Podgorička zvijezda opet sija u Koreji

Stefan Mugoša je ponovo u Koreji, ponovo u svom Inčon junajtedu, ponovo trese mreže, ponovo uživa u fudbalu.

“Osjećaj je takav da kao da nikad nisam ni odlazio”, izjavio je jula prošle godine na aerodromu u Inčonu, nakon završetka jednoipogodišnje, pomalo čudne, avanture u japanskon šampionu Visel Kobeu.

Prošlo je, dakle, već skoro devet mjeseci od povratka u klub u kojem je postao legenda, ali je drugi dio prethodne sezone (uglavom) protekao u saniranju povrede koljena.

Prošle su pripreme, počela je nova sezona (u Koreji i Japanu se igra po kalendaru proljeće-jesen) i Mugoša je opet onaj stari, “korejski”. Na pet mečeva koja je počeo već je dao tri gola, knjiži i asistencije, korejska Kej liga mu definitivno više prija nego japanska Džej!

- Dobro je počelo, prošao sam kompletan proces priprema, glavni dio proveli smo na Tajlandu, oporavio sam se od povrede i kada je sve tako posloži, onda je ovakav početak sezone i očekivan - kaže za “Vijesti”.

Inčon mu je druga kuća.

- Ovdje se fantastično osjećam kada je u pitanju fudbal, ali i sve ostalo. Navijači, saigrači, uprava, predsjednik... svi me vole, nema nikakvog pritiska, imam osjećaj da bi sve bilo isto i da povežem 10 utakmica bez gola, da bi mi rekli - znamo da ćeš biti najbolji kada je najvažnije. I onda je, naravno, sve na meni.

Japanski Visel Kobe je juna 2022. iskrcao milion dolaza Inčonu za napadača koji je tog ljeta igrao u životnoj formi, blistao i u klubu i u reprezentaciji (het-trik protiv Rumunije). Nije, kaže, puno razmišljao kada je stigla ponuda.

- Opet bih napravio isto. Takva prilika se ne otvara svaki dan, teško možeš da kažeš ne. Dobio sam ponudu velikog kluba u Japanu, da postenem saigrač Andersa Inijeste, Bojana Krkića... Nisam se dvoumio.

Za jednu godinu koliko je proveo u Vicelu odigrao je, međutim, samo šest utakmica u prvenstvu, pet u Kupu Cara. A krenulo je naopako čak prije nego što je došao...

- Teško je dati jasan odgovor na pitanje šta se desilo, jednostavno - nisu se pogodile stvari. Kao prvo, doveo me je trener Španac, koji je promijenjen prije nego što sam i došao. Ja sam čekao vizu za Japan, a on je otišao. Nisam ga ni upoznao, da mu se barem zahvalim - kaže uz osmjeh.

Došao je japanski trener...

- Čovjek koji je bio skaut preuzeo je tim, i što je posebno zanimljivo - on me je skautirao i predložio tadašnjem treneru. Mislio sam da će biti sve u redu, ali prva utakmica, ja na klupi, uđem jedan minut. Drugu utakmicu počnem u startnoj postavi, zamijeni me na poluvremenu. I to je otrpilike bilo to. Ekipa je sa novim trenerom izborila opstanak, a naredne je osvojila titulu - i šta sam mogao da prigovorim treneru? Imao je rezultate. Zašto nisam igrao, ni danas ne znam, niti mi je ko rekao. Igrao sam u najboljoj formi u životu, pred dolazak u Visel na 20 utakmica dao sam 19 golova. što u Inčonu, što u reprezentaciji. Ali, uglavom su igrali domaći fudbaleri, trener Japanac je ‘sklonio’ sve koji su bili sa strane.

I Inijestu?

- I Inijestu, a to je tek posebna priča. Čak je i ružno šta je sve trener uradio takvoj legendi. Dešavalo se da ga zagrijava po 45 minuta, po kiši, i da ga ne uvede u igru. Inijesta je imao plan se u Japanu i oprosti od aktivnog igranja, ali kada se to dogodilo, rekao je da neće neki Japanac da mu završava karijeru. Otišao je u Dubai i tamo se oprostio od fudbala.

Inijesta u Dubai, Mugoša nazad - u Inčon. Ipak, ne žali...

