Materijalni položaj penzionera nije zadovoljavajući, potrebna sveobuhvatna reforma

Materijalni i socijalni položaj penzionera nije zadovoljavajući i bez sveobuhvatne i cjelovite reforme penzionog sistema, izmjena postojeće zakonske regulative i transformacije Fonda PIO nije moguće rješavati materijalni i socijalni status penzionera na sigurnijoj i dugoročnijoj osnovi, niti obezbijediti njihov bolji standard i život dostojan čovjeka, navedeno je u saopštenju sa tribine koju su organizovali Udruženje penzionera Crne Gore - Za život dostojan čovjeka, Pokret penzionera i mjesna udruženja Masline, Gornja Gorica, Ljubović, Gorica i Jedinstvo.

Na tribini održanoj u Podgorici je donijeto i 11 zaključaka i predloga o poboljšanju standarda penzionera koji će biti upućeni Vladi, resornim ministarstvima i Fondu PIO.

Tema tribine održane u Mjeznoj zajednici (MZ) Gorica bila je "Materijalni i socijalni položaj penzionera, reforma penzionog sistema i transformacija Fonda PIO".

"U funkciji trajnog razriješenja problema siromašenja građana Crne Gore, pri čemu se prema zvanično dostupnim podacima skoro trečina od njih nalazi na granici ili je već ispod linije siromaštva, ističemo da je reforma penzijskih sistema jedna je od najprisutnijih i ujedno najosetljivijih tema ukupnih reformskih procesa poslednjih decenija i u razvijenim i u tranzicionim zemljama. Naime, dugoročni pritisak starenja stanovništva i produženje životnog veka, u prvi plan ističu potrebu da se smanji, odnosno dodatno preduprijedi siromaštvo među starijima. U temeljitoj i sveobuhvatnoj raspravi dotaknuti su gotovo svi tematski aspekti i podržana opredjeljenja da se u narednom periodu prema ključnim donosiocima odluka u državi, ide sa zahtijevom zasnovanom na argumentima, činjenicama i stručnim analizama koji bi bili objednijeni u formi jedinstvenog dokumenta u kome bi u najkraćoj formi bili sažeti pravci i rješenja postojećg neodrživog stanja u penzionom sistemu Crne Gore. Za ovako saopšten stav, u smislu definisanja predloga i stavova među penzionerima postoje stručni, kompetentni i svi drugi kapaciteti, što podrazumijeva i analizu uporednih iskustava, neophodnih da se jedan broj strateških ciljeva koje zagovaramo mogu ostvariti za relativno kratko vrijeme, ukoliko nadležne institucije države i Vlade Crne Gore iskažu neophodno interesovanje i spremnost na saradnju", navedeno je u saopštenju.

Na tribini su donijeti sljedeći predlozi i zaključci:

1. Penzije u dužem vremenskom periodu zaostaju u odnosu na rast plata zaposlenih i troškova osnovnih životnih namirnica, odnosno inflacije i krajnje je vrijeme da se primjenom odgovarajućih mjera Vlade zaustave ti trendovi, čime insistiramo na mjerama koje će biti u interesu svih građana Crne Gore.

2. Ovovremeni “donosioci odluka” se prema penzijama građana Crne Gore godinama odnose kao prema pukom davanju tamo nekima, pružanju nečega što oni sami nisu zaradili, kao o nekom tuđem opterećenju, pa ispada da je to iznuđeni izdatak države na račun drugih građana, što apsolutno nije tačno, jer se radi o pravu stečenom po osnovu rada i ulaganja u penzioni fond. Tako godinama, kao posljedica njihovog nepoznavanja uloge Fonda uopšte, zatim izostanka želje da se analiziraju iskustva drugih zemalja sa istovjetnim problemima, slušamo priču o deficitu Fonda, o tome da se dio sredstava za penzije mora nadomjestiti iz državnog budžeta i šta ne sve još. U tom smislu, našim predlogom reforme penzijskog sistema redovna penzija, pored Zakonom propisao starosne, biće dopunjena modalitetima kao što su osnovna, univerzalna, targetirana, sve zavisno od toga za koju vrstu dizajna penzionog sistema se opredijeli zakonodavac u Crnoj Gori. Ovim bi se u potpunosti ponovo vratio u život jednostrano shvaćen, inače urušen, princip međugeneracijske soldiranosti, penzioneri bi imali dovoljno sredstava za redovnu isplatu penzija bez zavlačenja ruke u državni bužet i drugo. Tako, npr. smatramo opravdanim da se jedan od Zakonom propisanih uslova za odlazak u starosnu penziju od minimalno 15 godina u kome je zaposleni uplaćivao doprinos Fondu PIO, treba smanjiti najmanje na 10 godina, rješenje je moguće naći za svakog građanina koji je radio makar jedan dan, jer u protivnom mi ostali sada trošimo doprinos onih građana koji nisu ispunuli prethodnu uslov. Isto tako, vjerujemo da je na bazi valjane analitičke analize, i vodeći računa o izdašnosti crnogorske privrede u razumnom roku od najviše desetak godina moguće promijeniti princip koji se tiče tzv. Nivoa zamjene, čime bi visina penzije svakog pojedinca dostigla visinu u momentu odlaska u penziju.

3. Nadalje, kompletan proces valorizecije u usklađivanje penzija je i dalje ne samo aktuelan nego izuzetno izražen jer se radi o problem koji zahtijeva izmjenu kako postojeće metodologije tako i zakonske regulative kako bi se izbjegle višegodišnjen improvizacije i greške na štetu penzionera koje se u pojedinim periodima mjere desetima izgubljenih procenata u smislu povećanja penzije. U tom smislu, a na bazi valjanih uporednih iskustava predložićemo više rješenja, s tim da postoji mogućnost da se ide samo na jedan kriterijum ili na uvođenje dodatnog kriterijuma pored dva postojeća (zarade i inflacija).

