Fotograf Željko Šapurić: Primjer kako se ne gubi motivacija da se od zaborava otrgnu ljudi i događaji
Prvu fotografiju napravio je daleke 1969. godine, a kao novinski fotoreporter radi 20 godina i još se ne odriče akcije i terena
Malo je ljudi u Nikšiću koje nijesu stali pred objektiv fotografa Željka Šapurića ili ga bar nijesu vidjeli kako fotografiše.
On je primjer kako se i u ozbiljnim godinama predano radi posao i ne gubi motivacija da se od zaborava otrgnu ljudi i događaji.
Osim fotografija i razglednica starog Nikšića, veliki je kolekcionar fotoaparata, ali sve to još nijesu prepoznali grad ili država, što bi volio da se promijeni.
Šapurićev životni poziv odredilo je rođenje u ulici gdje je bila fotografska radnja Branka Vujanovića.
Prvu fotografiju napravio je daleke 1969. godine, a kao novinski fotoreporter radi 20 godina i još se ne odriče akcije i terena.
Za poštovanje je njegova vrijedna kolekcija od oko 4.000 starih slika Nikšića s kraja 19. i iz 20 vijeka, a posjeduje 600 aparata, od kojih je veliki broj starijih od jednog vijeka.
Tu je i najveći, ruski Zenit, a posebno vrijednim smatra aparat kojim je zabilježeno bombardovanje Nikšića tokom Drugog svjetskog rata.
Za sada je sve stalo u dvije skromne prostorije i daleko je od očiju šire javnosti, što bi volio da se promijeni.
Ima i onih koji su uvidjeli vrijednost Šapurićevog kolekcionarstva, a najveće priznanje mu je, kaže, što mu ljudi na samrti ustupaju fotografije i fotoaparate.
( Dijana Savović )