- Japanski fudbal je drugačiji, liga je na malo većem nivou nego u Koreji, igra se sa više tehnike, ekipe znaju da dominiraju u posjedu, takođe šampionat je markentiški ispraćen bolje, stadioni su puni, mada i u Koreji u posljednje vrijeme ima sve više navijača. Ipak, kada se u azijskim kupovima sastanu korejski i japanski klubovi, uglavom pobjeđuju timovi iz Koreje - Japanci kao da nemaju odgovor na argesivnost i trku koju forsiraju timovi u Koreji.

Ponuda Inčona da se vrati bila je, kaže Mugoša, nešto što je mogao samo da poželi.

- Kao što se ni sekundu nisam dvoumio da odem u Japan, tako se ni sekundu nisam dvoumio da se vratim u Inčon. Osjećao sam se ponovo kao da sam među svoje. Fudbalski, a i na svaki drugi način. Nevjerovatno je koliko mi prija život u Inčonu, odnosno dijelu grada koji se zove Song Do, koji je sagrađen prije 15-ak godina, na moru, i koji ima sve što je potrebno meni, ali i cijeloj porodici. Djeca pohađaju internacionalni vrtić, odlično im je, tu je sve što možemo da poželimo, a vrlo blizu je i aerodrom, što je krucijalno kada dođu reprezentativna okupljanja. Ne moram da se vozim po 3-4 sata do aerodroma, jer me i onako čeka dugačak let.

Sedma sezona u Inčonu (uz godinu pauze u Viselu), 76 golova u takmičarskim mečevima, Mugoša je, kao 32-godišnjak, legenda kluba i zvijezda u Koreji. Sada, kada uživa u fudbalu, prisjetio se šta je sve prošao u karijeri - dobro se sjeća kada je, kao 22-godišnjak, prije deceniju, prešao iz OFK Titograda, tadašnje Mladosti, u slavni njemački klub, Kajzerslautern.

- Bila je to velika promjena za mene, iz Crnogorske u Drugu njemačku ligu. Kada smo počeli da treniramo osjećao sam se kao da sam preskočio, ne jednu ili dvije, nego 20 stepenica. I trebalo mi je godinu i po da uđem u pravi ritam, da se prilagodim, da se naviknem. A imao sam sve što mi je bilo potrebno - i želju, i volu da treniram dodatno, i privatne trenere, sve... Došlo je do toga da sam morao da se zapitan - je li moguće da sam toliko daleko od tog nivoa.

Mugoša je, ipak, vjerovao, zaigrao je za Kajzerslautern, mijenjao klubove u Njemačkoj - Aue, Karlsure, Minhen 1860, a moldavski Šerif, koji je igrao u Ligi Evrope, sa evropskog istika, bila je usputna stanica - ka Dalekom istoku.

- Prava nagrada za sav trud, sva odricanja, ali i u svu vjeru koju sam imao, i kada je bilo najteže, stigla je šest godina kasnije, kada sam ‘otkrio’ Koreju - zaključuje Stefan Mugoša.

Reprezentacija - “miriše” na dobro

Baš kao na klupskom nivou nakon odlaska u Japan, male minuteže u Viselu na šta se nadovezala povreda, Stefan Mugoša je imao sličan period u reprezentaciji.

Još otkada je ljeta 2022. izrešetao rumunsku mrežu u Ligi nacija, na dva meča u četiri dana postigao četiri gola, računajući u het-trik u gostima, 32-godišnji napadač još čeka na pogodak u nacionalnom timu.

I nije mu bilo lako da ga da - predugačka putovanja sa Daleko istoka, malo vremena za aklimatizaciju, malo minuta (prije svega u klubu) da bi uhvatio pravi ritam i ušao u formu.

Ipak, ne žali, i nije mu nikad teško da dođe jer je, kaže, reprezentacija uvijek bila nešto posebno.

U Antaliji je nedavno upoznao novog selektora, Roberta Prosinečkog, početak je bio pozitivan - pobjede nad Bjelorusijom i Sjevernom Makedonijom u prijateljskim mečevima.

- Boravak u Antaliji je bio pun pogodak, atmosfera je bila sjajna, mada u reprezentaciji ona nikada nije ni bila upitna. Prosinečki je veliko ime, puno od njega može da sa nauči. Mislim da imamo igrače za nešto ofanzivniji stil, trebao bi da odgovara nama napadačima posebno. Čekamo Ligu nacija, imamo i tešku grupu, ali borićemo se.

( Danilo Mitrović )