4. Posebnim fondovima potrebno je zaštititi standard penzionerima sa najnižim primanjima, kako bi se razdvojile mjere za socijalne potrebe od fonda iz kojih se alimentiraju, odnosno isplaćuju penzije.

5. Na faktore koji u značajnoj mjeri opredjeljuju standard penzionera, potrošačke cijene osnovnih životnih namirnica i inflacija, posebno ako se ima u vidu nekonzistentna metodologija Monstata, podjednako u procesu utvrđivanja visine potrošačke korpe i prosječnih zarada, odgovorićemo utvrđivanjem “potrošačke korpe za penzionere”, svakako, primjenom valjane, naučno utvrđene metodologije, u funkciji usklađivanja penzija, a podatke o prosječnim zaradama preuzeti direktno iz baze podataka Poreske uprave Crne Gore.

6. Na već donešene mjere o pogledu smanjenja marži na maloprodajne i veleprodajne cijene kojima se namjerava smanjiti inflatorni pritisak i koje bi trebale dovesti do porasta standarda kako penzionera tako i svih građana gledamo kao početni korak u tom pravcu. Međutim, iskustva sa nekim sličnim pokušajima u drugim zemljama pokazuju da oročena primjena ovih mjera na tri mjeseca nije dovoljna da se postignu neki značajniji efekti, već najčešće rezultiraju posve suprotnim efektima od očekivanih, tako smo spremni da uzmemo učešća u radu Ekonmsko-socijalnog savjeta, i da neka, mada malobrojna dobra rješenja pokušamo implementirati u Crnoj Gori.

7. Povećanjem najnižih penzija na iznos od 450 eura postignuta je neophodna kako socijalno tako i moralno opravdana mjera, mada primaoci ove penzije nailaze na najmanje dvije prepreke, da nisu dobili novo rješenje na taj iznos, a posebno ih brine nova diskriminacija u pogleda toga da veći dio kod primaoca ove penzije neće biti predmet usklađivanja. Ono što je izostalo odnosi se na ostale penzionere sa primanjima iznad 450 eura, koji ovim mjerama nijesu obuhvaćeni, tako da se ovakav stav može tumačiti u rasponu od nepravde do toga da su ovim izmjenama Zakona njima oduzeti bodovi koji im pripadaju po važećem Zakonu, odnosno da je njima, nepostojećim propisom diretno umanjena vrijednost boda, pa time u stvarnosti direktno umanjena penzija. Međutim, i u konkretnom slučaju, postoje modaliteti koji će se ponuditi donosiocima odluka kako bi se već prilikom sljedećeg usklađivanja ova nepravda ispravila.

8. Tzv. Švajcarski model usklađivanja penzija se pokazao kao veoma problematičan i treba ga preispitati jer nigdje ne živi u svojoj, mada virtuelnoj, izvornoj formi. U prilog tome bi išao objektivan odgovor na pitanja kako dolazi do disproporcija između penzija s jedne i troškova života i plata pa se zatim debalansi peglaju vanrednim povećanjima penzija.

9. Zdravstvenu zaštitu je moguće unaprijediti u interesu penzionera i građana, posebno kroz smanjenje cijena ljekova, proširivanj tzv. pozitivne liste i skraćivanje čekanja na specijalističke i druge preglede. U neposrednoj komunikaciji sa zdravstvenim vlastima tražiće se odgovarajuća rješenja.

10. Potrebno je u kontinuitetu stvarati uslove za rješavanje stambenih potreba penzionera, po povoljnim uslovima, što podrazumijeva iznalaženje modela do kojega se mora doći dogovorom između zaintersovanih subjekata, Vlade, fonda PIO i penzionerskih struktura u formi jedinstvenog projekta na nivou Crne Gore, ćime bi se izbjeglo loše vođenje već započetih a nedovršenih projekata i sl.

11. Pružanje jednokratne novčane pomoći od strane Vlade i države je opravdana socijalna mjera i sa njom treba nastaviti, ali ta stavka treba da bude predviđena u okviru budžeta Fonda PIO, a ne da se povremeno eksperimentiše sa akcijama tipa podjele jagnjadi i sl... Obogaćivanje društvenog života sportsko-rekreativnim aktivnostima, kulturnim i drugim sadržajima za koji penzioneri iskazuju interesovanje posvetiće se puna pažnja pri čemu u tom pogledu ističemo pozitivne primjere rada staračkih domova u Podgorici, Kotoru i sl.

"Naredne tribine organizovaće se po konkretnim pitanjima što će rezultirati obraćanjem Vladi, resornim ministarstvima i Fondu PIO zahtjevima za njihovo rješavanje. Sa uvjerenjem da smo se dotakli suštinskih pitanja, očekujemo široku podršku svih građana Crne Gore, koje neovisno na kojoj strani da se nađu, i u kojoj starosnoj dobri, dotiče sada narušeni princip tzv. međugeneracijske solidarnosti. O terminu i mjestu održavanja naredne tribine pezioneri će biti naknadno obaviješteni", navedeno je u saopštenju koje potpisuju predstavnici ovih penzionerskih organizacija prof. dr. Dragoljub Janković, prof. dr. Anđelko Lojpur, Milo Đurović, Nikola Raković, Dragan Nikić, Dragan Marković i Milo Škatarić.

( Goran Kapor )