Bojan Gluvajić (Ničim izazvan) za "Vijesti": Sve nam je teže da razlikujemo stvarnost od glume

Srpski bend “Ničim izazvan” prema komentarima fanova “nema loših pjesama”. Upravo takve konstatacije imali su ljubitelji njihove muzike i ispod novog singla “Bad Boy” koji je objavljen na njihovom Youtube kanalu prethodne sedmice. U svom stilu ovoga puta autor muzike i teksta Boris Bakalov osvrnuo se na aktuelnu temu modernog načina života, želeći da kroz novi singl opomene.

Inače, od osnivanja benda prije 12 godina, Ničim izazvan ne pravi veliku pauzu između singlova i albuma, a od posljednjeg EP-a prošlo je čak 18 mjeseci. Međutim, jedan od osnivača ovog benda, gitarista i vokal Bojan Gluvajić poručuje da na nove numere publika neće dugo čekati jer su u studiju i pored pretrpanog koncertnog rasporeda na kojem će se naći i neki crnogorski gradovi, uveliko spremaju novi studijski album.

Bojane, već nekoliko dana u etru je numera “Bad Boy”, sluteći po komentarima fanovima se sviđa. Čak jedan od fanova tvrdi da “ne znate da napravite lošu pjesmu”. Koliko ovakvi komentari još na samom početku kad neka numera izađe, znače?

Pa znače, sigurno da znače. Svi nekako namjestimo čula da primijetimo reakcije ljudi oko nas. Mada, kako vrijeme odmiče shvatamo da te prve reakcije zapravo i nisu toliko bitne za uspjeh same pjesme. Bitno je da kada krene koncertno da se izvodi pjesma ima svoj život. Da dobijemo povratne reakcije od publike. I još ako zapjevaju sa nama refrene novih pjesama, znamo da smo obavili dobar posao.

Upravo zbog stihova poput “Gladan ću da uperim prst” ili “Opet jutros otvaram vesti/iz lože posmatram krš”, u početku sam pomislila da je riječ o društveno-angažovanoj pjesmi, no uspjeli ste da kroz istu pjesmu provučete i ljubav. Koliko je bilo teško u jednoj pjesmi smjestiti sve te teme i napraviti je višeslojnom, a da sve poruke imaju smisla?

Zapravo i jeste riječ o društveno/angažovanoj pjesmi. Ali, nekako sve što se dešava u spoljnom svijetu se poput talasa prenese i na naš unutrašnji svijet, pa samim tim i na partnerski odnos. Te osobe koje su nam najbliže najčešće pate zajedno sa nama.

Pa zar postoji nesto što nema veze sa ljubavlju?

U opisu numere istakli ste da je u pitanju “pjesma koja se bavi aktuelnom temom modernog načina života i borbom čovjeka kome društvo želi da pridoda pridjev ‘mali’”. Možemo li uopšte pričati o malim i velikim ljudima, i ko su mali, a ko veliki ljudi?

Čovjek je čovjek, on nije ni veliki, ni mali. Društvo želi da nas ubijedi da smo ‘mali ljudi’ i da tamo negdje postoje neki ‘veliki’. I da nam nametnu želju da budemo kao ti, izmišljeni velikani. U današnje vrijeme je sve dostupno, nadohvat prsta su mudrosti, tajne prirode, ljepote, ali nažalost i najužasnije stvari i pokvarenost. Zbog toga je ovaj stvarni put, daleko od ekrana mnogo prirodniji, u njemu smo srećniji i bolje se snalazimo.

Takođe ste istakli da ispred ekrana propuštamo priliku da budemo “bolji ljudi”. Da li nam samo ekran u tome smeta, ili smo vremenom izgubili empatiju prema ljudima?

Tako je, sve nam je teže da razlikujemo stvarno od glume. Animaciju od realnosti. Mi smo zbunjeni u svemu tome. Toliko se može vidjeti patnje na ekranima, da postajemo ravnodušni na patnju koja je tu pored nas. Toliko ima nerealne ljepote i sreće, da najčešće ne vidimo sopstvenu sreću. Odvučeni smo i navučeni na neki drugi svijet vjerujući da nas sve to usrećuje. A sreća nije tamo negdje. Ona je tu. Samo i mi moramo malo da radimo na njoj.

Već 12 godina ste na muzičkoj sceni, rijetko eksperimentišete sa zvukom. Znači li to da ste od početka znali na koji način ćete graditi svoj pečat i da ste brzo muzički sazreli?

Iz naše perspektive to i nije baš tako, ali očigledno da nismo napravili neki veliki zaokret do sada. Vjerovatno ni nećemo. Jednostavno, pravimo muziku koju volimo. Mi sviramo nešto što bismo i sami voljeli da slušamo. Ali se trudimo da ne budemo, na prvom mjestu, nama dosadni. Valjda i naša publika ima sličan ukus. Nadamo se.

Upravo ovom numerom najavljujete i novi studijski album. Od EP-ja je prošlo svega godinu i nešto mjeseci. Koliko je nekad teško raditi tim tempom bez pauze, s obzirom na to da ste i dosta koncertno aktivni?

Mi imamo osjećaj da je prošlo previše vremena od posljednjih izdanja. I zbog toga smo prve mjesece tekuće godine i proveli u studiju. Koliko god voljeli koncerte, bar toliko volimo i stvaranje i objavljivanje novih pjesama. Dokle god imamo snage i dok god postoje ljudi koji žele da nas slušaju, mi ćemo stvarati.

Pored pripreme albuma, tokom narednog perioda čekaju vas i brojni nastupi. Ima li na koncertnoj mapi Crne Gore i hoćemo li zbog istih morati da čekamo ljetnje festivale?

Ljeto će stvarno biti radno. I jako se radujemo toj činjenici. Sigurno je da ćemo posjetiti i Crnu Goru. Na vrijeme ćemo sve objaviti. Dolazimo i prije ljeta u neke gradove.

( Marija Vasić )