Nevidljiva žrtva palestinskih humanitaraca

Saifedin Abutaha, radnik grupe Svjetska centralna kuhinja (WTC), bio je na putu kući da vidi svoju majku kada je prošle sedmice izraelska raketa pogodila automobil koji je vozio u humanitarnom konvoju.

Abutaha (25) je mnogo volio roditelje i često im slao poruke dok je dostavljao pomoć širom Gaze, koja je na ivici gladi poslije šest mjeseci rata. U svojim posljednjim satima, balansirao je između dostavljanja hrane i pravljenja porodičnih planova za ramazan, prema riječima njegovog brata Abdul Razika Abutahe, piše “Njujork tajms”.

Međutim, od njegove smrti prvog aprila, njihova majka Inšira - koja je nekada maštala o tome da prisustvuje Saifedinovom vjenčanju - ne može da prihvati da ga više nema.

“Još nije ništa jela od njegove smrti”, rekao je Abdul Razik (33). Dodao je da ona stalno govori: “Brzo će se vratiti, možda za Bajram”.

Ubistvo sedam radnika WCK u izraelskom napadu izazvalo je međunarodni gnjev, posebno u zemljama iz kojih su poticali šestorica od njih: Velika Britanija, Poljska, Australija, Kanada i Sjedinjene Američke Države.

Abutahina smrt je istakla sumornu činjenicu da je većina od više od 200 humanitarnih radnika koji su ubijeni od početka izraelskog bombardovanja Gaze bili Palestinci

Abutaha, Palestinac iz Gaze, takođe je stradao u napadu. “Tajms” navodi da je njegova smrt istakla sumornu činjenicu da je većina od više od 200 humanitarnih radnika koji su ubijeni od početka izraelskog bombardovanja Gaze bili Palestinci, prema riječima generalnog sekretara Ujedinjenih nacija Antonija Gutereša. On je prošle sedmice pozvao na nezavisnu istragu o njihovoj smrti, koja je privukla manje pažnje od ubistava stranih humanitarnih radnika.

Palestinski radnici čine kičmu humanitarnog odgovora u Gazi, kao i lokalni zaposleni u bilo kojoj ratnoj zoni ili području katastrofe gdje operišu grupe za pomoć. Oni pružaju vitalne veze i ekspertizu na terenu stranim članovima osoblja koji nisu upoznati sa područjem i omogućavaju im da sprovode projekte i komuniciraju sa ljudima kojima pomažu, ističe američki list.

Abutaha je radio za WCK kao vozač i prevodilac, pomažući osoblju da se snalazi u birokratiji, političkoj klimi i ulicama gdje je odrastao, i gdje je do raketnog napada pružao prijeko potrebnu pomoć. Prema riječima porodice, njegova povezanost sa poznatom i dobro organizovanom grupom donijela je nešto neobično u Gazu, a to je privid sigurnosti.

“Nikada, ali nikada nismo pomislili da će Saif biti pogođen ili ubijen”, rekao je Abdul Razik prošle sedmice. “To je međunarodna humanitarna grupa koja je imala vrlo visoku koordinaciju sa Izraelom i njegovom vojskom”.

Ta koordinacija nije zaštitila Abutahu i njegove kolege. Interna istraga izraelske vojske zaključila je da su njihova ubistva bila “ozbiljna greška” izazvana nizom propusta i prekršenih protokola, i utvrdila je da su oficiri naredili udare na humanitarni konvoj djelimično na osnovu nedovoljnih i pogrešnih dokaza da je putnik u jednom od automobila bio naoružan.

Izraelska vojska je saopštila da je smijenila dva oficira i formalno izrekla opomene višim komandantima.

Međutim, Hose Andres, slavni kuvar koji je osnovao WCK, zatražio je nezavisnu istragu. On je u nedjelju u intervjuu za ABC rekao: “Počinilac ne može istraživati sam sebe”.

