Razgovori s odborom

Konačno se završiše razgovori s prijavljenima za članove Savjeta EKIP-a. Njih 32 bjehu se prijavili, a dva povukoše svoje prijave u toku postupka. Svi kandidati se trebahu pripremiti za razgovor kroz osvrt na dva pitanja vezanih za strategiju budućeg razvoja agencije i međunarodnu saradnju, kao prvom i odnos agencije i Skupštine u sadašnjosti i budućnosti, kao drugom. Za to je bilo predviđeno samo osam minuta, što se pokazalo nedovoljnim.

Samo nekoliko od njih je pravilno shvatilo ova dva pitanja, a ostali su, kao na pokretnoj traci, prepričavali članove ZEK u vezi toga. Samo jedan od njih je znao, uz nekonvencionalnu prezentaciju koja je privukla veliku pažnju poslanika, s kim se međunarodna saradnja agencije treba ostvarivati (RSC, COCOM, TCAM/ADCO, RSPG) pored već poznatih BEREC, CEPT i ITU, koje su kandidati pominjali. Pomenuo je, takođe, da agencija treba omogućiti međunarodnu pomoć regulatorima iz manje razvijenih država, na osnovu Zakona o međunarodnoj razvojnoj pomoći koji je Skupština upravo usvojila.

Što se tiče drugog pitanja, jedino je gore pomenuti kandidat konkretno predložio primjer iz Slovenije, đe je u zakonu propisano osnivanje Vijeća za elektronske komunikacije, koje finansira agencija, a koje je savjetodavno tijelo za usmjeravanje razvoja elektronskih komunikacija i zaštitu interesa potrošača. To vijeće ima predstavnike potrošačkih, reprezentativnih invalidskih organizacija i obrazovnih ustanova i stručnjake koji mogu biti i iz redova poslanika, ali su uobičajeno s univerziteta.

Zabrinjavajuća je “neukost” članova Odbora za ekonomiju o području djelovanja Agencije. To se viđelo kroz pitanja koja su postavljali u vezi zakonitog presretanja veza, kao i o zaštiti potrošača. Ne znaju da EKIP ima dvije glavne nadležnosti: regulaciju tržišta elektronskih komunikacija i upravljanje državnom imovinom - frekvencije, orbitalne položaje, brojeve,.me domene, koja im je povjerena kao nadležnom državnom organu kroz Zakon o državnoj imovini. Kad se pominje nezavisnost, to se isključivo odnosi na ovu prvu nadležnost, a ovo drugo je izvorno odgovornost vlade. Zakon o državnoj upravi je u tom smislu neprecizan, jer nije razdvojio prvu nadležnost od druge, što je do sada agencija koristila kroz žalbe EK na sopstvenu vladu, u vezi ugrožavanja nezavisnosti. S obzirom na dosadašnju praksu, vrlo je rizičan scenario potpunog izostanka odgovornosti EKIP-a, kako se predlaže u novom zakonu, prvenstveno uticajem njenog rukovodstva.

Mišljenje poslanika je izraženo kroz prijedlog da u sastavu savjeta trebaju biti dva inženjera elektrotehnike, od kojih pojedan stručnjak za radio spektar, za infrastrukuru mreža visokih preformansi, za poštu, po jedan pravnik i ekonomista. Bilo je nekoliko kandidata koji su u svojim CV ili na Linkedin profilima, naveli da su diplomirali na Elektrotehničkom fakultetu, bez navođenja detalja prilikom intervjuisanja. Ako pitate profesore na ETF, da li se smiju tako predstavljati, vjerovatno će vam reći, da je to visoka škola primijenjenog računarstva i da se ne može uopšte porediti sa redovnim studijima elektrotehničkih nauka. Začuđuje, da to jedan relevantan član odbora nije pomenuo. Istine radi, na ETF postoji poseban smjer računarskih nauka i ti kandidati imaju pravo da se prijave na konkurs. Naravno, da se ovim ne podstiče diskriminacija, jer postoje makar dva stručnjaka koji imaju istu diplomu, a rade na visokim pozicijama u multinacionalnim kompanijama. Samo se ukazuje na zakonske uslove, koji ne prepoznaju te kandidate.

