Prepuštamo se pjesmama koje su važnije od nas samih
Nakon sedam godina, album “Stanje svijesti” sastava “BubnjIvi i psi” napokon će od danas biti dostupan slušaocima, a frontmen Ivan Ivanović o tome govori za Vijesti
Muzičar Ivan Ivanović godinama je na sceni, a njegov doprinos nije vezan samo za jedan žanr. Naime, najprije se publici predstavio kroz džez sastav MP Trio gdje svira bubnjeve, imao je priliku da prati brojne muzičare, a prije malo manje od 10 godina odlučio je da se posveti autorskoj muzici. Tada je sa Stevanom Pantovićem napravio dva benda - “Parampaščad” i “BubnjIvi i psi”.
I dok su “Parampaščad” diskografski bili puno aktivniji i objavili album, “BubnjIvi i psi”, čiji autorski rad uglavnom potpisuje Ivanović, mnogo su skromnije objavljivali pjesme. Posljednja u nizu “Nebo je tlo” najavila je album “Stanje svijesti” koji će za ljubitelje njihovog stvaralaštva biti dostupan od danas, a svoj prvijenac Ivanović će sa ekipom promovisati večeras u Podgorici.
“Stanje svijesti” donijeće prepoznatljive gitarske rifove, priče o ljubavi, svakodnevnim stvarima, a kroz njih će ekipa na čelu sa Ivanovićem pričati i o tome šta ih muči.
Pomenuta pjesma “Nebo je tlo” već desetak dana je u etru, a Ivanović je prezadovoljan reakcijama.
“Bukvalno ne bih poželio da su bolje. Ljudi su jako dobro odreagovali na spot, pošto publika pjesmu već zna sa koncerata. Nije slučajno da smo ovu kompoziciju odabrali kao singl-spot za najavu albuma, jer je publika najbolje reagovala na ovu numeru od kad je izvodimo. Međutim, i ona je na neki način nova, jer je do sad imala samo live verzije, pa je bilo vrijeme da se konačno snimi i dobije studijsku verziju. Album je gotov i izlazi danas uz koncertnu promociju u CKZ Ribnica”, ispričao je Vijestima Ivanović.
Interesantno je da će se album zvati “Stanje svijesti” po njihovoj prvoj objavljenoj pjesmi, a o tome koliko se kolektivno, a i njegovo stanje svijesti promijenilo za ovih sedam godina, Ivanović kaže:
“Iskren da budem, dug je period sazrijevanja ovog materijala i lako bi se moglo pretpostaviti da se to ‘stanje svijeti’ dosta promijenilo i sigurno jeste za neke stvari, međutim kada su u pitanje pjesme - to i nije slučaj. Iako su neke pjesme na albumu stare i deset godina, dok su neke nastale prije dvije ili tri, ne osjeća se ta neka razlika. Sve one zajedno opisuju neka moja lična i intimna promišljanja. S obzirom na to da sam ja jedan te isti čovjek, tako je i stanje svijesti isto, samo su teme i osvrti različiti”, objasnio je muzičar koji je baš u ovoj pjesmi govorio o nekim drugim stvarima koje ga muče, ali će na albumu biti i ljubavnih pjesama, pa otkriva šta ga sve inspiriše:
“Inspiriše me sve i svašta - svakodnevne stvari, situacije, emocije, događaji, pitanja itd…. Na albumu, zapravo najviše je ljubavnih pjesama, neke govore o miru i sreći koju ljubav pruža, dok neke opisuju i ona neka druga stanja koja ljubav izaziva. Pored pjesama koje su inspirisane ljubavlju između dvoje ljudi, ima i onih koje ljubavlju slave život, sreću i mir. Više ćemo o tome pričati poslije od sjutra”, obećao je sagovornik Vijesti.
Ono što karakteriše sve pjesme koje Ivanović objavi pod imenom BubnjIvi i psi su interesantni gitarski rifovi, te otkriva koliko je u današnje vrijeme teško napraviti nešto što je pamtljivo, karakteristično, a upečatljivo:
“Uvijek je teško napraviti nešto pamtljivo i upečatljivo, nešto novo. Mislim da svaki autor potajno traga upravo za takvim nečim. Iskreno ne pravim gitarske rifove ni melodije sa predumišljajem da li će biti takvi, idem za muzikom u najširem smislu pa čekam gdje će me to odvesti. Mislim da se i pored toga što sam kompozitorski otvoren, ipak jasno čuje neki lični pečat koji opisuje moj senzibilitet i zvuk benda”.
“BubnjIvi i psi” i “Parampaščad” imaju sličan izraz, a opet je Ivanović i u jednom, i u drugom bendu, kao i većina muzičara koji čine ove dvije grupe. I jedni i drugi pjesme snimaju u istom studiju - Stivi, isti su producenti, no ipak zvukom su uspjeli da naprave razliku, te da publika već kod prvih taktova prepozna o kojem je sastavu riječ.
“Mislim da je tu najteže vizuelno i marketinški odvojiti te dvije priče, muzički su one same od sebe već razdvojene. Da nije tako, i mi bismo sami to povezali u jedan bend i olakšali sebi mnogo stvari. Međutim tu se jasno čuju dvije autorske struje, a to će se tek pokazati i u narednim materijalima, jer smo i Stefan (Pantović) i ja kao autori evoluirali i na neki način se još više udaljili u izrazu, što je po mom mišljenju fenomenalna stvar. To je bogastvo koje imaju ova dva benda i to treba jako pažljivo da gajimo i da njegujemo. U suštini, mi se samo prepuštamo muzici i pjesmama koje same dolaze i koje su važnije od nas samih. Kad pjesma dođe, nama je vrlo jasno da li je za BubnjIvija ili je za Parampaščad, nevezano za to da li sam je pisao ja ili Stefan. To jednostavno funkcioniše potpuno spontano i prirodno”, objašnjava Ivanović kojem gotovo nijedan žanr nije nepoznanica. Naime, svira klasiku jer po potrebi sa Crnogorskim simfonijskim orkestrom svira udaraljke, džez sa triom MP3, do roka sa već pomenutim bendovima. Na pitanje u kojem se žanru i sam trenutno najbolje pronalazi, Ivanović odgovara:
“Često me pitaju kako to da “plivam” u više žanrova i muzičkih izraza. Iskreno, nemam nikakav odnos prema tome, rekao bih da očigledno imam talenat prilagođavanja muzici i da je doživljavam kao jedno jedinstveno polje na kojem možeš da se igraš na različite načine. U suštini, prija mi rokenrol jako, prija mi džez, posebno ovaj koji njeguje MP-trio, jer to je daleko od klasičnog džeza. To je sastav koji u svoju muziku, kroz jako dobru instrumentalnu interpretaciju dolazi do najrazličitijih stilova u istom trenutku, tako da je to jako posebno. Što se tiče klasike i CSO-a, to je nešto sasvim drugo. Klasična muzika je ipak najsavršeniji oblik ove umjetnosti i to je sasvim drugačiji pristup i doživljaj. Jako sam zahvalan što imam priliku da povremeno budem dio našeg simfonijskog orkestra, jer to je zaista nešto posebno”, zaključuje Ivanović.
( Marija Vasić )