Sahrani Bulajića u Zagrebu prisustvovali Đukanović, Šerbedžija, Mesić...
Bulajić, najpoznatiji po ratnim dramama i spektaklima o Drugom svjetskom ratu, umro je u utorak u 97. godini života nakon kratke bolesti
U Zagrebu je ispraćen legendarni reditelj Veljko Bulajić, a sahrani na zagrebačkom Mirogoju pojavila su se brojna lica iz javnog života.
Govore su održali bivši predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić i reditelj Vinko Brešan, a među okupljenima su bili i bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, glumci Rade Šerbedžija, Anja Šovagović Despot, Urša Raukar, reditelj Hrvoje Hribar, političari Vesna Škare Ožbolt, Tomislav Tomašević, Luka Bebić...
OVDJE pogledajte ko je, između ostaslih, prisustvovao sahrani čuvenog reditelja.
Bulajić, najpoznatiji po ratnim dramama i spektaklima o Drugom svjetskom ratu, umro je u utorak u 97. godini života nakon kratke bolesti.
Bulajić je rođen 22. marta 1928, u mjestu Vilusi u Nikšiću.
Njegov film „Bitka na Neretvi“ je 1970. godine bio nominovan za Oskara.
Filmovi „Kozara“, „Vlak bez voznog reda“, „Atentat u Sarajevu“, zajedno s „Bitkom na Neretvi“, na vrhu su liste najgledanijih filmova u bivšoj Jugoslaviji.
Bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović prije dvije godine je odlikovao Bulajića ordenom prvog stepena, a dobio je i Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2016. godine.
Bulajić je nagrađen s nekoliko Zlatnih Arena na Filmskom festivalu u Puli za najbolje filmove i najbolju režiju.
Dobitnik je nagrada Zlatni Lav u Veneciji, Zlatna Nimfa u Monte Karlu, nagrade za režiju u San Sebastijanu i Nju Delhiju, Zlatne medalje na Međunarodnom filmskom festivalu u Moskvi, međunarodne nagrade kritike CIDALC, nagrade Zlatni klas za najbolji film u Vajadolidu.
Bulajić se sa 13 godina priključio partizanima u Drugom svjetskom ratu.
On i oba njegova starija brata, Veljko i Stevan, bili su ranjeni u borbama i u jednom trenutku čitava porodica bila je zarobljena u italijanskom fašističkom koncentracionom logoru. Veljko i Stevan Bulajić kasnije će pisati scenarije za „Kozaru“ i „Bitku na Neretvi“.
Srednju školu završio je u Sarajevu, a većinu života je proveo radeći u Zagrebu, snimajući neke od najpoznatijih partizanskih filmova.
Njegov debitantski igrani film, „Vlak bez voznog reda“ (1959), ticao se velike poratne teme – kolonizacije i bio je ovjenčan pulskom Zlatnom arenom.
( D.C. )