“Očigledno je ovo bilo ciljano”, rekao je Andres o ubistvima koja su izvršena u tri odvojena udara, jedan za drugim, i pogodili tri vozila sa radnicima. “Možemo tvrditi da je prvi, recimo, bio greška. Šta je sa drugim i trećim?”

Izrael je počeo vojnu kampanju u Gazi nakon napada Hamasa 7. oktobra u kojem je, prema podacima izraelskih vlasti, ubijeno oko 1.200 ljudi blizu granice. Izrael tvrdi da mu je cilj da uništi tu grupu.

Međutim, u ratu je do sada ubijeno više od 33.000 ljudi u Gazi, prema podacima lokalnih zdravstvenih zvaničnika, a Hamas nije uništen. Njegovi najviši lideri su živi, njegovi borci su i dalje aktivni, i ponovo se grupiše u nekim djelovima Gaze.

Abdul Razik Abutaha je rekao da se prije početka rata njegov mlađi brat mogao nadati svjetloj budućnosti kao i bilo koja mlada osoba u Pojasu Gaze, koji je pod surovom egipatskom i izraelskom blokadom od kada je Hamas preuzeo vlast tamo 2007. godine.

Porodica je pronašla svojevrsnu utjehu u činjenici da je umro dok je bio na dužnosti hranjenja siromašnih i gladnih ljudi tokom svetog mjeseca ramazana

Saif je pohađao Univerzitet Ajman u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, rekao je Abdul Razik, i radio je u UAE dok ga otac nije zamolio da se vrati kući 2020. godine. Želio je da Saif pomogne u vođenju porodičnog biznisa, mlina za brašno.

Ali taj posao je postao nemoguć tokom rata nakon što su izraelski napadi uništili veći dio civilne infrastrukture Gaze, i ostavili firmu bez osnovnih sirovina poput struje ili brašna.

Jednog dana, međutim, članovi osoblja WCK posjetili su porodično skladište i svidjelo im se ono što su vidjeli. Odlučili su da ta lokacija služi kao njihovo sjedište u Gazi nakon koordinacije sa izraelskom vojskom, rekao je Abdul Razik.

Humanitarni radnici su počeli da žive u stanu unutar fabrike, i ubrzo su se zbližili s porodicom, dijelili obroke i razmjenjivali traumatična ratna iskustva.

“Voljeli smo ih i oni su nas voljeli”, rekao je Abdul Razik.

Osoblje WCK je zamolilo Saifa da prevodi za njih tokom jednog sastanka, a zatim ga angažovalo kao vozača i prevodioca. On i strani članovi osoblja brzo su postali nerazdvojni, rekla je njegova sestra Amani u intervjuu za arapski kanal Al-Gad TV.

“Uvijek je bio sa strancima, prevodio za njih, išao da prikuplja pomoć”, rekla je. “Pošto je živio u Gazi i dobro poznavao ulice Gaze, bio je vozač”.

Abdul Razik je rekao da je njegov brat bio “presrećan” što je pronašao posao da pomaže žrtvama rata, i da je njihova porodica pronašla svojevrsnu utjehu u činjenici da “je umro dok je bio na dužnosti hranjenja siromašnih i gladnih ljudi” tokom svetog mjeseca ramazana.

Na dan kada je Saif umro, mali tim WCK je napustio svoj objekat na jugu Gaze i pošao na sjever, rekao je Abdul Razik. Saif je kontaktirao svoju porodicu tokom cijelog dana. Njegova sestra Amani rekla je da je njen posljednji razgovor s njim bio u 16 časova, kada joj je Saif poslao selfi koji je napravio dok je čekao da stigne teretni brod.

“Rekla sam mu da se pazi i da ga bog čuva. Odgovorio je, ‘Uzdam se u boga.’ Nisam znala da će uskoro bog uzeti sve.”

Saif je takođe poslao poruku Abdul Raziku da je krenuo kući da se pripremi za sjutrašnji ramazanski post sa njihovom majkom. Zatim je poslao još jednu poruku njihovoj majci, pitajući, “Jesi li već zaspala, mama?”

( A.Š. )