Neki od tih kandidata, ispostavilo se u toku razgovora da su već u sukobu interesa, kroz redovan rad kod jednog od tri mobilna operatora i članstvo u upravljačkoj strukturi državnog operatora. Nijesmo još uvijek čuli mišljenje Agencije za antikorupciju, u vezi tog slučaja. Tri kandidata su sa zvanjem doktora nauka i poželjno bi bilo da bar jedan od njih sa relevantnim iskustvom zasluži da bude izabran.

Opšti utisak je da kandidati koji stvarno imaju iskustva, a rade u EKIP, nemaju mnogo šansi za izbor, prvo zbog većinskog mišljenja članova Odbora o gubljenju digniteta kroz slučaj prekida Viber veza u 2016, za koji izjaviše da oni nijesu bili donosioci odluka. Oni to stvarno nijesu, ali je direktor odgovoran za zakonitost, a članovi rukovodstva su mu morali ukazati na to. A Savjet je prihvatanjem toga narušio ugled Agencije, što i zakon prepoznaje, po riječima jednog od kandidata. A možda i zbog, po riječima jednog od članova Odbora, neprimjerenih pritisaka izraženih kroz žalbu nekih kandidata iz EKIP-a Odboru, kao i preambicioznim prijavljivanjem jednog od kandidata za četvrti mandat. Možda i zbog sumnjivo malog iznosa za jednokratne koncesije, za mobilni radio spektar na zadnjoj aukciji. Koji god da je razlog, očigledno ne postoji volja kod članova Odbora da ih podrže. Ali, ako ipak bude izabran iko iz postojećeg rukovodstva, onda su vjerovatno, ipak politički kriterijumi prevladali, što je od osnivanja agencije uvijek bio slučaj. Zanimljivo je da imamo potvrdu za to, kroz izjavu jednog od kadrova postojeće političke većine, prije neki dan na TV Vijesti.

Što se tiče pošte, jedini kandidat koji formalno zadovoljava uslove je iz EKIP-a i nije član rukovodstva i vjerovatno ima velike šanse da bude izabran, jer su preostala dva kandidata zaposlena u državnom operatoru, što ih po riječima jednog od kandidata, a u vezi s uslovima iz konkursa, diskvalifikuje čak i za prijavu, kojem tumačenju se, zanimljivo, najviše protivio predśednik odbora. U tom smislu, konkurs nije usaglašen sa zakonom, na što je i prilikom prethodnog bila žalba, koja je naknadno usvojena. Ipak, ne može se poreći logika takvog stava, bez obzira na njegov motiv da to izjavi. Pored toga, izborom kandidata iz EKIP-a bi se zadovoljio i princip rodne ravnopravnosti.

Najmanje prijava je bilo od strane pravnika i ekonomista, a kako nema relevantnih stručnjaka za ovu oblast u Crnoj Gori, moguće je da će se u izboru voditi nekim drugim kriterijuma, ili se možda uopšte neće izabrati ova dva člana u ovoj fazi. Bilo je i kandidata, koji se prijavljuju više od tri puta, od kojih je bar jedan sa veoma relevantnom biografijom, ali iskustveno govoreći, oni nijesu poželjan izbor nijednoj političkoj većini, bilo da su nezavisni ili prekvalifikovani.

Sami poslanici su se ponašali različito i utisak je, da je bilo blagog iskazivanja naklonjenosti nekim kandidatima od pojedinih od njih, što je bilo za očekivati, ali uopšteno se viđelo, da se većina od njih ponašala primjereno i kako se inače očekuje od predstavnika naroda, što nije bio slučaj u prijašnjim sazivima. Stiče se takođe utisak da bi bar jedan od poslanika bio idealan kandidat za izbor, kad ne bi bilo klauzule o sukobu interesa. Inače bi bilo mnogo bolje da ove razgovore vodi stručna komisija čiji bi članovi bili delegirani od ovlašćenih predlagača.

Autor je ekspert za telekomunikacije

( Srđan Mihaljević )