smanjena, i to za 2,3 mil. eura.

Za Direktna plaćanja u stočarskoj proizvodnji umjesto prošlogodišnjih 6.595.000 eura ove godine biće dovoljno 5.048.493 eura (1.546.507 eura manje). I ne bi to bilo toliko čudno da nije povećan iznos po kravi sa 85 na 100 eura, a po ovci i kozi sa 10 na 13 eura (30%), čime se ministar Joković pohvali u emisiji Okvir?! Ako se planira 3.076.750 eura za krave (prošle godine 4.325.000 eura), da li je moguće da je broj krava, i pored subvencionisanih uvoza novih grla, pao na 30.000! U ovčarstvu je planirano 1,45 mil. eura, što je, uz 13 eura po grlu, dovoljno za 111593 ovce, a prošle godine bilo je planirano 1,5 miliona, uz 10 eura po grlu. To bi značilo da je broj ovaca samo u jednoj godini smanjen za 38.500 grla. O čemu se zbilja ovdje radi?

I dalje se istrajava na sprovođenju mjera koje nisu u skladu sa Zajedničkom poljoprivrednom politikom (CAP) Evropske unije! I ne samo to. Umjesto postepenog smanjivanja, planira se povećavanje premija za mlijeko, mjere potpuno suprotne principima CAP-a. Ta podrška po litru mlijeka kada se iskaže po kravi, može da premaši 1000 eura po kravi godišnje, a u nekoliko članica EU, koje tu mjeru primjenjuju (nije obavezna) podrška je oko 300 eura po kravi.

Vjerujem da kreatori agrobudžeta znaju da u EU tzv. proizvodno vezana plaćanja mogu da učestvuju u ukupnim direktnim plaćanjima do 15%, a kod nas je učešće premija u stočarstvu i za mlijeko sa prošlogodišnjih 70% poraslo na 77%. Ozbiljno usklađivanje sa EU, zar ne?

S druge strane, za podršku po hektaru korišćenih poljoprivrednih površina, osnovni vid direktnih plaćanja u EU modelu, nema povećanja. Uz uvođenje u sistem podrške novih 32.000 ha livada i 37.000 ha pašnjaka, i uz povećanje po ha za sve obradive površine sa 270 na 300 eura, biće dovoljan isti iznos kao i prošle godine, 3,8 miliona eura. Nevjerovatno, ali tako stoji u mjeri Direktna plaćanja u biljnoj proizvodnji - osnovna plaćanja!

Konačno je prošle godine uvedena podrška za prirodne livade i pašnjake, koji čine 94% ukupno korišćenih polj. površina. Bilo je najavljeno 60 eura po hektaru za livade, a 80 eura za pašnjake (zanimljivo, veći iznos za pašnjake), ali nema podataka o tome koliko je isplaćeno. Međutim, ove godine u Agrobudžetu podrška za prirodne livade je mizernih 15 eura po ha. Treba zamisliti poljoprivrednike udaljenih crnogorskih sela, koji za 5 ha pokošene livade, što je iznad prosječne veličine gazdinstva, treba da obave zahtjevnu proceduru prijavljivanja da bi dobili 75 eura podrške! Neodgovorno je to!

O tome koliko je ozbiljno sastavljan Agrobudžet, možda najbolje govore sljedeće dvije mjere. U mjeri - Održivo korišćenje planinskih pašnjaka doslovno je isti tekst prošle i ove godine, čak i iznos po uslovnom grlu od 15 eura. I dok je prošle godine trebalo 300.000 eura, ove godine je dovoljan šest puta manji iznos - 50.000 eura!?

U mjeri - Proizvodno vezana plaćanja u biljnoj proizvodnji isti tekst u prošloj i ovoj godini. I dok je prošle bilo planirano 1.390.000 eura, ove godine će, uz povećanje podrške sa 100 na 200 eura po ha za komponentu 1 (za voće, povrće, žitarice i krompir) i komp. 2 (za maslinovo ulje), i uz isti iznos podrške po ha za preostale dvije komponente (sjemenski materijal i duvan), biti sasvim dovoljno 200.000 eura.

Poslije ovoga, ima li uopšte smisla dalje analizirati ovo što se Agrobudžetom zove??? Ipak, evo još nekoliko bravura sastavljača ovog štiva. U Mjerama ruralnog razvoja (Jačanje konkurentnosti proizvođača hrane) ponovo mjera ‘’MIDAS 2 - KOMPONENTA 1 - JAČANJE PROGRAMA MPŠV ZA POLJOPRIVREDU, I RURALNI RAZVOJ’’. Evo kako izgleda finansijski plan za dvije godine (u eurima):

Ponoviću, navedenoj podršci nije ovdje mjesto i ne može se govoriti kako se sa 4,5 mil. eura podržava konkurentnost proizvođača hrane. Zbilja, koliko je od iznosa u tabeli utrošeno prošle godine? Šta se krije u agroekološkoj mjeri za koju se planira izdvojiti 1,4 mil. eura, a ni riječi o tome na šta se odnosi? Obrazloženje mjere sa 4,5 mil. eura podrške kraće je nego za mjeru Sertifikacija geografskog porijekla vina, sa iznosom od samo 5.000 eura!

U trećem stubu podrške mjera 3.2 sa istim iznosima po stavkama, kao i prošle godine. Stoga moram ponoviti ono što sam prošle godine iznio: “I onda u trećem stubu agrarne politike - Podrška opštim servisima u poljoprivredi, u drugoj mjeri - Program unapređivanja stočarstva, pored ostalog, podrška za živinarstvo, za proizvodnju pilećeg mesa i za koke nosilje, tj. proizvodnju jaja?! Crna Gora, najspremnija za članstvo u Uniji - kako samohvalisavo ističu oni što vode proces pridruživanja, pritom već 10 godina članica STO, uvodi i takve mjere! I to u godini kada usvaja Strategiju koja bi trebalo da bude platforma za usklađivanje naše agrarne politike sa Zajedničkom poljopr. politikom EU. O tempora, o mores!”

Zapitajmo se kako je moguće u 2026. godini, prema onome što je u Strategiji, ostvariti bezbolan prelaz sa našeg na EU model podrške, ako se raskorak između EU modela i onog što je u Crnoj Gori povećava. Ili, šta će se desiti, kada i ako uđemo u EU, sa onim sektorima kojima će se podrška nužno smanjiti ili potpuno uskratiti? Koliko je država pravična u raspodjeli budžetskih sredstava ako “kapom i šakom” daje većim proizvođačima, a mrvice onima u udaljenim seoskim područjima?

Nažalost, ovakva politika podrške ne samo da nas udaljava od EU nego doprinosi pražnjenju sela u Crnoj Gori.

Divno li ispjeva besmrtni Balašević: ’’Putuj Evropo, nemoj više čekati na nas, … nama je lepo taman kako smo zaslužili’’.

Autor je profesor na Biotehničkom fakultetu, Univerzitet Crne Gore

( Prof. dr Milan Marković )